Župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić svečano je primio paraolimpijca Velimira Šandora koji je na Paraolimpijskim igrama u Tokiju osvojio srebrnu medalju. Tom prilikom Šandoru je dodijeljena novčana nagrada od 15 tisuća kuna.
-Čestitke od srca Velimire, za rezultat koji je ogroman. Plasirati se na Olimpijske igre u Tokiju je već veliki uspjeh, ali vratiti se doma sa srebrnom medaljom je uspjeh za divljenje! Svjesni smo da su sportaši najvažniji promotori zagrebačke županije i ovaj uspjeh to sigurno potvrđuje- izjavio je župan Zagrebačke županije.
Dojmovi za Velimira Šandora još se uvijek ne stišavaju.
-Zapravo sam se nadao da ću osvojiti medalju, vjerovao sam da to mogu napraviti. Pet je rezultata bilo iznad 19 metara, a meni je falilo 4,5 cm do zlata. Ostaje malo žaljenje za tih 4,5, ali što je tu je, presretan sam. Nema riječi kojima bi se to moglo opisati- kazao je Šandor.
-Uvjeti koji su bili izrazito nepovoljni, od temperature do vlage nisu mi išli u prilog. Nigdje nisam doživio takav pritisak kao na stadionu u Tokiju, 30 i nešto stupnjeva navečer i vlaga 67 posto. Nedostajalo je zraka. Iako smo se i u Medulinu pripremali u teškim vremenskim uvjetima i po najvećoj vrućini, vlažnost zraka me potpuno iscrpila- nastavlja paraolimpijac.
Šandor je za ovaj uspjeh zahvalan svome timu, treneru, klubu u Velikoj Gorici i Zagrebačkoj županiji koja mu je osigurala sve potrebne uvjete za treniranje.
Napominje kako ima želju zaposliti se i uz posao jednako kvalitetno odrađivati treninge, jer s prošlim osmosatnim vremenom i četverosatnim treninzima je bio previše iscrpljen.
-Radio sam u privatnom sektoru gdje nije bilo moguće uskladiti posao s treninzima. Uz osam sati rada, trebao sam odraditi još 3,4 sata treninga. To me jako iscrpljivalo. Mislim da bih još puno mogao dati i na poslu, jer mi je cilj biti društveno koristan- nastavlja.
Veliku ulogu u početku njegove atletske karijere imala je i njegova majka.
-U to vrijeme 2008. nisam pratio paraolimpijski sport u Pekingu, nikad se nisam ni doživljavao kao osobu s invaliditetom. Poslije rehabilitacije sam nastavio živjeti što je više moguće normalno. Majka mi je taj dan skrenula pažnju na naše paraolimpijce, točnije Antoniju Balek koja je tada osvojila dvije zlatne medalje i bacila dva svjetska rekorda i pomislio sam ako može ona, mogu i ja. Tako sam ušao u svijet atletike. Nakon smrti majke, prošle godine sam si zadao cilj da budem još jači i još bolji- kaže.
Trener Ivan Čengić zadovoljan je rezultatom koji je ostvario Šandor.
-Zadovoljan sam i ponosan s ovim rezultatom. U Tokiju tri dana prije, Velimir je stvarno došao maksimalno pripremljen. Nismo se štedjeli, bili smo spremni na sve uvjete. Ova medalja je došla kao šlag na tortu. Sve smo posvetili ovome, težak je rad iza nas- rekao je.
Darko Matić, predsjednik Sportskog saveza osoba s invaliditetom Zagrebačke županije pohvaljuje veliki uspjeh Velimira Šandora i apelirala na povećanje sredstava za rad.
-Jedan smo od rijetkih saveza koji je u Riju i Tokiju imao po dva paraolimpijca. Do toga je došlo prije svega zahvaljujući financiranju Zagrebačke županije. Velimirov talent, nažalost nije prepoznat odmah od onih od kojih je trebao. 2014. je trebao nastupiti na Europskom prvenstvu, međutim nisu ga poveli sa sobom. 2015. odlazi na kategorizaciju u Berlin na otvoreno prvenstvo Njemačke gdje već tada dobiva međunarodnu kategoriju i ostvaruje najbolji rezultat na svijetu. Tek kad je u Dohi osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu, onda su ga prepoznali- naglašava predsjednik Sportskog saveza osoba s invaliditetom.
-Voljeli bismo kad bi se sredstva za rad povećala i približno bila kao 2019. godine. Stručni uvjeti, rekviziti i pripreme su bitne. Zagrebačka županija je ostvarila 2 medalje u ovih pet godina što nikada do sad sport osoba s invaliditetom u Zagrebačkoj županiji nije ostvario. Cilj sporta nije samo medalja, bitno je naglasiti da smo prvo sportaši, a tek onda osobe s invaliditetom- kaže Matić.
Objava FOTO: Zagrebačka županija nagradila Velimira Šandora s 15 tisuća kuna pojavila se prvi puta na 01Portal - Prvi u Zagrebačkoj županiji.