Dvije i pol godine trajala je priča kakva u povijesti nogometa u Kurilovcu nikad nije bila ispisana. Priča u kojoj je NK Kurilovec rastao iz dana u dan, u kojoj su svi protivnici odreda gledali s ogromnim respektom, u kojoj su navijači počeli sanjati drugu ligu… I priča koju je Marin Matoš, igrač koji je prošao sve i svašta u karijeri, opisao ovako:

– Kurilovec možda je trećeligaš, ali način rada, funkcioniranje momčadi i pristup nogometu daleko je iznad trećeligaške razine!

A glavni krivac za sve to, složit će se svatko imalo upućen, zove se Perica Vidak. Mladi trener, 30-godišnji, koji je rastao zajedno s Kurilovcem, ali i čovjek koji je od petka poslijepodne bivši trener Kurilovca. Došao je kraj jednoj uspješnoj eri, jer Vidak je prihvatio ponudu NK Lučkog, ambicioznog trećeligaša koji želi u drugu ligu s Vidakom kao šefom struke.

– Već dugo traju kontakti između mene i ljudi iz Lučkog, a sad se sve nekako posložilo. Želio sam novi izazov, svojevrsni izlazak iz zone komfora, a u Lučkom se slaže jedan zaista zanimljiv projekt – kazao je Perica, koji se s Kurilovcem oprostio uz puno emocija.

Točnije, emotivno se oprostio od velikogoričkog nogometa, budući da je već godinama zaposlenik HNK Gorice, posljednje dvije godine na zadatku razvoja mladih igrača kroz Kurilovec. Razvijao ih je, a usput i pobjeđivao, borio se za najviše pozicije, što su prepoznali ljudi u Lučkom. I došlo je vrijeme rastanka.

– U ovim trenucima vraćaju se sjećanja na prve dane osnutka HNK Gorice, na prvu generaciju limača Perice Vidaka… Tako nekako je krenulo, s osnivanjem naše Gorice krenuo je i moj trenerski put, uz bezbroj lijepih trenutaka, bezbroj sati na terenima uz najdraži posao. Toliko lijepih uspomena, toliko uspjeha, pobjeda i poraza, odrastanja igrača usporednos mojim trenerskim odrastanjem. Limači, pioniri, juniori, voditelj škole, trener druge momčadi… Toliko funkcija i toliko emocija, a u svakoj od njih sam baš uvijek davao sve od sebe – govori danas Vidak pa nastavlja:

– Gorica mi je dala jako puno, a siguran sam da sam joj vratio dosta toga. Ostaje velika emocija, jer u tome sam klubu doslovno odrastao i za mene će to uvijek dom, kao sto je bio i Radnik.

Ambiciozan i kvalitetan, sasvim sigurno se nadao šansi i u prvoj momčadi Gorice, vjerovao da postoji šansa da ona i dođe, no u ovom trenutku to nije realno. Gorica ima svog trener, nema naznaka ni razloga da bi se tu nešto moglo mijenjati u bližoj budućnosti, pa je Perica sve do rastanka ostao vezan uz Kurilovec.

– Drugi dio te moje priče je Kurilovec. Klub koji mi je pružio pravu seniorsku šansu, klub u kojem sam proveo isključivo prekrasne trenutke. Postigli smo neke najbolje rezultate u klupskoj povijesti i to će uvijek ostati zapisano. Jednako kao što će Kurilovec ostati zapisan u mom putu posebnim slovima – kazao je Vidak, uz dodatak koji se od tipa poput njega i očekivao:

– Hvala svima s kojima sam surađivao sve ove godine. Bilo bi zaista previše da sve nabrajam, jer ima zaista puno ljudi kojima bih trebao posvetiti nekoliko riječi. Reći ću samo veliko hvala svima koji su proveli sa mnom velik dio životnog puta.. Da, životnog, jer Gorica i Kurilovec imaju puno veću emociju od samoga kluba. Imaju emociju doma!!

Nije otišao daleko, u samo nekoliko kilometara udaljeni zagrebački kvart, ali u Kurilovcu je postavio standarde koje će u budućnosti biti teško pratiti, ostvario rezultate koje će biti teško ponavljati. Nogometne priče kažu kako krug kandidata za Vidakova nasljednika već postoji, spominju se tu razna imena, od Senada Harambašića, preko Marka Pancirova, pa sve do Damira Milanovića, ali zasad su to samo priče, bez ikakve potvrde iz kluba, u kojem će se ovom temom tek baviti u narednim danima i tjednima. Ambicije u ovom trenutku nisu drugoligaške, za to nema realne podloge, ali bilo bi dobro barem zadržati se ondje gdje je Perica stao, u ulozi ozbiljnog trećeligaškog kluba.