Gospodine Pancirov, hvala Vam što ste se odazvali mojem pozivu da ocijenite polusezonu NK Mraclina u JŽNL za City portal.
1. Nedjeljno poslijepodne je donijelo pravi šok u nogometno Turopolje, a vjerovatno i šire! Marko Pancirov nije više trener nogometaša Mraclina! Čudno nakon odličnih rezultata u jesenskom dijelu sezone?
Da, došlo je do rastanka između kluba i mene. Iskreno, nisam očekivao da će se podići toliko prašine oko mog odstupanja sa dužnosti trenera Mraclina. Imao sam bezbroj poziva, nekako su ljudi očekivali čuti da se tu dogodila nekakva svađa, napeti odnosi jer po igrama i rezultatima nije bilo razloga za odlazak. No, ništa od toga. Rastali smo se ljudski, na primjeren način, kako i treba biti. Budući da je dogovor između kluba i mene isticao 15. prosinca 2020., počeli smo sa pregovorima o nastavku suradnje i nismo se usuglasili oko uvjeta mog ostanka. U poslu je to realna mogućnost i svatko je krenuo na svoju stranu.
2. Prije nekoliko dana objavili smo jedan osvrt na rezultate turopoljskih klubova u JŽNL. Mraclin je najbolje plasirani turopoljski klub, na trećem mjestu sa 37 bodova. Neutralni promatrači, ljubitelji amaterskog nogometa smatraju to odličnim rezultatom. Kako ste Vi to vidjeli?
Rekao bih da je rezultat dobar, odnosno realan. Neke smo utakmice pobijedili, a možda nismo trebali, dok smo neke izgubili, a krajnji ishod je trebao otići na našu stranu. S druge strane, potenciranje priče o najboljem turopoljskom klubu kod mene ne “drži vodu”. Na kraju sezone su ispred nas ostala dva kluba, prema tome, Mraclin nikako ne može biti najbolji, ali ima realne izglede za to.
3. Mraclin je kao drugoplasirani klub u prošloj sezoni 1. ŽNL Istok morao igrati kvalifikacijsku utakmicu sa Pušćom, što Vam je produžilo sezonu. Također ste dobro “gurali” i u kupu. Je li to imalo utjecaja na početna 3 poraza u prvenstvu, bez postignutog pogotka?
Ne bih rekao. Ti podaci bi se mogli koristiti kao jedan dobar izgovor za loše rezultate. Uz ozljede, razne izostanke i slično. Ali ja nisam tip koji traži alibije! Mišljenja sam da nam je samo trebalo jedno vrijeme prilagodbe na brži i jači nogomet od onoga koji smo igrali u 1. ŽNL. Kada smo se prilagodili, kvaliteta ekipe je došla do izražaja i uslijedili su dobri rezultati.
4. Nakon tri uvodna poraza, pobijedili ste jaki Stupnik i napravili mini-seriju od 4 pobjede i jednog neriješenog rezultata, sve do poraza u Bedenici. Što se dogodilo u tih 5 utakmica da ste uspjeli “dići” ekipu i pobjeđivati i kod kuće i u gostima?
Ništa se tu specijalno nije dogodilo. Trenirali smo kao i prije, marljivo i odgovorno te sam maksimalnu pažnju posvetio psihologiji. Naime, mi do Stupnika nismo imali lošu igru. Neki su pričali da smo igrali previše otvoreno, no ja sam trener koji se želi nadmetati, koji želi igrati nogomet. Na početku smo imali kvalitetne suparnike, no znao sam da se sa svojim dečkima ne moram nikoga bojati, vjerovao sam maksimalno u svoje igrače i htio sam igrati nogomet sa njima, a ne samo razmišljati o destrukciji nogometa. Npr. utakmica u Kerestincu. Izgubili smo 6:0, a na 0:0 imamo dva zicera, oni odu na 1:0, potom opet mi zicera, oni 2:0. I treći put mi zicera, oni 3:0…. Znači, mi 4 zicera, a oni vode 3:0?!? Protiv Stupnika smo samo naplatili našu dotadašnju dobru igru, a veliko samopouzdanje uoči te utakmice nam je dala pobjeda u kupu protiv Mladosti KS. I kada se otvorilo, igrači su sve lakše i lakše pokazivali i dokazivali svoju kvalitetu.
5. Poraz protiv Strmca je bio prekretnica, točno na polovici polusezone. Od slijedeće utakmice krenuo je impozantan niz od 8 pobjeda. Ako nije “tajna trenerskog posla”, možete li nam objasniti što se promijenilo da je omogućen ovaj pobjednički niz?
Niz nije trebao biti prekinut u Strmcu, no tamo nas je čudan splet okolnosti koštao bodova. Već smo u drugoj minuti gubili 2:0, no vratili smo se na 2:2, ali smo ipak na kraju potpisali poraz. U napadu smo radili dobro, bili smo maštoviti, no i neprecizni, dok smo u FO radili početničke pogreške. Trenerska tajna za 8 u nizu?!? Prije svega, kvaliteta igrača u smislu funkcioniranja u sustavu, a zatim i individualna kvaliteta pojedinaca u određenim trenucima utakmice, sve veće i veće samopouzdanje sa svakom novom pobjedom, sreća…. Vratio bih se na onu psihologiju iz prethodnog pitanja. U tom segmentu je bio veliki dobitak jer sam uvjerio igrače da imaju kvalitetu i igrači su prepoznali moju vjeru u njih! Olakotna okolnost je bila i mogućnost rotacije igrača jer su se svi igrači sa svakom novom pobjedom dizali u igri.
