Sjediš u frizerskom stolcu, zakopčan do grla, gledaš u ogledalu kako onaj kreativni nered na tvojoj glavi preuzima nešto uredniju formaciju, a misli lete. Frizerka je, takve su one poslovično, jedva dočekala moju odluku da prekinem tišinu.
– Znaš što, sad malo razmišljam, stvarno jako puno frizera ima u Gorici… Nije valjda da svi tako dobro rade?
Više od toga nije bilo potrebno.
– A sad, kako tko radi, to ne znam, ali očito rade dobro kad su svi i dalje otvoreni. Ali da, na svakom koraku je frizer – primjetila je frizerka dok se lakoćom obračunavala sa završnim radovima na glavi sugovornika.
– Baš smo brojali, samo u centru Gorice, od semafora kod “robnjaka” pa do Park caffea, ima 14 frizera! Zvuči nemoguće, ali evo da ti ih odmah nabrojim…
I stvarno, ima ih 14. Na svakom uglu, u svim oblicima, cijelih 14 komada.
– Tko zna koliko ih ima kad bi uzeli cijeli Goricu i okolicu, valjda sto! Ma možda i više. Baš me to zanima…
Završila je posao, izvukla maksimum iz jedne nezahvale situacije, završio je i razgovor, ali ideja je ostala.
Koliko ukupno ima frizera u Gorici, ima li ih zaista tako puno?
I koliko je to, uostalom, “puno frizera” za jedan ovakav grad, koji s okolicom ima više od 60 tisuća ljudi? Koliko, uostalom, stanovnika u prosjeku ide na jednog frizera? Jer ovo je posao u kojem je, čast izuzecima, praktički svaki stanovnik ujedno i mušterija nekog od salona…
Odgovore na sva ta pitanja za početak smo potražili u velikogoričkom Udruženju obrtnika. I naišli na manje probleme.
– Teško je, gotovo nemoguće odrediti točnu brojku, jer neki su prijavljeni kod nas, neki nisu, neki se vode kao neki drugi, srodni obrti… – govorila je ljubazna službenica dok je kopala po folderima.
Sljedeći korak bio je još malo suziti priču, pa se obratiti u gradski Ceh frizera. Predsjednik je Nikola Jančić, a predsjednik bi trebao valjda znati odgovor koji tražimo: koliko u Velikoj Gorici ima frizera?
– Prema podacima koje imamo iz Udruženja, u gradu i okolici imamo najmanje 141 frizerski salon! Međutim, to sasvim sigurno nije konačna brojka, rekao bih da je realno da ih ima više od 160. Sigurno – kaže Jančić, koji o tome je li to velika brojka i koliko je velika dosad i nije previše razmišljao.
– Stvarno nisam, ali ovako na prvu stvarno zvuči kao jako puno. A opet, ako 60.000 stanovnika podijeliš na 160 salona… To bi bilo skoro 400 ljudi na jedan salon, a kad se tako gleda, i nema nas previše. Uostalom, ja bih rekao da je u nekim davnim vremenima bilo i više salona po broju stanovnika, tako barem kažu priče…
Kako god bilo, brojka je ogromna, pitanje je ima li tolike ponude u bilo kojoj drugoj struci, osim možda kad su u pitanju kafići. I svi rade. Svi se i žale, uvijek bi to moglo i bolje, ali saloni rade i opstaju.
– To vam je kao i u svakoj drugoj struci, ima onih koji rade jako dobro, koji ne znaju gdje će od posla, a ima i onih koji preživljavaju, muče se. Ali naravno da se možemo složiti s tezom da nije loše čim salona ima toliko puno – govori prvi čovjek Ceha.
Velikogorički frizeri međusobno su, naravno, zdrava konkurencija, a povremeno su i suradnici, zajednički nastupaju u raznim projektima, i to upravo kroz Ceh.
– Trudimo se, pokušavamo, organiziramo akcije kojima bismo si mogli pomoći, olakšati, ali odaziv na naše sastanke često je vrlo skroman. Jedni nemaju vremena, drugi nemaju interesa, treći mogućnosti i to se uglavnom svede na druženje nas nekolicine – kaže Nikola Jančić.
Najstariji frizerski salon u Velikoj Gorici je “Brico&Seka”, koji ove godine obilježava 70 godina postojanja, tijekom koji su Vinko i kćer mu Seka započeli ono što je nastavio njezin sin Tomislav. I uporno se tradicija ne da pred naletom konkurencije, novih i mladih snaga, sve većeg broja salona, u kojima danas više ne vrijede isti principi kao što su nekad vrijedili.
– Prije se u frizerskoj školi moralo odrediti hoćeš li se školovati za muškog ili ženskog frizera, a 1992. godine netko ‘pametan’ se sjetio da je to sve ista stvar. Od tad se jako malo pažnje u školi posvećuje muškim frizurama i mi danas imamo situaciju da je Mario, čovjek od 37 godina, najmlađi muški frizer u Velikoj Gorici – otkriva nam Jančić, svjestan da se slika neće mijenjati na bolje ni u budućnosti.
– Velikogorička frizerska škola je dobra, tu je jako puno talentiranih klinaca, pogotovo među onima koji imaju volju raditi na sebi, ali interes za školu generalno je sve manji. Današnju djecu više to ne zanima kao nekad, a samim time spuštaju se i kriteriji koji se traže za upis u školu, sve se to mijenja…
A kad smo već kod promjena, jednu važnu u život frizera donijela je pandemija. Kako je krenula korona, praktički svi frizeri počeli su naručivati mušterije, što nikad ranije nije bilo praksa kad je riječ o muškom šišanju. Danas je to postalo potpuno normalno, što odgovara i frizerima.
– Ma naravno, puno je bolje tako. Istina je da to nije bilo praksa u Velikoj Gorici sve do korone, ispada da smo u tom smislu čak i profitirali od te nesretne pandemije. Više nema gužvi, nema nepotrebnih čekanja, a to je u današnje vrijeme sve važnije. Nitko više nema vremena za gubljenje, sve se odvija puno brže, pa si tako više ne možemo dozvoliti da ljudi čekaju po dva sata. Da, ovo je puno bolja varijanta – zaključio je ovu našu priču Nikola Jančić.
On ima svoj salon, jednako kao i nešto više od 160 njegovih kolega vlasnika. Pa tu još idu i zaposlenici… Nema što, ova Gorica je raj za frizeraj…
Objava Gorica, raj za frizeraj: ‘U gradu i okolici radi više od 160 frizerskih salona!’ pojavila se prvi puta na cityportal.hr.