Djelomično zbog mogućnosti da Velika Gorica dobije kamp HNS-a, djelomično zbog inertnosti onih koji odlučuju, gradski stadion ne ispunjava uvjete za najviši rang i Gorica je morala odustati od pokušaja da dobije prvoligašku licenciju. U sljedećih 15-ak dana trebao bi se znati kako će i s kim na čelu Gorica ići dalje

Šok? Ne, nije to bio šok, daleko od toga. Uostalom, igrači HNK Gorice već mjesecima ponavljaju: “Mi ćemo napraviti svoje, a poslije što bude bit će”. Svjesni, naravno, da su prvoligaške ambicije kluba na tankim nogama. Dva kola prije kraja prvenstva doznali su da će biti – druga liga. I dalje, još najmanje jednu sezonu. Razočaralo je to dio turopoljske nogometne javnosti, a sigurno je razočaralo i dio igrača. One koji su došli u Veliku Goricu da bi u bliskoj budućnosti igrali prvu ligu, one kojima je to vjerojatno i najvažniji uvjet pri odluci ostati ovdje i iduće sezone ili ići dalje. No koliko god za sve te navedene odluka o odustajanju od prve lige bila razočaravajuća, onda je puno više logična. I razumna, zapravo jedina moguća.

– Tu odluku izvršni odbor je dobio jednoglasno i iza nje čvrsto stojimo. Da nismo tako odlučili, Gorica bi bila u opasnosti da završi kao Pomorac – rekao je predsjednik kluba Nenad Črnko.

Za one koji ne znaju, Pomorac je usred sezone odustao od natjecanja, zato je i 2. HNL u svojem najvećem dijelu bila društvo od 11, umjesto 12 članova.

Črnko, predsjednik s ponuđenom ostavkom na stolu, na izvanrednoj konferenciji za novinare temeljito je objasnio razloge odustajanja od prvoligaških ambicijama, spominjući usput i show The Voice, pa malo i genetiku, malo više politiku…

– Gorica se nakon objave rezultata u prvom krugu licenciranja nije žalila na ne dobivanje licence za 1. HNL iako smo imali spreman zamjenski stadion, Zagrebov u Kranjčevićevoj. Međutim, imali smo i jedan velik, za nas nepremostiv problem. Naime, tri kluba u ligi ne mogu igrati na istom stadionu – naglasio je Črnko.

U Kranjčevićevoj već igraju Zagreb i Lokomotiva, Gorica bi na tom stadionu mogla biti samo privremeno.

– Dobili smo dozvolu za igranje na Kranjčevićevoj samo dok se ne riješi infrastruktura na našem stadionu. Mogli bismo na njemu igrati u srpnju i kolovozu, ali od početka rujna više ne bismo imali stadion za igranje prve lige. Dakle, stadion bi nam bio na raspolaganju do kraja kolovoza, nakon toga više ne bismo imali gdje igrati – kazao je Črnko i nastavio:

– Kako je već u travnju bilo jasno da nema ni teoretske šanse da se do rujna napravi rasvjeta na velikogoričkom stadionu, bili prisiljeni odustati od žalbe.

Nije jedini, ali ključan uvjet za dobivanje licencije je, naravno, postavljanje reflektora.

– Pitaju me tko mora raditi rasvjetu, čiji je stadion vlasništvo, a odgovor je Grad Velika Gorica. Klub je na stadionu u najmu i ne može sam ulaziti u taj projekt. Niti , niti smo financijski dovoljno jaki – kaže Črnko.

I tu se priča seli na jednu novu, ali usko povezanu temu. Kamp HNS-a.

– Počeli smo lobirati čim se otvorila takva mogućnost, još u prosincu, puno smo truda uložiti u to. Znate, kad su u pitanju uvjeti za prvu ligu, ogroman je to novac. Konkretno, izgradnja rasvjete stajala bi ukupno i do devet milijuna kuna, a kad se tu pribroje i ostali detalji, cifra prelazi deset milijuna kuna. A da smo dobili kamp, što se u tom trenutku činilo puno izvjesnije nego sad, morali bismo sve to rušiti, jer bi se cijeli stadion mijenjao. I bacili bismo deset milijuna kuna u vjetar. Zbog svega toga logično je bilo da klub svoje prvoligaške ambicije prolongira za još godinu, dvije ili tri – pojasnio je predsjednik Gorice i dodao:

– Dogodi li se ipak da dobijemo kamp, što se u ovom trenutku baš i ne čini realnim, bolje je tih deset milijuna kuna dodati na ono što će biti uloženo u kamp, pa napraviti sve još bolje i kvalitetnije.

Kamp u Velikoj Gorici, gotovo je sigurno, neće se dogoditi, to polako treba prekrižiti, a novi zadatak je gledati u budućnost. Ako je cilj prva liga, Gorica je već sad spremna. “Samo” treba riješiti infrastrukturu.

– Igrački to ne mogu garantirati, ali Gorica je organizacijski već sad spremna za prvu ligu – uvjeren je Črnko, koji tvrdi da prvoligaški nogomet ne bi dodatno opteretio gradski proračun.

– Nikad nismo od Grada tražili dodatnu financijsku pomoć, imali bismo dovoljno za igranje 1. HNL kombinirajući vlastite izvore financiranja i izdvajanja iz proračuna kakva su sad. Naime, već smo imali i partnera iz inozemstva, spremnog ulagati u Goricu, ali uvjet je bio igranje prve lige. Strani partneri nisu zainteresirani za drugoligaški nogomet i morat ćemo, nažalost, pričekati neko bolje vrijeme da ostvarimo takvo partnerstvo. Reći ću vam i da smo imali ozbiljan upit možemo li išta napraviti da se klub ipak odluči na dobivanje licencije, također je riječ je o investitoru koji želi ulagati isključivo u klub koji igra u prvoj ligi, Gorica mu je itekako zanimljiva.

Ako nisi prvi ili drugi, svejedno je koji si

 Da se samo koji mjesec ranije jasno reklo “ništa od prve lige”, proljeće bi izgledalo kudikamo drukčije..

– Da smo to znali, mogli smo u drugom dijelu prvenstva više šanse dati mlađim igračima iz našeg pogona i isprofilirati momčad za sljedeću sezonu – žali predsjednik Črnko pa pojašnjava:

– Ispali iz lige ne bismo, a jesmo li treći ili sedmi, zapravo je svejedno. Za mjesec dana to nitko neće pamtiti. Evo, sjeća li se netko koja je Gorica bila prošle sezone na tablici? Iskreno, i ja sam se jedva sjetio. Međutim, mi smo si nametnuli teret borbe za vrh, što je ispao nedosanjani san, a mogli smo u proljetnom dijelu sezone nešto i uštedjeti, pa tu uštedu kapitalizirati u dobitak jednog ili dvojice igrača iz vlastitog pogona.

Puno se govori o tom financijskom aspektu, koliko klub košta Grad… Stigli su i vrlo konkretni odgovori na ta pitanja:

– Šest godina ova je uprava na čelu kluba, u tom smo razdoblju od Grada dobili 7.350.000 kuna, a istovremeno smo ulaganjem u infrastrukturu praktički vratili oko šest milijuna kuna. Gotovo 90 posto novca koji smo dobili od Grada vratili smo ulaganjem u gradsku imovinu. Danas imamo teren s umjetnom travom, a to je zasluga prije svega NK Gorice. Suradnju s Gradom je sjajna svih ovih godina, imali smo pomoć i u projektu terena s umjetnom travom, no mi smo cijelu priču pokrenuli. Samostalno smo uredili i svlačionice, urede, zapadnu tribinu, razglas… – nabrajao je Črnko, dodajući kako se Gorica, uz sve to, uspjela i radom u omladinskom pogonu vratila na razinu na kojoj je bio Radnik osamdesetih godina.

– Svjesni sam da je teško izdvajati za nogomet kad djeca u školi nemaju za topli obrok, kad na utakmice HNL-a dolazi 300 do 500 ljudi, i sam se kao građanin zapitam isplati li se uložiti deset milijuna kuna u nešto što će donijeti euforiju u prvoj godini, nekoliko puta napuniti stadion, a zatim splasnuti. No ja sam sportaš i uvijek ću reći: “Da, isplati se.” Gorica je ogroman bazen, možemo živjeti od svojih igrača i kroz igranje u 1. HNL vratiti uloženo. Evo, primjer Ante Budimira. Došao je kod nas sa 17 godina, igrao je za prvu momčad kad smo 2011. bili prvaci 2. HNL. Da smo ušli u prvu ligu, on bi ostao i uvjeren sam da bismo na njemu zaradili novac za kompletnu rasvjetu, Grad nam ne bi ni trebao. Na taj način možemo i vratiti eventualnu investiciju od deset milijuna kuna.