6. Od Stupnika u 4. kolu pa do 12. kola, u svakoj ste utakmici postizali po dva pogotka. Je li to bila dozirana igra, onoliko koliko je trebalo za pobjedu ili nešto drugo? Gledao sam vas protiv Vinogradara i činilo se da igrate točno onoliko koliko je trebalo da pobijedite. Je li to krivi dojam?
Nemoguće je planirati takvu igru na način da ekipa postigne dva pogotka i onda prestane to činiti. Takav je dojam možda bio sa strane. Moje je bogatstvo bilo što sam u ekipi imao izuzetno inteligentne igrače, koji su vrlo dobro percipirali određene situacije na terenu za igru i uz neke moje upute, rekao bih da smo igrali pametan i učinkovit nogomet.
7. Kako igrači “dišu” nakon ovih rezultata? Jeste li tijekom polusezone imali problema sa ozljedama igrača? Kojeg igrača ili više njih bi izdvojili kao najbolje tijekom sezone?
Budući da zbog kvalifikacija nismo odradili pripreme u fizičkom dijelu na zamišljeni način, problemi sa ozljedama su bili zanemarujući. Imali smo uglavnom mehaničke ozljede u manjem obujmu, dok su samo dva igrača imali određenih manjih problema sa mišićima. Naravno da je nakon dobrih rezultata bio užitak doći na trening i zadržati se malo u druženju poslije treninga i utakmica. Kvaliteta igrača je bila takva da je jako teško izdvojiti nekoga posebno po prezentaciji same igre. Svaki je igrač dao ogroman doprinos ovom našem rezultatu, a ako baš moram izdvajati, rekao bih da je Matej Skrbin igrač koji je svaku utakmicu za klub odigrao kao da mu je zadnja u životu! Čak i kada je nastupao ozlijeđen, bio je jedan od najangažiranijih igrača u polju. Posebno mi je drago zbog njegovih nastupa jer je dokazao da može biti vođa na terenu ako se prema njemu pristupi na normalan način. Slatke brige sam imao na vratarskoj poziciji, bilo mi je doista svejedno da li je na vratima stajao Josip Marić ili Sonny Boy Dražić. Izdvojio bih još “čarobnjaka” sa loptom Josipa Jurića, “nezaustavljivog” kapetana Ivana Kosa i vrijednu “radilicu” Filipa Onića. U zadnjih nekoliko kola se probudio i Hrvoje Šikić i našoj je igri udahnuo veću dimenziju.
8. Meni se čini da je u Mraclinu sve posloženo, od Uprave preko mlađih uzrasta i infrastrukture do igrača seniorske ekipe. Kakve je ciljeve pred Vas postavila Uprava kluba? Kakvi su bili Vaši osobni ciljevi?
Da, Mraclin je organizirani klub sa vrijednom mladom upravom. Pred nas je postavljen cilj ostanka u natjecanju, a momčad je vjerovatno sada sa svojim rezultatima dala klubu drugu ambiciju, o kojoj više ne mogu govoriti. Osobna ambicija?!? Ne budim se u jutro da bih bio drugi!
9. Kako ocjenjujete kvalitetu lige u igračkom, ali i infrastrukturnom smislu? Kako ocjenjujete nastupe i plasmane turopoljskih klubova i kako ih vidite na proljeće?
Infrastruktura je na očekivanoj razini, a kvaliteta ekipa u natjecanju je takva da se u utakmicama ima što vidjeti. U nastupe i procjenu turopoljskih klubova se ne bih upuštao jer ne znam kako funkcioniraju i kakve su im ambicije. Želja mi je da Mraclin ostvari ono što je bila moja osobna ambicija.
10. O dobroj atmosferi u i oko kluba puno govore i navijači. Kakvi su navijači Mraclina?
Navijači su veliko bogatstvo ovog kluba. Tijekom mojeg boravka u klubu su stvarno bili velika podrška i jako će mi nedostajati pjesma i veselje sa njima nakon odigrane utakmice. Pratili su nas na svim igralištima diljem naše Županije, bili su naš dvanaesti igrač u svakoj utakmici. Znali su napraviti takvu atmosferu da mi je stajala “knedla” u grlu i suzile mi oči od ponosa i sreće.
11. I na kraju, u ovo predblagdansko vrijeme, uz čestitke za rezultate postignute na sportskom polju, želim Vama i Vašoj obitelji čestit Božić i sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu. Vaša riječ za kraj?
Zahvaljujem na čestitkama te uzvraćam na željama za Božić i Novu godinu! Za kraj bih rekao da sam u Mraclinu proveo prekrasne dvije godine. Rekao bih da sam svojim radom bio okidač ovoj upravi da radi u interesu kluba iznad svojih mogućnosti. Oni su svojim angažmanom meni osigurali potrebne uvjete za rad i mislim da smo zajedno bili strašan tim! Igrači su i upravu i mene tjerali svojom odgovornošću u radu da im posvetimo maksimalnu pozornost i to su višestruko vraćali na terenu za igru. Stvorila se jako dobra kemija između svih nas i funkcionirali smo kvalitetno upravo radi međusobnog uvažavanja i podrške. Bilo je kriznih trenutaka, ali uvijek smo znali naći izlaz iz tunela! Jedan lijepi period je iza mene i vjerujem da me u nogometu čeka još puno lijepih trenutaka, ali boravak i rad u Mraclinu će uvijek imati posebno mjesto u meni!
Tekst i foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr