Označena je ova utakmica jednim od dva velika derbija kola, na papiru čak i većim nego okršaj druge Rijeke i petog Osijeka, jer ovdje su igrali prvi Hajduka i četvrta Gorica, ali od derbija na kraju nismo vidjeli ni D. Za derbi su, naime, potrebna dva dobra protivnika, a ove subote na Poljudu je dobar bio samo Hajduk… Gorica u gostima kod lidera prvenstva nije bila na svojoj razini i potpuno zasluženo ostala je bez bodova ovog splitskog subotnjeg poslijepodneva.

Iako je u prošlom kolu zabio dva komada Rudešu, Sven Blummel nije se kvalificirao za startnih 11 na Poljudu, trener Dinko Jeličić odlučio je zaigrati s dva desna beka, Raspopovićem i Munksgaardom, dok je u vrhu napada Vujnović dobio prednost ispred Matavža i Jurića. Imao je Jeličić i jasnu ideju kako se postaviti od početka, kako izlaziti u tranziciju, a to se jako lijepo potvrdilo već u drugoj minuti. Prvu priliku na utakmici imala je Gorica preko Vujnovića, njegov pokušaj odbio je golman Lučić, naletio je Mitrović, ali nije uspio poslati loptu u mrežu.

Međutim, tu je negdje i prestala konkretna gorička napadačka aktivnost. Hajduk je preuzeo konce igre u svoje ruke, krenuo dominirati, prijetiti Baniću, a kao posljedica svega toga stigao je i pogodak za vodstvo. Igrala se 20. minuta kad je Marko Livaja primio loptu desno, naizgled u ne osobito opasnoj poziciji, ali već trenutak potom se namjestio na lijevu nogu i naciljao drugu stativu. Tamo je Muksgaarda “preskočio” Leon Dajaku i pogodio za 1-0.

Ništa se, međutim, ni nakon toga nije promijenilo. Nije se dogodilo nikakvo buđenje Gorice, čak štoviše, pogreške u dodavanjima su se dodatno povećale, a Hajdukova dominacija možda čak i pojačala. Gorica je uspjela još svega jedanput doći do Hajdukova šesnaesterca u ostatku prvog poluvremena, pa ukupno gledajući možemo reći da je to bilo jedno vrlo skromno poluvrijeme u izvedbi Jeličićeva orkestra.

Od početka nastavka ušao je Blummel umjesto Munksgaarda, nakon sata vremena nogometa na travnjak je utrčao i Luka Kapulica, ali koju minutu potom Hajduk je potvrdio svoju dominaciju. Leon Dajaku ovoga je puta bio asistent, ubacio je iz slobodnog udarca, a pred golom je najviši bio Mihael Žaper. S obzirom na sve što smo do tad vidjeli od Gorice prema naprijed, već u toj 64. minuti situacija je izgledala izgubljeno, a utakmica počela podsjećati na neke davne i traumatične koje su Goričani znali igrati na Poljudu.

Takav dojam dodatno se pojačao već pet minuta poslije, kad je bivši igrač Gorice Anthony Kalik lijepo asistirao za Emira Sahitija, a on lakoćom prebacio istrčalog Banića za neuhvatljivih 3-0. Točnije, bili su to trenuci u kojima je bilo najlakše poželjeti da netko ugasi svjetla, da utakmica što prije završi… Pogotovo nakon bilo kojeg od neuvjerljivih pokušaja Gorice da krene prema naprijed, koji su najčešće završavali već na prvom ili eventualno drugom dodavanju.

S obzirom na prikazano, nije na kraju uopće loše što je završilo 3-0, čime je nastavljena priča o Gorici s dva potpuno različita lica. Doma sve funkcionira sjajno, u gostima najčešće baš i ne, pa još kad se pogodi da je s druge strane kvalitetniji protivnik, vodeća momčad prvenstva… Za napraviti nešto u takvim okolnostima nije dovoljno biti ni dobar, tu prolazi jedino odlično, a Gorica je ovoga puta bila – slaba.

U tom smislu, dobra je vijest što će Gorica do kraja prvenstvene jeseni odigrati još samo dvije domaće utakmice, prvo protiv Istre 1961, a onda i protiv Varaždina. Ovu u Splitu trebalo bi što prije zaboraviti.

Ova objava Utakmica koju se isplati – zaboraviti! Gorica prelako pala na Poljudu… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.