Cijeli vikend imali su u stožeru i svlačionici Gorice da saberu dojmove nakon remija bez golova u Varaždinu u petak. Bod je upisan u gorički konto, prvi put u sezoni spojena su dva gostovanja bez poraza, ali tu negdje i zastaje nabrajanje pozitivnih dojmova iz baroknoga grada, što će reći da se imalo o čemu razmišljati. I u stožeru, i u svlačionici, i pred ogledalom.

Ključni su trenuci sezone, još jedne od onih koje ćemo željeti što prije zaboraviti, jer uporno smo zapetljani u tu napornu borbu za ostanak. U njoj je situacija na trenutke počela izgledati lagodno, okolnosti su govorile da “neće tu biti problema”, ali brzo se tu stvari okrenu. Pogotovo o sezoni ludoj poput ove u HNL-u… Uostalom, sve se opet izokrenulo u nedjelju navečer, kad je Šibenik rasturio Osijek na Šubićevcu i prišao na samo bod zaostatka. I eto opet frke, ovoga puta u produkciji Rajka Vidovića i njegovih napaćenih igrača.

Iako, imaju u svemu tome svoje prste i Mario Carević sa svojim igračima. Šibenčani su, evo, maznuli Osijek, prije dva kola uzeli su puni plijen i doma s Istrom, pokazuju da su živi, jer moraš pobjeđivati ako želiš ostati u ligi! A Goričani, nažalost, baš i ne pobjeđuju…

U jednom nogometnom razgovoru ovog ponedjeljka ujutro pokušali smo se na brzinu sjetiti posljednje pobjede Gorice u prvenstvu. I sjetili smo se, ali ne baš na brzinu, jer iz ove perspektive zvuči nevjerojatno da se ona dogodila još 23. veljače protiv Šibenika! Sjetit ćete se možda, to je ona utakmica u kojoj je Ante Erceg nakon pregleda VAR-a dobio drugi žuti, odnosno crveni karton zbog gaženja koje je bilo nemoguće izbjeći. Davno? Previše davno za situaciju u kojoj se nalaziš.

Nakon tog Šibenika, tih 1-0, Gorica je doma remizirala bez golova s Rijekom, zatim ispala iz Kupa u Koprivnici, izgubila na Poljudu u utakmici u kojoj je pokazala najviše od cijelog ovog niza, a onda i dobila “po lampi” od Slaven Belupa doma (0-3). Remiji protiv Lokomotive (1-1) i Varaždina (0-0) dobar su ishod s obzirom na viđeno na terenu, a sve skupa će reći da je situacija daleko od idealne. I da Gorica u ovom trenutku izgleda kao momčad koja po svemu i pripada u borbu za ostanak.

Komparacije s ostalima radi, dovoljno se vratiti u najbližu prošlost. Gorica je u domaćih 0-3 sa Slaven Belupo bila potpuno nadigrana, u remiju s Lokomotivom mogla je biti zadovoljna s bodom, a za bod u Varaždinu može se zahvaljivati nebesima. I fenomenalnom Ivanu Baniću. Tu, dakle, govorimo o protivnicima koji su uvijek bili “u pet deka” s Goricom, a trenutačno se baš i ne može reći da je tako. Slaven Belupu i Varaždinu, objektivno, nisi bio ni blizu, a sad ti još slijedi Istra, ista ona koja je demolirala Dinamo, opet protivnik od kojeg možemo očekivati dominaciju.

Osim ako…

– Moramo nešto promijeniti.

Gorica je bez pobjede u posljednjih šest utakmica, u tom nizu ih je pet u prvenstvu i jedna u kupu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

I to je, između svega ostaloga, u svojoj analizi nule u Varaždinu rekao trener Mario Carević, a to će se neizbježno dogoditi. Za početak, morat će promijeniti cijelu obranu, jer protiv Istre neće moći računati ni na jednog igrača iz startne obrambene trojke u Varaždinu. Krizmanić i Bralić dobili su treći žuti karton, jednako kao i Čaić, a zbog ozljede lista neko će vrijeme izvan sastava biti i Krešić. Srećom, Gorica u kadru ima osmoricu stopera, pa su u konkurenciji ostali Leš, Steenvoorden, Maloča, Gurlica i Matković.

Slijedom svega toga, nije nemoguće da Gorica promijeni i sustav igre, pa zaigra s četvoricom otraga, za što će biti dovoljna dva centralna stopera, ali to je tema kojom će se baviti trener sa svojim stožerom. U kojem se sasvim sigurno raspravlja o svim mogućim idejama, o raznim vrstama promjena, jer i sam trener nema problem priznati da je svjestan da to mora biti bolje. Četvorica otraga, dvojica napadača u paru, promjene figura… Sve je opcija u potrazi za pozitivnim pomacima, pogotovo u igri prema naprijed.

Gledajući sa strane, dojam je da bi jedan od tih pozitivnih pomaka mogao doći u mentalnom smislu, kroz više hrabrosti i odlučnosti, više povjerenja u vlastite mogućnosti, ali nije lako sve to imati u situaciji u kojoj se boriš za živu glavu.

– U ovakvim situacijama se postaje igrač. Moraš preuzeti odgovornost i biti bolji.

I to je rekao trener Carević, a to zapravo i jest poanta priče. Ovo je vrijeme za nogometne frajere, za tipove koji će preuzeti odgovornost i rješavati stvari. Na ovaj ili onaj način, i na klupi i na terenu.

Pri čemu bi na obje lokacije, a to nije nimalo nevažno, bilo dobro da jedne stvari ima manje – nervoze. Naravno, nije lako ostati miran u završnici jedne ovako iscrpljujuće sezone, u prvom redu mentalno iscrpljujuće, razumljivo je da nervoza postoji, drukčije ne može biti, ali valjalo bi je držati pod kontrolom. I što manje razmišljati o sucima, mahati rukama, reagirati na sve i svašta…

Sezona je iscrpljujuća, bilo je u njoj i nepravdi, ali sad je vrijeme za ostati miran i mudar… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Jer, sve nabrojeno će uvijek prije odmoći nego pomoći. Kroz žute kartone zbog prigovora, kroz izostanak mirnoće u samoj igri, na što se posljedično lijepe i nelogične individualne pogreške, kroz nepotrebne tenzije na terenu, a na sve to veže se i gubitak samopouzdanja na momčadskoj razini. A sve to Gorici je u ovom trenutku potrebno; i hrabrost, i vjera u sebe, i odlučnost, i zajedništvo, i mudrost… Kvalitetu ova momčad, kao i njezin trener, sasvim sigurno imaju, nema nikakve dvojbe da mogu puno bolje od ovoga.

Osam je kola do kraja, nakon Istre slijedi gostovanje u Osijeku, zatim u grad stiže Dinamo, a nakon njega ide utakmice istine – gostovanje kod Šibenika na Šubićevcu.

Da, vrijeme je za frajere.

Ova objava Vrijeme za frajere se prvi puta pojavila na cityportal.hr.