Ovog ponedjeljka u hrvatskim je okvirima neobično teško pronaći nešto pozitivno za reći o hrvatskoj košarci, jer ono što smo vidjeli od naše reprezentacije u nedjelju samo po sebi aktivira crne i negativne epitete. Ne toliko zbog poraza od dobre Finske, koliko zbog načina na koji je do njega došlo, pa nakon svega doista nema previše dobrih vijesti kad je riječ o onome što se nekad slikovito nazivalo “radost loptanja među obručima”. Od radosti je definitivno malo toga ostalo…

A opet, ako se spustimo na ovu našu, lokalnu razinu, jedna dobra vijest se pojavila. Naime, u stožeru uskoro bivšeg izbornika Damira Mulaomerovića bio je i novi trener KK Gorice, 50-godišnji Vladimir Krstić. Otkad je imenovan trenerom, Krstić zbog obveza u reprezentaciji nije bio u prilici baviti se Goricom, upoznati se sa svojim igračima, voditi treninge… Taj posao dosad je odrađivao njegov pomoćnik Braslav Turić, odrađivao ga je pritom jako dobro i ozbiljno, ali svakako se priključenje trenera svojoj momčadi može nazvati dobrom viješću.

Uz jednu želju – da što prije zaboravi sve što je tijekom Eurobasketa eventualno naučio od svog dosadašnjeg šefa Mulaomerovića. I da krene raditi više-manje sve suprotno.

Goričani se, dakle, pripremaju za sezonu koja počinje početkom listopada, za nešto više od dva tjedna, a za izazove koji su pred njima pripremaju se i svi drugi naši klubovi. I renovirani Zadar, i Split, koji u ovom trenutku djeluje kao prvi favorit za titulu sljedeće sezone, ali i Cibona. Koja je dugo bila na koljenima, na rubu gašenja, da bi stvar na koncu ipak (valjda?!) bila spašena.

Za trenera je postavljen Josip Sesar, igračka legenda i trener koji je obilježio posljednje godine velikogoričke košarke. Gotovo pet godina proveo je Sesar na klupi našega kluba, podigao ga do nikad viših razina, stvarao iz godine u godinu momčadi koje su oduševljavale ono malo poklonika košarke u našem gradu koji se okupljaju na tribinama od 300-tinjak mjesta, u pravilu prevelikim za broj zainteresiranih… No dobro, to je neka druga priča.

Ovoga puta bavimo se onim što Josip Sesar radi u novoj eri svoje trenerske karijere. Dugo je čekao priliku u Ciboni, nadao se pozivu iz Tornja kod svake promjene trenera, ali ona je stigla tek prošle sezone, kad je ponuda glasila: “Dođi i vodi Cibonu do kraja sezone!”

Borna Kapusta je napustio Goricu, gdje je bio kapetan, i prihvatio poziv bivšeg trenera

Sesar je tu opciju odbio, posao je na kraju preuzeo Slovenac Gašper Okorn, koji je u polufinalu domaćeg prvenstva izbacio upravo Goricu. I nedugo potom podigao sidro i otišao svojim putem. Jednako kao i praktički svi igrači, koji nisu imali ni volje ni želje ni strpljenja čekati “bijeli dim”, vijesti koje kažu da će Cibona i dalje postojati. A kad se on konačno pojavio, iz Cibone su ponovno okrenuli broj Josipa Sesara. Ovaj put odgovor je bio: “Da!” Pristao je krenuti od nule, složiti potpuno novu momčad i pokušati izvući što se izvući može.

A to će činiti s jakim, izuzetno snažnim goričkim pečatom. Ali baš, baš snažnim… Za početak, prvi igrač s kojim se dogovorio, jedini koji je ostao, bio je Ivan Majcunić, 25-godišnji bek koji je prošlog ljeta kao kapetan Gorice otišao u Cibonu i odradio pristojnu sezonu. Ne baš u najvažnijoj ulozi, ne baš s najvećoj minutažom, ali na poziv čovjeka s kojim je godinama radio u Gorici, pod kojim je napravio velik igrački iskorak, nije mogao ostati imun. I tu je sve počelo.

A onda se nastavilo. Uz sve ostale, u svoju Cibonu je Sesar krenuo redom zvati sve što je mogao iz goričkih dana. Točnije, sve što je smatrao dovoljno dobrim za ono što mu je potrebno. Pa je tako, nakon bivšeg kapetana Majcunića, novi igrač Cibone postao njegov nasljednik u ulozi kapetana Gorice, Borna Kapusta. Najbolji asistent iz posljednje dvije sezone domaćeg prvenstva konačno je dočekao svoju šansu u klubu većem od Gorice, što se, realno, moralo dogoditi i kudikamo ranije. Situacija nije idealna, daleko je od toga, ali Cibona je Cibona…

Istim receptom, uključivanjem bivših igrača Gorice u svoju momčad, Sesar je nastavio i nakon toga. Pa je u mobitelu pronašao broj Lovre Mazalina, kojeg je kroz Goricu doslovno vratio u košarkaši život, u trenucima kad se činilo da je Maza na samom dnu. Prošlu sezonu proveo je u Francuskoj, daleko od očiju javnosti, a na Sesarov poziv i on je rekao “da”. Jednako kao i Krešimir Ljubičić, snažni centar koji je u Gorici proveo pretprošlu sezonu, dok je u prošloj također bio u francuskim nižim ligama.

Marko Baković posljednji je u nizu bivših Goričana koji su potpisali za Cibonu

I to su već četvorica, preostalo je još kompletirati petorku… Pa je Sesarovo ime osvanulo i na zaslonu mobitela Marka Bakovića, ponajboljeg igrača Gorice iz prošle sezone, dugogodišnju uzdanicu goričkoga kluba. I on je prihvatio poziv, pa se stvorila momčad Cibone koju slobodno možemo nazvati “Cib-orica”, poput kakvog mutanta našeg i nekad slavnog zagrebačkog kluba. I lako je moguće da će biti trenutaka u ovoj sezoni kad će na parketu biti bekovi Kapusta i Majcunić, krila Mazalin i Baković te centar Ljubičić. Svi “naši”.

Kako će sve to funkcionirati, uživo ćemo vidjeti već u drugom kolu nove sezone, kad Cibona gostuje kod Gorice. S gomilom poznatim lica na “krivoj” strani terena.

Gorica protiv “Cib-orice”.

The post Pod Tornjem se stvara “Cib-orica”, sve po ideji jednog čovjeka… appeared first on cityportal.hr.