Sinoć je u Goričkom klubu mladih predavanje o svoja tri mjeseca volontiranja u sirotištu u Tanzaniji održala Josipa Matić. Uvodno slovo odnosilo se na njene motive volonterskog rada u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, koja je nastala ujedinjenjem Tanganjike i Zanzibara. Države na afričkom kontinentu poznamo uglavnom iz turističkih prospekata koji nude razne safarije i prekrasne pješčane plaže.

Međutim, kada poslušate Josipu odnosno njena iskustva iz grada Songea na krajnjem jugu Tanzanije (u tom mjestu je sirotište u kojem je boravila prošlo ljeto), onda bar djelimice možete spoznati o teškom životu 45 milijuna stanovnika ‘rasutih’ na 950.000 četvornih kilometara. Velika većina ljudi (90%) živi od poljoprivrede, iako je samo oko 5% cjelokupnog teritorija obradivo i donosi pristojan urod. Josipa je predavanje temeljila na činjenici odnosno na uvjerenju da je siromašnima potrebna svakolika pomoć, ali najnužnija pomoć je u školstvu! Za većinu roditelja u toj velikoj državi školovanje djece je luksuz(!), potrebniji su doma da ispomažu u svakodnevnim poslovima, odnosno da se zajedničkim radom prehrane.

Naravno, predavanje je bilo i promidžba volonterskog rada te je pokazan način kako se uključiti u taj humanitarni rad. Ugodno iznenađenje je bila i popunjenost prostora u kojem je održano predavanje, nije bilo praznih stolica.

Galerija fotografija