Prijava

Vaša prijava

Napustila je posao na Haškom sudu i pokrenula ekološku farmu koja privlači ljude iz cijeloga svijeta


Pomislili biste kako je posjet poljoprivrednom gospodarstvu zimi obično gubljenje vremena. Samo zaleđena zemlja i voćke bez krošnji. No, već na početku obilaska oko 10.000 četvornih metara OPG-a Zdenke Dodig u Gradićima brzo ćete shvatiti kako zima nije dosadno razdoblje za uzgoj biljaka. Zelene se u plastenicima različite vrste salata, komorač, blitva, aromatično bilje… A sve što ovdje možete vidjeti ekološki je proizvod. Uzgojeno je bez umjetnih gnojiva i kemikalija protiv insekata, gljivica ili korova. Upravo se za takvu vrstu poljoprivrede prije oko 12 godina odlučila ova zaljubljenica u prirodu. Nakon karijere u marketingu u vrijeme rata kada su, kako kaže, plaće bile 100-tinjak tadašnjih maraka, pridružila se UNPROFOR-u kao prevoditelj. Na tom je poslu usavršila jezik, a onda se zaposlila na Haškom sudu u Haagu.

– To su bili dragi poslovi na kojima sam puno naučila, ali taj korporativni duh mi je bio stran te sam mislila da će mi poljoprivreda donijeti smirenost i rad bez stresa. Novac koji sam zaradila investirala sam u zemlju i plastenike. Sve bi bilo tako idilično, kako sam zamislila, da nije došlo do promjene klime – kazala je Zdenka Dodig te ispričala kako je zbog učestalog lošeg uroda krušaka počela uzgajati i povrće.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Na početku je prijateljima poklanjala višak, krug se širio i odlučila je komercijalizirati svoj rad. Danas svoje proizvode prodaje u trgovini na zagrebačkoj Knežiji. Osim voća i povrća, nudi i zimnicu koju sama izrađuje. Naime, ljeti je proizvoda jako puno, a kupci su na moru. Kako svi ti proizvodi ne bi propali, potrebno ih je staviti u teglice i prodati zimi. U poljoprivredi morate, kaže, paziti na svaku kunu. Posebno je ponosna na svoj kimchi, kiseli kupus s đumbirom, češnjakom i čilijem. Upravo njega savjetovat će vam i za ovu poslijeblagdansku detoksikaciju.

– Nažalost, u trgovinu mi dolazi jako puno bolesnih ljudi. Ima i jako puno mladih obitelji koji ulažu u svoju djecu. Oni možda neće nužno kupovati ekološku hranu sebi, ali će djetetu sigurno kupiti – priča Dodig i pojašnjava kako joj je dugo trebalo da kod ljudi razvije povjerenje zbog čestih prevara kupaca.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Budući da znanje o ekološkom uzgoju biljaka nije prikupljeno u jednoj jedinoj knjizi, Zdenka je na njemu radila godinama, a sada s tim iskustvom zna prepoznati ekološki proizvod. U prirodi je mnogo toga od čega proizvođač može sam napraviti sredstva za zaštitu, a postoje i lako dostupna prirodna hranjiva za biljke poput kozjeg gnojiva, koje Zdenka koristi. Zato, kaže, zaista nema potrebe za kemikalijama, a pogotovo ako znamo koliku to štetu nanosi prirodi te da je potrebno i 100 godina da se umjetna gnojiva pročiste iz zemlje.

– Dušik koji se umjetno dodaje biljci čini ju intenzivno zelenom, maslinastom, dok je biljka uzgojena bez umjetnih gnojiva svjetlozelena. Tako si možete i pomoći kada odabirete povrće. Ne možete prepoznati je li ima imala zaštitu od gljivica, insekata ili virusa. To se ne vidi, a kada dođe u probavni trakt nastavi djelovati i uništava naš imunološki sustav – objasnila je Zdenka te pojasnila kako se većina kemikalija koje služe za zaštitu biljaka razlažu tijekom kuhanja, no najveća opasnost su sistematici i umjetna gnojiva jer su oni već u samoj biljci.

