Prije utakmice Lokomotiva je bila jedini protivnik, uz Dinamo, kojega Gorica ove sezone nije pobijedila. Nakon utakmice, nažalost, to je i ostala. Očito iscrpljeni od teške utakmice u Osijeku u petak, bez prave energije, Goričani su odigrali blijedu partiju pred nešto više od 1200 navijača, puno bolje od prikazanog bilo je potrebno da u trećem pokušaju uzmu bodove “lokosima”. Ispalo je tako da je Lokomotiva i drugi put ove sezone odnijela puni plijen s našeg stadiona, potvrdivši se kao “crna mačka” za Goricu.

Mlako, pomalo beskrvno, bez prave agresije otvorili su utakmicu nogometaši Gorice. I u takvom su stanju, kad je riječ o branjenju svoga gola, ostali sve do poluvremena! S tribina je izgledalo da se igrači Lokomotive prelako kreću terenom, prolaze kroz goričku defenzivu i, logično, nižu šanse pred golom ponovno sjajnog Kristijana Kahline. Pomalo zastrašujuće izgledao je podatak na ulasku u 16. minutu utakmice, u rubrici “udarci na gol” – Gorica jedan, Lokomotiva čak sedam!

Imala je i Gorica svoje šanse, tri ili četiri vrlo dobre, koje su propuštali Zwolinski, Lovrić i Maloča, a najbolju je propustio Cherif, koji je s pet metara glavom prebacio gol nakon sjajnog ubacivanja Muse. Napadački je izvedba Goričana, dakle, izgledala čak i pristojno, ali pravi problemi događali su se otraga. Lokomotiva je nastavila dominirati, opasno prijetiti, da bi po isteku tih prvih 45 minuta imala 11 udaraca na gol, od čega sedam u okvir. Gorica, s druge strane, nije uspjela zapucati u okvir gola u svojih šest pokušaja…

I sve bi još bilo i dobro da je Lokomotiva nekako uspjela promašiti i onu šansu u 37. minuti. Međutim, nije… Veznjak Burić je ubacio iz kornera, stoper Kolinger prebacio glavom, a napadač Dejan Radonjić zabio nogom.

Gol Lokomotive pogledajte OVDJE.

Nepošteno bi bilo reći da to vodstvo “lokosa” nije bilo potpuno zasluženo, Gorica u prvom poluvremenu doista nije bila prava… Pokušali su igrači Sergeja Jakirovića napraviti pritisak u završnici poluvremena, ali ništa se važno u svemu tome nije dogodilo.

Svjestan je situacije na terenu bio i trener Jakirović, jer već na odmoru je u svlačionici ostavio Lukasza Zwolinskog i Kristijana Lovrića, a umjesto njih uveo Michala Maslowskog i Farouka Miyu. I uspjela je Gorica uspostaviti ravnotežu, podignuta je i razina agresije, u nekoliko situacija ozbiljno se zakuhalo pred golom Lokomotive. A onda nam se, u trenucima kad se utakmica bližila ulasku u posljednju četvrtinu, zacrvenilo pred očito.

Bilo je to, najkraće rečeno, Miyinih pet minuta. Pet žutih minuta. Koje su se, tako to ide u nogometu, pretvorile u crveno… Prvi žuti karton Uganđanin je dobio u 60. minuti, a isključujući drugi u 65., nakon povlačenja protivničkog igrača za dres. U igri je proveo samo 20 minuta, nešto i odigrao u tom razdoblju, a onda – zabrljao. Bunio se trener Jakirović na oba kartona, misleći da su prestrogo dosuđena, o čemu se itekako može razgovarati, ali činjenica je i da je Miya bio jako, jako neoprezan. I goričke probleme učinio još većima.

Za posljednjih 20 minuta pozvao je Jakirović i Matiju Dvornekovića da se digne s klupe, zamijenio je defenzivca Maloču, ali bio je to pretežak posao za Goričane ovog poslijepodneva. Brojčano nadmoćnija Lokomotiva čvrsto je stajala otraga i odbijala napade domaćeg sastava, koji jednostavno nije imao energije promijeniti stvari na terenu. Jedino što se dogodilo je još jedan gol Lokomotive, još jedan gol Dejana Radonjića. Ovoga je puta loptu primio na vrhu šesnaesterca pa snažno i precizno poslao loptu iza Kahlininih leđa…

Promašivala je Gorica ovog poslijepodneva, kad se sve zbroji i oduzme zapravo je nevjerojatno da nije zabila gol, ali treba biti realan i reći da ih je još nekoliko mogla i primiti. Bio je ovo loš dan goričkih nogometaša, jedan od onih na kakve svatko ponekad ima pravo, sad je važno samo što bolje se oporaviti do subote, kad u Veliku Goricu stiže Rijeka. Igrat će se od 19 sati, pod reflektorima, bit će to nova šansa da se popravi slabašan učinak na domaćem terenu. I da Gorica barem koliko-toliko ostane u igri za Europu, od koje ju je poraz od “lokosa” prilično udaljio.