Upravo je počela još jedna Olimpijska godina, prva prava nakon osam godina, jer 2020. izgubila je bitku s koronom, a to će reći da nas čeka gomila sportske zabave u sljedećih 12 mjeseci.

Olimpijske igre u Parizu održat će se od 26. srpnja do 14. kolovoza, u lipanj se smjestilo Europsko prvenstvo u nogometu, vjerojatno i posljednji ples Luke Modrića, a prije svega toga ćemo ispratiti rasplet utrke Dinama, Hajduka i Rijeke u HNL-u. Godina, kao i uvijek, počinje velikim natjecanjem u rukometu, ovoga puta igra se Europsko prvenstvo u Njemačkoj, već 4. siječnja sa svojom će kontinentalnom smotrom krenuti vaterpolisti, čekaju nas i borbe za plasman na Igre u brojnim sportovima, možda i meč Filipa Hrgovića za svjetsku titulu…

I sve će to biti zabavno, vrijedno praćenja, ali to je ipak nešto šira priča. Ona uža, ova naša, lokalna, također nudi dovoljno sadržaja da zasluži pozornost. Što bi, ujedno, bilo i prvo na listi sportskih želja za godinu pred nama.

ŽELIMO DA…

1) …SPORTSKA PUBLIKA U GRADU “ŽIVNE”.
Velikogorički sport po svom je statusu, uspjesima i rezultatima, nažalost, debelo iznad pozornosti koju sva ta ostvarenja zaslužuju. I to nije tvrdnja podložna posebnoj raspravi, jer svi imalo upućeni znaju da je to – činjenica. Možemo to pripisati nedovoljno dugoj tradiciji sporta na visokoj razini, možemo to objasniti i šarolikim sastavom stanovništva i samim time logičnoj latentnoj “krizi identiteta”, kao i blizinom Zagreba, odnosno povezanošću s velikim zagrebačkim klubovima.

Kako bilo da bilo, gorički sportaši zaslužuju više. Ne ide taj proces preko noći, svima je to jasno, ali imamo pravo poželjeti da 2024. donese pomake po tom pitanju. Da se još više klinaca “zakači” za goričke klubove, da što više ljudi ispunjava tribine stadiona i dvorana, da sve što se događa u VG sportu postane još barem malo važnije.

2) …DOŽIVIMO NOGOMETNU EUROPU!
Ništa se neće dogoditi ni ako nogometaši Gorice ne uspiju ugrabiti jedno od prva četiri mjesta i izboriti izlazak u Europu, događalo se to i ranije, ali mi ćemo sanjati. Znajući pritom kolike su razlike između konkurencije, društva koje čini “veliku četvorku”, i Gorice, koja je uporno tu negdje. I ne da se, i bori se, i posrće u posljednjim trenucima… Jednom će se valjda okrenuti i na drugu strana, jednom će se valjda i poklopiti. Zašto ne već ove godine, zašto ne vjerovati?

Nogometaši Gorice u novu su godinu ušli kao peta momčad na tablici, s jednako bodova kao četvrti Osijek… Foto: Željko Hladika/PIXSELL

3) …DINO OSTVARI SVOJ SAN.
U svijetu sporta, i našeg lokalnog i puno šire od toga, Dino Bošnjak jedan je od dobrih tipova. Znali smo to odavno, još otkad je klinac iz Cvjetnog počeo svoj niz od sedam nagrada za sportaša godine u gradu, a odnedavno to zna i cijela Hrvatska, Europa… Na utrci u Poljskoj pomogao je prijatelju Vidu Botolinu, koji je gubio svijest na stazi, i time zaslužio brojne nagrade za fair-play, ali i veliki aplauz cijele sportske javnosti.

Međutim, osim što je sjajan tip, Dino je i vrhunski atletičar. I čovjek koji ima san. Već godinama priča o Olimpijskim igrama, u praktički svakom razgovoru to se odnekud pojavi, a pred nama je olimpijska godina. Bit će izuzetno teško i zahtjevno, put do ostvarenja sna dug je i vrlo izazovan, ali kakva bi to bila lista želja da mu ne poželimo da uspije.

Zaslužio je.

4) …DOBIJEMO NOVU DVORANU. BAREM JEDNU.
U gradu koji ima 53 sportske udruge, od čega njih 17 otpada na nogomet, problem s terminima u dvoranama je konstantan. Ljudi su željni rada, žele pokušati napredovati, ali za nove iskorake potrebni su i još bolji uvjeti. U najavi je izgradnja škole u Kurilovcu, uz nju će doći i dvorana, što će svakako pomoći, jednako kao i nova trenažna dvorana o kojoj se priča. Za početak, poželjet ćemo da tako i bude, da se krene u tom smjeru, uz napomenu da postoje i rješenja u nekim drugim gradovima koja nude prave, velike dvorane, s dovoljno velikim tribinama, a opet multifunkcionalne…

5) …KRENEMO U SMJERU TREĆE LIGE
Gorički nogometni savez trenutačno ima dva trećeligaša, jer Kurilovec i Lukavec članovi su 3. NL Centar, no ovdje se ipak radi isključivo o nomenklaturi. Riječ je o četvrtom rangu hrvatskog nogometa, što će reći da imamo dva “prazna” ranga između HNK Gorice i prvih sljedećih naših predstavnika. Jedinstvena treća liga ono je čemu bi gorički nogomet trebao težiti u budućnosti, a 2024. godina dobar je trenutak za početak tog puta. Bio to Kurilovec, Lukavec ili netko treći, bilo to u suradnji s Goricom ili mimo nje, čak je i manje važno. Bilo bi zaista lijepo da imati predstavnika u društvu u kojem su klubovi iz Križevaca, Opatije, Slavonskog Broda, Ploča, Karlovca, Dugog Sela, Poreča, Bjelovara… Velika Gorica to može.

6) …SE RUKOMETAŠI VRATE NA SVOJ PUT
U sad već dugogodišnjem nizu dobrih, pravih sezona, u svijetu rukometaša Gorice ponekad dođe i do sitnog “kašljucanja”. Dogodilo se to i ove jeseni iza nas, nakon odlaska dugovječnog trenera Andrije Nikolića, pa Gorica u novu godinu ulazi bez šansi da se ugura u Ligu za prvaka. S trenerom Tomom Mesarovom cilj je što prije se stabilizirati, pobjeći iz opasne zone i mirno privesti sezonu kraja. A onda se, kad sve krene ispočetka, vratiti na svoj uhodani put. U borbu za Europu.

7) …KOŠARKAŠI KRENU PREMA GORE
Nećemo u 2024. godini dočekati povratak naših košarkaša u najviši rang, iz kojeg su proljetos ispali, ali svaki pomak u toj priči dobro bi došao. Danas je klub u situaciji da se bori za gornji dio tablice u drugom rangu, a sve to radi s trenerom koji je ujedno i tajnik i još mnogo toga, bez potpuno jasne vizije. Rezultati su u svemu tome i prilično dobri, ali teško se oteti dojmu da cijela slika oko kluba može biti bolja, potpunija, s više uključenih ljudi… Naznake pozitivnih promjena postoje, a to bi označilo i novu fazu u stabilizaciji kluba. Pa onda, u onoj sljedećoj fazi, i mogućnost da se pokuša vratiti tamo gdje je Gorica godinama i bila, u hrvatsku košarkašku elitu.

Rukometašice Udarnika igraju još jednu sjajnu sezonu i bude nadu da bi se u godinama pred nama moglo do prve lige… Foto: David Jolić/cityportal.hr

8) …DOŽIVIMO ŽENSKI RUKOMET U PRVOJ LIGI!
Rukometašice Udarnika posljednjih godina napreduju, rade nove iskorake, sad već imaju i reprezentativke, a po pitanju rezultata to otvara nove vidike. Velika Gorica nikad nije imala ženski rukometni klub u najvišem rangu natjecanja, a Udarnik se takvom nečemu približio više nego ikad. Klub je u vrhu druge lige, trener Zrnić radi odličan posao, a vodstvo Udarnika prati ga koliko god može, zna i umije. Značajan iskorak poput ulaska u prvu ligu zahtjevao bi velike iskorake i u svakom drugom smislu, no imamo pravo željeti da se i to dogodi.

9) …LOKALNI DERBIJI TO I OSTANU.
Niželigaški nogomet poseban je dio priče u svemu ovome. Velik je tu broj klubova, svatko živi neki svoj film, svatko vodi svoje borbe, a nama su najdraže one u kojima se sudaraju lokalni rivali. Neka je zaista posebna čar u naboju koji prati oglede susjedskih klubova, pa uvijek navijamo da ih što više bude u istim ligama. U petom rangu imamo Gradiće, Mraclin i Jelačić, u Jedinstvenoj županijskoj čak sedam, u prvoj županijskoj još pet… Na kraju ove sezone ide nam nova reorganizacija nižih liga, bit će bitan svaki bod, a mi ćemo i dalje brojati koliko je naših u kojem rangu. I veselim se lokalnim derbijima.

10) …IGRALIŠTA I DVORANE BUDU PUNI!
Natjecateljski sport, pogotovo onaj na najvišoj razini, bit će u fokusu, uvijek je tako, ali naravno da je za život jednoga grada poput našeg važno i sve ostalo. Amateri, rekreativci i, prije svega, neki budući sportaši punit će i ove godine gorička igrališta i dvorane, a mi ćemo poželjeti da toga bude što više. Vanjska igrališta su uređena, Panadić radi punom parom, tu su i školska igrališta, dovoljno je prostora za sport.

Sretna vam i uspješna nova sportska godina…

Ova objava Dobre želje za sportsku 2024.: Jedne Igre, jedna Europa i barem jedna dvorana se prvi puta pojavila na cityportal.hr.