Stvar je tu jasna, Črnko i njegovi suradnici žele klub u prvoj ligi, on ionako nije tip koji trpi stagnaciju. Kaže i da se umorio, već je 16 godina u nogometu, potrošio se, pogotovo ako ne bude ambicije koja će ga gurati naprijed.

– Moramo odlučiti kakva je budućnost našeg nogometa, kamo želimo doći. Ako ćemo ići prema gore, spreman sam raditi dalje. Nemam ništa protiv da sjednemo i dogovorimo se da je projekt da, recimo, prvoligaša dobijemo u sljedećih deset godina. OK, ali ajmo se onda tako i ponašati. Neka to bude plan, ali neka i sljedeće godine bude gotovo jedan reflektor, za pet godina drugi, pa u idućih pet godina još dva – poželio je Črnko.

Prije nekoliko tjedana stavio je svoj mandat na raspolaganje, ponudio ostavku, a o njoj će ozbiljno razmisliti ne promijeni li se nešto bitno po pitanju klupskih ambicija.

– Ostavku sam nudio i kad smo se 2013. borili za ostanak u ligi jer sam mislio da nisam dovoljno učinio da izbjegnemo se da klub koji je dvije godine ranije bio prvak u ovoj ligi dovede u takvu situaciju. Rekao sam: ‘Ako postoji netko bolji od mene, neka preuzme klub’. I tad, a i sad, to je moralan čin. Naime, i sad mislim da nisam dovoljno učinio da izlobiram u lokalnoj zajednici da već počnu radovi na infrastrukturi u zadnje četiri godine – samokritičan je Črnko, mnogi će reći i pretjerano samokritičan.

– Skupština će biti čim završi prvenstvo, već u lipnju, a hoće li moja ostavka do tad postati neopoziva ili ne, odlučit ću nakon još nekih razgovora koje moram obaviti. Izvršni odbor dao mi je maksimalnu podršku, mislimo da gorički nogomet ima uzlaznu putanju, ali želimo i sami sebi zadati određene kriterije, odrediti želimo li prvu ili drugu ligu – dodao je Črnko.

Osim svih navedenih razloga, na ozbiljno razmišljanje o odlasku navodi ga i podmetanja, nekorektnosti i optužbe koje se periodično pojavljuju u eteru.

– Sjećam se, kad je Radnik igrao treću i četvrtu ligu, svi su na sav glas govorili kako Velika Gorica mora imati prvoligaša. I što se dogodi? Mi dvaput dođemo u situaciju da to i učinimo, a ti glasovi naglo utihnu – primijetio je Črnko pa detektirao bit problema:

– To je ta hrvatska genetika. Čim dođeš do neke razine, napraviš nešto vrijedno, s raznih strana počinje se diskreditirati ono što si napravio. I onda se cijela zajednica u svemu tome koleba, kao i u ovoj situaciji. Kad je tako, normalno je da se i mi u izvršnom odboru zapitamo jesmo li uopće potrebni. No, kažem, to nije problem samo Velike Gorice, to je generalno hrvatska genetika.

Bio je Črnko i još konkretniji…

– Evo, kad god izgubimo utakmicu, kreću priče da je to prodano. Iako, ne čudi me to kad znam da živimo u zemlji u kojoj svi govore da je i jedan TV show poput Voicea namješten. Očito jednostavno ne možemo progutati ono što je dobro, a to je naš veliki problem – zaključio je predsjednik Gorice.

Ostalo je još jedno kolo do kraja sezone, igrači će se brzo razići, a oni koji odlučuju krenuti u akciju. Prvo ozbiljni razgovori o budućnosti kluba, a zatim i skupština koja će donijeti brojne odgovore. (piše: Marko Vidalina, foto: Nikica Topić, arhiva HNK Gorica )