Tamo u drugom redu, gledajući u leđa prvotimcima, igračima predviđenima za naslovne role, na početku svakog nogometnog ljeta cijeli je niz nekih novih klinaca, koji sanjaju da će baš to biti njihovo ljeto. Da će se nametnuti, pokazati da mogu igrati na HNL razini, da barem mogu pomoći. Nekima od njih to je prva prilika, neki su već znali iskusiti prvoligaški ritam, a nekima od njih ova je prilika možda i – posljednja!

U tom potonjem statusu, izvađen iz ladice s natpisom “zadnja šansa”, na ovim se ljetnim pripremama Gorice pojavio Vinko Skrbin. Domaći dečko, član HNK Gorice praktički otkad zna za sebe, jer prve treninge odradio je i prije nego što je sjeo u školske klupe, već je nekoliko puta prolazio pripreme sa seniorskom momčadi matičnoga kluba, tražio svoj komadić mjesta pod suncem, ali ono bi redovito zasjalo nekome drugome…

Prolazile su tako sezone i godine, Vinko je u travnju proslavio i 21. rođendan, a to znači da – više nije klinac! I da je ovo trenutak koji se lako može okarakterizirati kao “sad ili nikad”. I bio je toga svjestan i sam, vjerojatno je na to pomislio i u trenucima kad je gasio rođendanske svjećice, na proslavi smještenoj u podnožje Alpa.

U pomalo depresivnom, vječito kišnom Tomlinu, gradiću od 35000 stanona sjeverozapadu Slovenije, na 250 kilometara od doma, u domu NK Tolmina, slovenskog drugoligaša čije je bojio branio prošle sezone.

Foto: NK Tolmin/Facebook

Skupio je hrpu minuta u drugom razredu slovenskog nogometa, u ligi za koju kažu da je “kvalitetom između naše druge i treće”, odigrao sezonu kao standardni prvotimac i, sad više nema dvojbe, napravio iskorak.

– Kad sam odlazio na posudbu u Tolmin, imao sam dva cilja. Prvo, dokazati da mogu igrati tamo. I drugo, da mogu dostići razinu koja je potrebna za Goricu. Čak je i dobro da taj Tolmin baš i nema nekog sadržaja, gradić praktički prehodaš za pet minuta, a u svemu tome mogao sam raditi ono zbog čega sam i došao tamo: posvetiti se samo nogometu! – kaže danas Vinko Skrbin, prvo ime pripremnih utakmica Gorice ovoga ljeta.

Rajko Vidović i njegovi igrači došli su do tri pobjede, protiv bugarskog Hebara (1-0), slovenskog Triglava (3-0) i zagrebačke Lokomotive (3-0), a Vinko je dvaput bio strijelac. Prvo za konačnih 3-0 protiv Slovenaca, a onda i za vodstvo protiv Lokomotive, ali ni to nije sve. Nakon prekršaja nad njim Gorica je dobila penal za pobjedu protiv Bugara. Konkretan, opasan, a u sredini rastrčan, Skrbin ovog ljeta definitivno igra najbolji nogomet svoje mlade karijere.

– Da, vjerujem da sam napredovao kao igrač kroz ovu godinu u Sloveniji. Praktički sam prvi put u karijeri odigrao cijelu seniorsku sezonu kao standardan igrač, a to mi je značilo jako puno. Hvala ljudima iz Tolmina na prilici, hvala im na svemu što su mi dali, jer bilo je ovo zaista super iskustvo. Bilo je tu i problema, od povremenog treniranja u dvorani za futsal zbog obilnih kiša, pa sve do loših otvaranja obje polusezone, ali na kraju smo ostvarili ciljeve. Svi zajedno momčadske, a ja i svoje, jer dokazao sam da mogu tamo igrati – zadovoljno konstatira Skrbin, a s njim će se složiti i u NK Tolminu, iz kojeg su se od njega oprostili videom najboljih trenutaka iz sezone i ovim tekstom:

“Kao jedan od ključnih igrača, Vinko je odigrao najviše minuta i dao veliki doprinos u sredini terena. Njegove tehničke vještine, igračka inteligencija i visoka radna etika bili su ključni u svim utakmicama NK Tolmina tijekom ove sezone!”

Kad je to riješeno, ostalo je ostvariti i drugi cilj. Odmor između dviju sezona bio je i tjedan duži nego njegovim suigračima u Gorici, jer sezona je u Sloveniji završila nešto ranije, a to je bila i idealna prilika da se pred trenerom Vidovićem pojavi u pravom izdanju.

