Kad je Josip Sesar otišao i nakon gotovo pet godina okončao svoj mandat na klupi KK Gorice, na prvu je zavladao šok. A kad je on prošao, valjalo je pronaći trenera. U klubu su sjeli, razgovarali, dobro razmislili i zaključili – ne treba srljati. Odabir je bio ići na prijelazno rješenje, sve do trenutka dok ne donesu konačnu, dugoročnu odluku. I priliku je tako dobio Bože Radoš, 27-godišnji trener koji je do tog trenutka bio Sesarov asistent, mladi stručnjak na početku svoje trenerske priče.

Ruku su mu dali i igrači, pogotovo ovi stariji, jer jedan Ante Mašić je čak devet godina stariji, i Bože je odradio posao najbolje što je mogao. Vodio je 14 utakmica, došao do sedam pobjeda, ali i doživio sedam poraza, među kojima je možda najbolniji vjerojatno bio onaj prošle subote, kad su Goričani ostali na 56 poena i pali kod Furnira, posljednjeplasirane momčadi prvenstva.

Iako je sljedeća utakmica, gostovanje kod Sonik Puntamike, stizala već tri dana poslije, u klubu su odlučili da je vrijeme za konačnu odluku došlo. Zahvalili su Radošu na suradnji i za trenera prve momčadi postavili Mladena Mikija Starčevića (59), dosadašnjeg voditelja klupskog omladinskog pogona, trenera s bogatim iskustvom i s velikim zaslugama za razvoj velikogoričke košarke. Miki, kako ga zovu svi iz košarkaškog svijeta, dosad je bio u ulozi asistenta/mentora 32 više godine mlađem Radošu, sjedio je uz njega na klupi, a odsad će samostalno voditi momčad.

Točnije, činit će to u suradnji s Braslavom Turićem, u prethodnom razdoblju trenerom juniorske momčadi, koju će preuzeti Nikola Pijacun, do sad trener kadeta… A na vrhu cijele te stručne piramide bit će Miki Starčević, čovjek koji se prošle godine vratio u grad u kojem je zapravo i krenuo u uspješnu trenersku karijeru.

Starčević je, naime, bio trener KK Medije sredinom devedesetih godina, u vrijeme kad su gorički košarkaši u ljubičastim dresovima harali trećim, a zatim i drugim rangom hrvatske košarke. Igrala se u to vrijeme kvalitetna košarka u Velikoj Gorici, pamtimo i slučajeve u kojima je dvorana bila puna… Međutim, nije dugo potrajalo.

Miki je 1995. otišao u Maribor, ostao u Sloveniji sljedećih pet godina, pa kao asistent Nevenu Spahiji došao u Cibonu. Bio je i trener druge momčadi Union Olimpije, vodio je i KK Split, a zatim i košarkašice šibenskog Jollyja i košarkaše Dubrave te Hermes Analitice. Pet godina proveo i u Poljskoj, vodio dva kluba iz Varšave, pa od 2012. sljedećih pet godina radio u omladinskom pogonu Cedevite. Nakon još dvije godine u Poljskoj, lani se vratio u Goricu i preuzeo ulogu šefa omladinskog pogona, a sad, eto, i trenera prve momčadi.

Vodio je momčad prvi put u pobjedi kod Sonik Puntamike 84-73, promjena na klupi donijela je ta pozitivan šok, dodatni impuls, a sad je na Mikiju i njegovim igračima da nastave raditi. U neslužbenim najavama su i neka pojačanja, koja bi malo proširila roster sužen odlascima Cvitkovića i Konjevića ranije u sezoni, pa će i Starčeviću biti lakše raditi.

Punih 26 godina nakon što je vodio svoju posljednju utakmicu kao trener goričkoga kluba, nastavlja tamo gdje je stao tog proljeća 1995. Klub se danas drukčije zove, na drugoj je razini, a druga je i dvorana. Novija, ali bitno manja, što znači da će je biti i lakše napuniti…