Četiri utakmice, četiri pobjede, ocjena – čista petica! Gorički nogometni san traje i dalje, Gorica je nastavila svoju sjajnu seriju pobjeda i nakon Lokomotive. Završilo je 2-1, čovjek odluke bio je Kristijan Lovrić, a sva tri gola pala su iz slobodnih udaraca. I, najvažnije od svega, Gorica je bila odlična. Baš odlična! I prati vodeći Dinamo u korak, jer dijeli ih samo gol-razlika…

Snažno i odlučno krenula je Gorica u Kranjčevićevoj, s jasnom željom da se nametne, da kreira situacije pred protivničkim golom, da povede… Već u prvih pet minuta to je mogla učiniti dvaput, prvo preko Mudrinskog, a zatim i preko Lovrića, koji je iz slobodnjaka sjajno pogodio – vratnicu! Imala je Gorica još neke situacije u tom otvaranju, ali onda se igra malo primirila, sve do isteka prvih pola sata.

A onda je, kao i mnogo puta do sad, na scenu stupio Kristijan Lovrić. Na svoj način, iz slobodnog udarca, ali ne na svoj, prepoznatljiv način. Prekršaj je dosuđen uz lijevu aut-liniju, Lovrić je zapravo nabacivao, ali i poslao loptu tako da ide u okvir gola. Upravo to se i dogodilo, lopta je preskočila cijeli buket igrača na vrhu peterca i završila u mreži uz dalju stativu golmana Dos Santosa, prvog brazilskog vratara u povijesti HNL-a.

Uspjela je Gorica do kraja iskontrolirati utakmicu, iako je domaći sastav pokušavao preuzeti kontrolu, no u nastavak se ušlo s minimalnom prednošću Gorice. I bez promjena. Prvi je s klupe reagirao Valdas Dambrauskas, koji je vrlo dobre Mitrovića i Špikića poslao na tuširanje, a uveo iskustvo kroz Joeya Suka i Matiju Dvornekovića. Dogodilo se to nakon sat vremena igre, nakon što su dobre šanse propustili Mitrović, a onda i Mudrinski. Gorica je, sve u svemu, bila bolja momčad, djelovalo je kao da je bliže drugom golu nego Lokomotiva svom prvom.

Pokušao je domaći trener Goran Tomić odgovoriti sa Sammirom i Marijem Budimirom, no i dalje je Gorica bila opasnija, konkretnija, ali ne i dovoljno precizna da napravi još korak prema tri boda. Nije se gorički sastav ni na trenutak povlačio u svoju polovicu, tražio se taj drugi gol za lakše disanje i veću sigurnost, no pitala se u svemu tome nešto i vrlo dobra Lokomotiva.

Međutim, onda je došla 85. minuta. Matija Dvorneković spretno se ubacio ispred braniča, izborio prekršaj na 20-ak metara po sredini, a scenarij je nakon toga bio već toliko puta viđen… Loptu je namjestio Kristijan Lovrić, gađao u golmanov kut i pogodio drugi put ove večeri. Ovako kasno u utakmici, nakon ovako dobre partije, činilo se u tim trenucima da su bodovi u džepu.

Drugačiji plan, međutim, imao je Fran Karačić. Opet je u pitanju bio slobodan udarac, i to nakon prekršaja koji je izazvao veliku pobudu kompletne goričke momčadi. Gađao je Karačić nisko i uspio zabiti za dramu u posljednjim trenucima. Pokušala je u sudačkoj nadoknadi od tri minute Lokomotiva još nešto napraviti, no gorička obrana je bila čvrsta, sigurna, sjajna!

Za šest dana, sljedeće subote, u Veliku Goricu dolazi Istra 1961, koja nakon četiri kola nema ni boda. Gorica ih, ponovimo još jednom, ima svih 12. Usput rečeno, na tu utakmicu moći će i navijači… Ajmo dalje!