– Okupirao me u svemu tome i fakultet, jer završavao sam drugu godinu na menadžmentu sporta i sportskih djelatnosti, na Libertasu, pa je trebalo i izlaziti na ispite. Srećom, uspio sam sve to riješiti, pa sam stigao malo i predahnuti na moru, a onda se dva tjedna pripremati za početak priprema. I vjerujem da sam došao u dosta dobrom stanju, jednako kao i svi ostali dečki. Nisam primijetio da se bilo tko zapustio… – kaže Skrbin.

Trener Rajko udario je od prvog dana “junački” tempo, igrači će to u neformalnom razgovoru opisati kao “old school pripreme”, dodajući da im svima to i odgovara. I ne žale se, koliko god je naporno, koliko god stvar dodatno otežava i vrućina.

– Radi se baš žestoko, jako je naporno, tempo dosta zahtjevan, jer gotovo svaki dan treniramo po dvaput… Puno se družimo s loptom, ali ima tu i “suhog” trčanja, stvaranja baze, što je jako važno. Kao što je važno i da nema ozljeda, što ima veze s onim što sam već rekao, da su svi spremni došli na pripreme. Kažu da će ovo biti zadnji takav tjedan, da ćemo u posljednja dva tjedna priprema spuštati intenzitet i pripremati se za ulazak u novu sezonu u najboljem mogućem izdanju.

Igrat će se u preostalom dijelu priprema i još tri utakmice, a tri su odigrane i dosad. Dovoljno da Vinko Skrbin uvjeri trenera da zaslužuje priliku. Ne samo zbog golova, nego i zbog načina na koji igra, kilometara koje pretrči.

– Došao sam na pripreme s velikom željom za dokazivanjem, vrlo ambiciozno, i zasad sve ide dosta dobro. Razgovarao sam i s trenerom, zadovoljan je kako radim, da sam se digao i fizički i trkači, i da samo tako nastavim, da će šansa doći. A kad dođe, da je maksimalno iskoristim… Tako se i ponašam, tako razmišljam, a golovi svakako pomažu po pitanju samopouzdanja, iako nisu jedino oni važni – svjestan je Vinko.

Otišao je prošlog ljeta iz Gorice kao klasična “šestica”, vezni igrač koji se više bavi defenzivom, a vratio se nešto svestraniji i ofenzivniji. I trener Vidović vidi ga na “osmici”, u srcu terena, ali i s tendencijom da se ubacuje iz drugoga plana, što je u ove tri utakmice radio s impresivnom uspješnošću.

– U Sloveniji sam bio i šestica, i osmica, a čak sam znao igrati i desetku. Sve sam prošao, a to mi je dobro došlo da vidim kako se kretati, ponašati i razmišljati na svakoj od tih pozicija. Nije mi problem biti ni šestica ni desetka, ali na ovoj poziciji se najbolje osjećam, kako ofenzivno, tako i defenzivno. Vidjet ćemo još kako će me trener koristiti, ali ja sam zadovoljan sa svakom ulogom – ističe Skrbin, sretan što je opet kod kuće, u svom gradu, na stadionu na kojem je odrastao.

– Je, super je osjećaj. Atmosfera u svlačionici je jako dobra, bez ozbira na umor koji se sigurno nakupio. Imamo baš dobru koheziju starijih i mlađih igrača, ovi iskusniji drže to sve pod kontrolom, a na nama mlađima je da grizemo u svakoj prilici koja se ukaže – kaže igrač Gorice s brojem 17 na leđima i frizurom koja vam neće promaknuti.

Pomalo razočaravajuće gledajući iz te perspektive, Belgijac Marouane Fellaini nije mu među idolima.

– Ma kakvi… Dobro, uzeo bih neke stvari od njega, dobar je to igrač, ali moji idoli su Iniesta, Zidane i Modrić. Najveći svih vremena je Messi, ako mene pitate blizu mu je i De Bruyne, ali ova trojica su ipak više moja pozicija – sa smiješkom kaže “Fellaini iz Kurilovca”.

Osebujna frizura definitivno je zaštitni znak, a to će i ostati.

– Zezaju me dečki u svlačionici da se moram ošišati, da ne mogu igrati s tom čupom, ali nema šanse da se to dogodi. To je moj imidž, to sam ja, neka tako i ostane… Inače, oni me više uspoređuju s Munksgaardom nego s Fellainijem, ha, ha – sa smiješkom je završio Vinko.

Gorica traži pojačanja, treba svježe krvi, a najbolja su ona iz unutarnjih rezervi. Ona poput malog Skrbina, kojem ostaje samo poželjeti da zadrži razinu na kojoj je trenutačno, pa da u sezoni pred nama još malo proširi kontingent domaćih dečki u ozbiljnoj rotaciji kluba kojeg nazivamo ponosom grada…

Jer, domaće je domaće.

Ova objava Put kući vodi preko Alpa: ‘Želim zgrabiti ovu priliku! A šišati se ne želim…’ se prvi puta pojavila na cityportal.hr.