– S umjetnim gnojivima se u biljku dodaju soli teških metala koje izazivaju potrebu za crpljenjem vode. Zato biljka naraste duplo veća. Međutim, pitanje je koliko je hranidbeno kvalitetnija takva biljka od one male i kržljave. Zato danas ljudi često imaju osjećaj da nisu siti. Tijelo prepoznaje da ta hrana nema dovoljno hranidbene snage – pojasnila je Zdenka Dodig koju je na odluku da se bavi ekološkom proizvodnjom potaknula i smrt majke.

– Imala je cirozu jetre, a nikad u životu nije popila kap alkohola. Bilo je evidentno da se otrovala jer je, kao kemičarka, radila s teškim organskim otapalima. Negdje u to vrijeme se u Europi počeo javljati pokret ekologije. Počelo je kada je jedan nizozemski seljak iskopao leš mačke koji je prije godinu ili dvije zakopao u svoju oranicu. Mačka je izašla iz jame kako je i ušla. Počelo se postavljati pitanje kakva nam je zemlja ako se organizam u njoj ne raspada. To je kod mene izazvalo otpor – ispričala je ova poljoprivrednica.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Tako je Zdenka krenula u ekološku proizvodnju. I put nije bio lagan. Bilo je dana kada je radila od 6 ujutro do 2 u noći. Sama je vodila imanje, brinula za životinje i biljke, brala povrće i pripremala za dućan te dostavljala kupcima.

– Živim sama, nemam obitelji i nemam koga povesti da mi pomogne u plastenicima, moja glavna pomoć dolazi iz inozemstva, od ljudi koji dolaze iz svih krajeva svijeta. Tako su trojica Francuza, dva IT stručnjaka i budući doktor, ovo ljeto na temperaturi višoj od 30 stupnjeva ručno kopali jamu duboku četiri i široku tri metra i još su rekli kako im je to bilo najbolje ljetovanje u životu– priča Zdenka.

Zauzvrat, Zdenka volonterima osigurava smještaj i hranu tijekom boravka na imanju. Sami plaćaju kartu do Hrvatske i, priča Zdenka, dolaze s velikom radošću kako bi i po 12 sati na dan radili na farmi.

– Tu kod nas teško nađete čovjeka koji vam hoće raditi, postavljaju svakakve uvjete i traže 1.000 eura plaću. Ne shvaćaju koliko je to teško zaraditi u poljoprivredi – priča Zdenka Dodig.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

No, ono od čega Hrvati zaziru, nekome je odlična prilika. Tako kod Zdenke na farmi radi 21-godišnji Hernan Suarez de Alba iz Venezuele. On je prije gotovo dvije godine otišao u Beč na studij. Zbog problema s vizom morao je hitno napustiti Austriju, a preko zajedničkih prijatelja došao je do Zdenke te su dogovorili da kod nje bude do povratka na studij. Novi problemi s vizom i propadanje ušteđevine kojom je platio vizu i fakultet ponukali su ga da spas opet potraži u Velikoj Gorici.

– Početak je bio smiješan jer ja nisam znao engleski, a Zdenka španjolski. Dala mi je ugovor na godinu dana koliko mi traje i viza za Hrvatsku, ali nadam se da će mi vizu produžiti kako bih mogao ostati raditi ovdje. Imam mamu, brata i sestru. Ne mogu se vratiti u Venezuelu jer sam ja taj koji pomaže obitelji – objasnio je Hernan koji u Hrvatskoj planira završiti i školu za kuhara, a Zdenka ga već uči hrvatski.

– Kao dijete mi je postao. Potpuno je različit od mladih ljudi ovdje. Vrijedan je i zna jako puno toga raditi. Mladi Hrvati koji su dolazili ovdje raditi većinom nisu bili radišni. Niti su znali, niti htjeli. Još sam morala popravljati za mnogima – kaže Zdenka Dodig i dodaje kako bi na farmi ove veličine trebalo raditi barem troje ljudi.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

No, bez obzira na nedostatak radne snage Zdenka za svoju poljoprivrednu proizvodnju ima velike planove. Želi nabaviti još plastenika, radi jezero za patke koje će ujedno služiti i za navodnjavanje povrća u plastenicima, a tu je i proizvodnja izuzetno kvalitetnog komposta, dok bi za grijanje plastenika iskoristila upravo procese koji nastaju stvaranjem tog komposta.