Ostati bez posla u današnje vrijeme i biti u neizvjesnosti kada ćete se ponovno zaposliti najgora je noćna mora koju možemo zamisliti. Kada bez posla ostanete u srednjim godinama, vjerojatnost za zaposlenje je ravna dobitku na lutriji. Sugovornica iz naše slijedeće priče poznata je mnogima, tri godine bez posla za nju bile su preduge, ali nije očajavala nego je uzela stvar u svoje ruke.

Ona je Vesna Tafra, život je provela u Mraclinu, imala život kakav bi mnogi poželjeli, a onda je krenulo nizbrdo. Prvo joj je umro suprug, ostala je sama s tada osmogodišnjim sinom Domagojem, a onda i bez posla što ju je dovelo na rub egzistencije.

Kako sama kaže tri godine bezuspješno je tražila posao, slala zamolbe na koje uredno ni odgovor nije dobivala. A onda je odlučila stati na kraj svojoj agoniji. Otkrila je jednu svoju crtu za koju nije ni znala da ju ima, a to je kreativnost.

„Godine bez posla izgledale su stravično, često nije bilo novca za najosnovnije potrebe, i da mi nije bilo mame koja je umirovljenik, ne znam kako bih.“ – ističe Tafra. No, kako to u životu biva, jedan mail promijenio joj je život. Poziv Pučkog otvorenog učilišta za radionice decoupage tehnike.

„Zainteresirala sam se za to, odmah nabavila salvete, ljepilo, ma sve što mi je bilo potrebno. Još uvijek se usavršavam, ali već mi ide dosta dobro. A nikad prije mi to nije palo na pamet raditi, jedino što znam je heklanje iako još uvijek završavam stolnjak koji sam počela raditi kad sam bila trudna sa svojim sinom, i tako čeka već godinama da ga dovršim.“ – uz osmijeh govori Tafra.

Kako je dane kratila u kreativnoj izradi raznih predmeta, došla je na ideju da otvori poklon galeriju.

„Prvog rujna prošle godine počela sam raditi u jednom prostoru koji nije bio toliko pristupačan kao ovaj danas. Puno je veći i ljepši, omogućava mi održavanje radionica za koje je doista dobar interes, riječ je o decoupageu, a u dogledno vrijeme se namjeravam pozabaviti i Lepoglavskom čipkom, izrađivati Turopoljsku poculicu, a jedva čekam da osposobim tkalački stan u ovom prostoru.“ – rekla je Tafra najavljujući planove kojih zaista ima puno.

Poradila je na turopoljskim suvenirima poput kutijica, podmetača čiji su motivi kulturni spomenici Velike Gorice i Turopolja (kurija Modić-Bedeković, kapela svete Barbare…) sve je to je autorsko djelo.

„Velika Gorica mora imati jedan ovakav prostor, u centrima možemo kupovati svašta, ali kad to nosi potpis ljudi iz ovog kraja, onda to ima dodatnu težinu i vrijednost. Doista želim očuvati i spasiti od zaborava kulturu i tradiciju Turopolja i smatram da su ovom kraju potrebni suveniri koji se ovog kraja i tiču, a ne neki kineski proizvodi.“ – kaže Tafra.

Prijatelji su joj velika podrška, i kada osjeti da joj ne ide kako je zamislila, tu su da je dignu, i vrate na put koji je zacrtala. Ima i onih koji su je, čini se zaboravili, ali kako sama kaže, tako to ide u životu. Vesna je sretna što su teško dani iza nje iako ni sada nije lako, ali za sve treba vremena, pa tako da se i ova priča s turopoljskim suvenirima razvije.

Prostor galerije koja se nalazi na Tomislavovom trgu u Velikoj Gorici sama je osmislila i svaki kutak odiše ljubavlju, spojem tradicionalnog i modernog. Osim njenih radova tu su i drugi autori, keramika iz Velike Gorice – Atelje Vilus, domaća radinost Manda Burić, Etno udruga Ivančica…

Vesna je dugi niz godina i – tajnica! Prvo svog matičnog KUD-a Dučec iz Mraclina, a sada već drugi mandat radi kao tajnica Zajednice Kulturno umjetničkih udruga Velike Gorice, stoga njena ljubav prema tradiciji nimalo ne čudi.

I sama kaže voli svoj grad, svoje Turopolje, i želi da budu predstavljeni na najbolji mogući način.