Prvi Liverpool, druga Barcelona, treći Manchester City, jedanaesti Dinamo, a na 290. mjestu – HNK Gorica! Tako izgleda ljestvica najboljih svjetskih klubova koja je stigla iz međunarodnog nogometnog instituta (IFFHS), što je samo po sebi velik doseg za hrvatskog prvaka, ali i za perjanicu turopoljskog nogometa. Gorica je, naime, u odnosu na prošlu godinu napredovala za čak 723 mjesta, ugurala se u Top 300 i to je definitivno razlog za ponos.

Pogotovo s obzirom na društvo u kojem se Gorica u ovom mjerenju uspjeha našla. Na diobi tog 290. mjesta s Goričanima su i jako dobro poznati klubovi – engleski Everton i Newcastle, brazilski Goias i Vasco da Gama, kolumbijski Envigado, iranski Esteghal, poljski Piast Gliwice, latvijski Rigas te Al Wahda iz UAE-a. Svih tih deset kluba ima 74 boda zarađena po IFFHS-ovim kriterijima. Više nego, recimo, Rapid Beč, Monaco, Levante, Cagliari, Bordeaux, Eibar, Southampton, West Ham, Parma, Udinese, Anderlecht… Svi oni su iza Gorice!

Dobro, sportska logika reći će da ovakav način kategoriziranja možda i nije najtočniji na svijetu, ali koga briga… Gorica je u uglednom društvu, pa ćemo ovom prilikom zanemariti i neke prilično očito “felere” ovakvog sustava. U kojem je, recimo, Dinamo šest mjesta ispred Juventusa i deset ispred Real Madrida. Budemo li do kraja pošteni, jednako je nezgrapno reći da je naša Gorica kategorija klubova poput Evertona ili Newcastlea, u kojima jedan igrač u sezoni zaradi cijeli gorički godišnji budžet, ali opet… Koga briga!

Nije ovo stvar koje se treba slijepo držati, ali kako god gledali na ovu listu, zaključak je isti – Gorica leti prema gore. Korak po korak napreduje u svakom smislu, pa neka tako bude i u ovom, nogometno-znanstvenom smislu. Možda je najbolje mjerilo uspoređivati Goricu s ostalim hrvatskim prvoligašima, a po tome je Gorica peti klub u Hrvatskoj. Rijeka je na 108. mjestu, Osijek dijeli 200. mjesto, a na broju 187 je Hajduk. Iza Gorice je još i 340. Lokomotiva, čime se zaključuje lista naših klubova u 400 najboljih.

Dakle, poanta je jasna. Gorica nije ni Everton ni Newcastle, ne može ni biti, nije ni iznad West Hama ili Udinesea, ali Gorica je peti nogometni klub u državi. Godinu i pol dana nakon ulaska u prvu ligu, godinu i pol dana nakon što su joj mnogi predviđali samo jedno prvoligaško ljeto… Nije se dogodilo, ni približno. Baš naprotiv, Gorica je u domaćim okvirima danas već etablirana kvaliteta, a sad je vrijeme da je upozna i nogometna Europa. Za početak kroz ovakve liste, a onda i na mnoge druge načine.

– Dosta mi je više priča o Europi, popele su mi se na vrh glave. Želim da tu Europu igramo!

Tako je trener Sergej Jakirović govorio pred svojim igračima uoči prvog treninga na zimskim pripremama. Koji trenutak ranije u novinarske je mikrofone kazao kako je njemu i njegovoj momčadi cilj četvrto mjesto, ono koje sigurno vodi u europska natjecanja. Tamo gdje je momčadi koja je u Top 300 svjetskih klubova i mjesto.