Lijepa, ugodna ljetna večer poslužila je kao idealan dekor za otvaranje nogometne sezone, za sraz jedinih županijskih prvoligaša na početku još jedne lude avanture. Reflektori su zasjali punim sjajem, tribine su se fino popunile već dvadesetak minuta prije starta, a tih 1647 ljudi kući je otišlo nakon što je vidjelo remi u kojem nije bilo previše nogometne ljepote, ali znate već da s Goricom nikad nije dosadno…

Uz sve probleme koje je imao s izostancima, trener Sergej Jakirović jedva je pronašao 11 potpuno zdravih i spremnih, a jedino takvi dolazili su u obzir za ovakvu utakmicu. Dvaput je Inter dolazio u Veliku Goricu prošle sezone, odnio pobjedu i remi, oba puta radili su Zaprešićani puno problema domaćinu, a ništa drukčije nije bilo ni ovoga puta. S obzirom na sve okolnosti, potpuno očekivano.

Iako, u prvoj fazi utakmice nije izgledalo tako. Gorica je u prvih pola sata imala terensku premoć, više je držala loptu, ali bez Lovrića i Zwolinskog nedostajalo je konkretnosti, pravih šansi. Najbolja šansa u tom otvaranju utakmice tako je bio pokušaj Intera preko Rusa Serderova, iako se i to više može nazvati polušansom… A onda je došla ta 36. minuta. I prvi gol Gorice u novoj sezoni.

– Jako sam zadovoljan kako se Michal Maslowski prezentirao u ovim pripremama, pogotovo s obzirom na to da se vratio nakon osam mjeseci pauze. Sad je prošao pripreme, igrao je jako dobro i bit će važan kotačić u našem sustavu ove sezone – rekao je trener Jakirović u najavi utakmice, a potvrda tih riječi stigla je baš u 36. minuti.

Poljak je povukao kroz sredinu u slalomu i izborio faul na nekih 18, 19 metara od gola. Sam je uzeo loptu, pucao snažno kroz “živi zid”, a Interov golman Žiga Frelih nespretno je reagirao i pomogao da lopta završi u mreži. Ljetnom sparinom uspavane tribine konačno su se razbudile, sezona nogometa i službeno je otvorena…

Drugo poluvrijeme bilo je obostrano puno sadržajnije od prvoga… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

U nastavku je Inter krenuo ofenzivnije, otvorile su se time prilike za solidan pokušaj Cherifa i bijeg Mathieua koji je vjerojatno trebao završiti bolje od udarca preko gola, ali između toga smjestilo se izjednačenje rezultata. Samo minutu nakon što je ušao u igru, Ivan Mamut je u 58. minuti asistirao s lijeve strane, lopta je prošla kroz šesnaesterac i došla do Tomislava Boseca, koji ju je zakucao pod prečku.

– Mijanjaj nešto, Sergej! – dopiralo je s tribina u trenucima dok je Gorica djelovala grogirano, ali trener Gorica baš i nije imao previše opcija, pogotovo prema naprijed.

Martin Maloča ušao je za posljednjih pola sata umjesto vrlo dobrog mladog Hrvoja Babeca, zagrijavali su se i stoperi Krizmanić te Ljubisavljević, ali osvježenja u ofenzivi, potrebnog novog impulsa, nije bilo. I posao su morali dovršiti oni koji su ga i započeli. I to su i činili, na trenutke dobro, na trenutke čak i vrlo dobro, ali ta je juha bila bez ključnog začina. Bez gola, bez prave završnice.

Cijelu seriju promašaja iza sebe je ostavio Nizozemac Justin Mathieu, barem dvije od situacija u kojima se našao mogu se nazvati zicerima, ali svaki put nedostajalo je malo. Ili golman, ili udarac pokraj gola, ili previše kompliciranja… Jednostavno nije išlo, izgledalo je da ne bi zabio gol da se igrao do sutra.

Uveo je Jakirović još i stopera ili beka Krešimira Krizmanića na lijevo krilo umjesto Dvornekovića, uveo je još jednog stopera Nemanju Ljubisavljevića umjesto napadača Mathieua, a sve to nudilo je malo nade da će se u samoj završnici nešto promijeniti. Kao što se i nije promijenilo, tih 1-1 za goste je bilo “puna šaka brade”, a pogrešno bi bilo shvatiti ovaj rezultat kao kiks i iz goričke perspektive. Bod za početak, s obzirom na sve, može se ocijeeniti kao – dobar.

Osam dana nakon otvaranja Goricu čeka još jedan domaći ogled. U nedjelju od 18 sati na našem stadionu gostuje osnaženi Osijek, no do tad bi se i u goričkoj “ambulanti” stvari trebale značajno promijeniti. Očekuje se povratak Čabraje i Suka, pravo nastupa imat će i Lovrić i Steenvoorden… A onda će i treneru biti nešto lakše.