Lukavčani se rađaju i pokapaju u Zagrebu. Tamo se i krste i vjenčaju. Da bi došli do Velike Gorice školarci prvo moraju do Odre kako bi u Zagrebu dočekali bus za svoj grad. No, vezani su mještani Lukavca i za jedan i drugi grad, a svoju lokaciju smatraju izvrsnom. Blizu su dva velika grada a, opet, imaju i mir koji nudi život na selu. Cijena kvadrata nekretnine značajno je jeftinija nego u par kilometara udaljenima Odri i Hrašću, zbog čega pa im se sve više doseljavaju nove obitelji.

U Lukavec su dobrodošli svi. Koliko im je bitna složnost i napredak sela ispričali su, pomalo nespojivo, predsjednik Mjesnog odbora, ali i dva bivša predsjednika te predsjednik DVD-a. Svi su oni i u Mjesnom vijeću.

– Mi ne gledamo stranačke odnose, niti bilo što drugo. Kroz udruge se ispreplićemo, podržavamo i radimo na dobrobit mještana. Imamo spomenik svetom Florijanu koji je napravio naš mještanin akademski kipar Jurkić, a istovremeno i spomenik palim braniteljima Domovinskog rata. Tu je i spomenik palim borcima žrtvama fašističkog terora iz Narodno-oslobodilačkog rata i sve ih redovito održavamo. Kad je Dan mjesta posjećujemo sve te spomenike, polažemo vijence i palimo svijeće. Mislim da smo jako složni i ne dijelimo se ni po kojem razlogu – kazao je Zlatko Sedmak.

Foto: Lukavec/Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Lukavčani su zajedničkim snagama izgradili i crkvu nakon što se za to izborio monjsinjor Ladislav Lojina.

– Radilo se na rede, po ulicama. Išlo se raditi, kuhati radnicima i prenašati materijal. Cijeli Lukavec je bio angažiran, a tako je izgledalo i kad su ljudi kuće gradili. Samo se postavilo gdje će se deka betonirati, a odmah si vidio ljude kako s lopatama idu pomagati susjedu, obitelji… Ja se sjećam kao klinac kako su jedni drugima pomagali maksimalno – kazao je Sedmak.

Udruge, uz ljude, čine jedno veliko bogatstvo Lukavca. U mjestu djeluje 10-ak udruga. DVD je nedavno proslavio 110 godina postojanja, a tu su i KUD Stari grad Lukavec, NK Lukavec, nekadašnji Partizan Lukavec, Udruga umirovljenika koja broji oko 100 članova. U mjestu još djeluju i braniteljska te Udruga ljubitelja malih životinja. Ne treba zaboraviti ni lovačku i dvije streljačke udruge te dvije sučije Plemenite općine turopoljske.

Foto: Lukavec/Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Sada je u Lukavcu živo, udruge su aktivne i većina u njima može pronaći nešto za sebe. Tu su i pojedinci koji svojim poslovima ipak obogaćuju i život mjesta, pa se tako u ovom selu od 1.260 stanovnika može rekreativno igrati tenis, ali i učiti strani jezik. No, nekada se u ovom rubnom gradskom mjestu drugačije živjelo. Povijest poput njihvoe neke bi europske države već odavno iskoristile. No, Turopolje još nije prepoznalo ovaj potencijal. No, nikad nije kasno.

– Lukavec se prvi put spominje 1225. u buli kralja Bele IV, u kojem on Turopoljcima daje slobodu i plemstvo. U Lukavcu im daje prva polja, dakle zemljišta. Pretpostavljamo da je onda Lukavec i nešto stariji, ali uvijek se obljetnice slave po prvom zapisu, pa će tako onda biti i kod nas – kazao je Ivan Kos i dodao kako će mjesto 2025. proslaviti 800 godina od prvog spomena Lukavca.

Prvotno je Lukavec bio podijeljen u dva dijela – Gornji i Donji. Mjesto gdje je Vatrogasni dom je Gornji Lukavec, a Donji je južno od potoka Lipnice i uz Ulicu Luži, uz Stari grad Lukavec. Donji Lukavec je po zapisima stariji, a po popisu stanovništva iz 14. stoljeća imao je i više stanovnika.

– Moja baka je iz Donjeg Lukavca, a moj djed Nikola je bio iz Gornjeg Lukavca i trebao je posebne dozvole da ode kod nje jer bi inače istukli na starome mostu. To je nekad tako bilo, ratno stanje – priča nam Marinko Cerovski, predsjednik DVD-a.

Foto: Lukavec/Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Život Lukavca dugo se stoljeća vrtio oko dvorca. U njemu je dugo bila škola, a generacije mještana upravo su u kinu u tvrđavi pogledale svoj prvi film. I danas se sjećaju Tarzana kojeg su ovdje gledali. Svoje mjesto u starim zidinama jedno je vrijeme imala i trgovina građevinskog materijala.

– Kino je tu bilo poslije Drugog svjetskog rata. Ja se sjećam svoje generacije i već je 60-ih gore bilo kino. U drvenoj prostoriji, takozvano spremište, današnjeg Društvenog doma bio je prvi televizor u selu. Cijelo selo je dolazilo gledati dnevnik – prisjeća se Sedmak, a Kos dodaje kako je 1. prosinca 1912. počela s radom škola u Lukavcu, a prvi đaci pisati su učili upravo u dvorcu.

Osim ljepote, Stari grad Lukavec čuva i neke sasvim posebne priče. Ona najzanimljivija, vrijedna romana, vezana je uz mračno razdoblje naše povijesti. Naime, upravo je u Lukavcu spaljena zadnja „vještica“ u ovom dijelu Europe. U dvorcu je čak postojao i „coprnički“ zatvor te su se tu održavala suđenja vješticama. I Marija Jurić-Zagorka velik dio radnje romana “Kći Lotrščaka” smjestila se u Turopolje, upravo u starom gradu Lukavcu gdje su prema njenim riječima vještice često stizale u pohode.

– Najgora je bila 1733. godina kad je na lomači spaljeno 10 nevinih žena, a pišu i imena sudaca, svjedoka i tih žena u starim zapisima. Da Grad ima interesa urediti dvorac, mogla bi se napraviti priča od prvog spomena do danas, to je 800 godina povijesti u kojoj bi se zasigurno našle zanimljive priče i legende – priča Kos, a na njega se nadovezao i predsjednik Mjesnog odbora Ivica Marčec te kazao kako osim s turističkim atrakcijama Lukavec ima problem i s potopljenim cestama, oborinskom kanalizacijom i nedovoljno opremljenim vrtićem, a nadaju se da će uskoro mjesto dobiti i nogostup, ali i plin.

Foto: Lukavec/Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Bez obzira na to, Lukavec nema problema s odljevom stanovništva, a mještani su aktivni u svojim udrugama i ponosni na svoju povijest i uspjehe svih svojih društava. I ta složnost poziv je svima da posjete Lukavec, uskoro, nadaju se, i uz dobru turističku priču.

Ova objava Dobrodošli u Lukavec: Vještice na lomači, susjedi na lopati, a prva slova u dvorcu… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.