Na zatvaranju kola u kojem je Hajduk pobijedio Vukovar 6-0, a Dinamo nadjačao Lokomotivu s 5-0, tražio se netko tko će nastaviti niz. Budući da su kolo zatvarali Gorica i Rijeka, aktualni prvak države, mogao se eventualno pojaviti strah da će Goričani biti ti koji će sljedeći teško nastradati, ali umjesto toga je nastradao – šampion! Riječani su potučeni do nogu, Gorica je odigrala jednu od najboljih utakmica otkad je član hrvatske nogometne elite, a pritom i vrlo vjerojatno osigurala ostanak u ligi.

U jednoj riječi – rapsodija!

Da, Riječani su bili umorni i iscrpljeni, samo četiri dana nakon ispadanja od Strasbourga u utakmici koja je pojela dobar dio energije, ali neće to ni za milimetar umanjiti značaj i veličinu ove pobjede “ponosa grada”. Samo dvaput u proteklih gotovo osam prvoligaških godina Goričani su uspjeli nekoga pobijediti sa četiri gola razlike, događalo se to pod Valdasom Dambrauskasom na gostovanju u Varaždinu (5-1) i u debiju Samira Toplaka protiv Hrvatskog dragovoljca doma (4-0), ali sad se na tu listu upisao i Mario Carević. Štoviše, ime protivnika jasno govori da je nedjeljna pobjeda i najveća gorička prvoligaška, daleko najimpresivnija. A nijanse su dijelile od toga da bude još impresivnija, rekordna po svim kriterijima…

Carević je u utakmicu ušao s desetoricom igrača koje “znaju već i ptice na grani”, s Matijašem na golu, Perićem, Filipovićem i Čabrajom u zadnjoj liniji, Tronteljem i Bogojevićem na bokovima, te Kaveljem, Pozom, Prširom i Pavičićem u kreativnom dijelu momčadi. Jedina novost bio je start Ante Ercega, prvi put nakon gotovo pet mjeseci, a upravo dobri stari Erca otvorio je fenomenalni niz golova.

Igrala se 12. minuta kad je Iker Pozo izvadio još jednog zeca iz šešira. Španjolac igra čudesnu sezonu, a čudesno je bilo i dodavanje za Ercega, koji je pobjegao obrani, izašao sam pred Zlomislića i pogodio za 1-0 kroz noge kapetana Rijeke. Prošao je kroz glavu u tim trenucima onaj ogroman broj promašenih velikih prilika tijekom ove sezone, nemoguće je bilo ne pomisliti bi li te brojke bile nešto drukčije da je Erceg imao više minuta i prilika u vrhu napada. Realizacija je, naime, bila mirna, sigurna, gotovo rutinska.

Pokušavala se Rijeka vratiti, imali su gosti i neke zanimljive situacije, ali prijetila je i Gorica. Nakon svega, na odmor se otišlo s tih 1-0, da bi već na otvaranju nastavka krenuo show jednog bivšeg igrača Rijeke. I, srećom, aktualnom igrača Gorice…

Bruno Bogojević ove je zime Rujevicu zamijenio Gradskim stadionom, pokazao je i dosad neke jako dobre stvari, od prvog trenutka bilo je jasno da se radi o velikom pojačanju, ali ovo je bilo nešto posebno! Seriju je Bogi otvorio fenomenalnom realizacijom nakon istog takvog dodavanja kapetana Pršira. Polukontra je izvedena besprijekorno, a završnicu je Bogojević učinio elegantnom, atraktivnom i za duboki naklon.

Mogla je Gorica otići na 3-0 u 68. minuti, nakon što je Erceg napravio nered u gostujućoj obrani i u ruku pogodio braniča Rijeke. Sudac Strukan na bijelu točku je pogledao nakon što je nekoliko minuta gledao u snimku vrlo očitog penala, a loptu je nakon svega namjestio Pršir. Udarac nije bilo loš, ali Zlomislić je sačuvao Rijeku u igri sjajnom intervencijom.

Međutim, samo dvije minute poslije – opet Bogi! Čabraja je izveo slobodnjak slijeva i našao Bogojevića na prvoj stativi. Primanje lopte, a zatim i realizacija, bacili su u drugi plan sve drugo što se događalo ove večeri. Nevjerojatna lakoća primanja lopte, fenomenalna egzekucija i kandidatura za gol sezone! Teško je ovaj gol dovoljno dobro opisati, najbolje je možda pogledati kako je to Bogi izveo…

Samo šest minuta poslije, točno 24 minute nakon svoga prvoga gola, Bogojević je pogodio i treći put. Ovoga puta asistent je bio iznimno zanimljivi Francuz Theo Epailly, a dojučerašnji igrač Rijeke ponovno je upalio turbo i fenomenalno pogodio u suprotnu malu mrežicu. Nije slavio ni prvi, ni drugi, a ni taj treći gol, barem nije na terenu, ali satisfakcija je bila potpuna. Na Rujevici su ove nedjelje definitivno shvatili da možda i nije bilo najpametnije odreći se ovakvoga igrača. Srećom po Goricu, odrekli su ga se…

Završilo je tako s nezaboravnih 4-0, lako je moglo biti i još malo “okruglijih” 5-0, ali nitko nije ni najmanje žalio. Gorica je odigrala gotovo savršenu utakmicu u svakom smislu, i taktički, i energetski, i nogometno, i u svakom drugom smislu. Pobjeda je ovo koja je odvela naše nogometaše na velikih 11 bodova viška u odnosu na posljednji Vukovar, a to bi moglo značiti da će se u posljednjoj četvrtini prvenstva moći otpustiti sve kočnice.

Gorica je preskočila Lokomotivu, zauzela sedmo mjesto i došla na sedam bodova od – trećeg mjesta! Da je bilo malo više sreće, odnosno uspjeha u realizaciji velikih prilika, bila bi Carevićeva momčad puno više na tablici, ali šansa je i dalje tu. Istra i Slaven Belupo su na pet bodova više, Varaždin je na plus šest, a Gorica je sve bolja…

Bude li u tih devet kola na tragu izdanja protiv Rijeke, apsolutno sve je i dalje moguće!

Ova objava Rapsodija! Božanstveni Bogi, sjajni Erca i jedan penal od petarde za prvaka se prvi puta pojavila na cityportal.hr.