- Web
- GT
U Galženici izložba Julija Knifera, Tome Savić-Gecana i Gorana Petercola
U petak, 2. rujna u 19:30 sati, u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici, otvara se izložba ”Prema praznini / Towards Emptiness”. Praznina kao ishodište, ili kao krajnji rezultat, osnovna je točka spajanja umjetnika Julija Knifera, Gorana Petercola i Tome Savića-Gecana. Autorica koncepcije i kustosica izložbe je Ana Knifer. Izložba se može razgledati do 29. rujna 2022.
Julije Knifer, Meandar, 1960
U području sveobuhvatnosti praznine ova tri umjetnika koriste različite narative. Ishodišta su im bliska, ali teme i rezultati se razlikuju. Radi se o umjetnicima različitih generacija čiji rad je lišen stilizacije i piktoralnosti, koriste minimalna sredstva.
Knifer, koji generacijski pripada kasnom modernizmu, koristi se tradicionalnim slikarskim izrazom. Pa ipak, motiv slike je diskvalificirao već krajem 50-ih godina prošlog stoljeća radeći na anti-slici. Konačan cilj je Kniferu bio stvaranje anti-slike. Taj je postupak Knifer detaljno opisao u Bilješkama iz 1975. godine. Monotoni ritam i meandar najprepoznatljiviji su za Kniferov rad, ali i praznina te ideja o potpunom nestanku slike. Put ka dematerijalizaciji za umjetnika je značio osobnu slobodu i oslobađanje od slikarskih konvencija.
Šezdeset je godina prošlo od Kniferove anti-slike do antimaterije Tome Savića-Gecana.
Tomo Savić Gecan, Bez naziva, 2020., 2022.
Najradikalniji Gecanov rad nastao je u suradnji sa CERN-om, gdje su čestice zraka iz galerije u Amsterdamu pretvorene u antimateriju. Područje Gecanovog istraživanja su institucije, galerije, izlagački prostor, pozicija umjetnika, odnosno umjetničkog djela, ali i društveni odnosi u širem smislu. Sredstvo izražavanja je praznina. Umjetnik u prostor postavlja objekte koji će se uklopiti u arhitekturu. Najčešće su neprimjetni, ali u nekim slučajevima mogu predstavljati smetnju prilikom kretanja prostorom. Na retrospektivi u MSU-u u Zagrebu 2020. godine izvodi Prostorne intervencije I, II i III. Zidovi u MSU su bili u funkciji, s namjerom da kasnije budu izloženi u drugom kontekstu. Jedan od ta tri objekta preseljen je u Galeriju Galženica u sklopu ove izložbe, ali u različitom kontekstu i s drugom svrhom.
Goran Petarcol, Umanjeno prvo, 2021., projekcija svjetla, samoljepljiva folija, čavao na zidu
Radni proces Gorana Petercola odvija se unutar granica koje sam sebi postavlja, a koje ne izazivaju frustraciju, već, suprotno tome, određuju prostor umjetničkog djelovanja. Kroz rad ispituje vlastite mogućnosti, a rezultat tog procesa pokazuje publici. Unatoč preciznosti i kontroliranim uvjetima nastanka crteža, Petercol se u izvedbi svjetlosnih instalacija ipak odriče potpune odgovornosti. Svjetlom se kontinuirano bavi od 80-ih godina, a u rad uključuje predmete koje nalazi slučajno, prihvaćajući nepredviđene okolnosti. Sugerira na taj način izlaz iz pozicije determiniranog. Instalacije su fluidne i podložne promjeni, pružaju nam iluziju čije je trajanje ograničeno.
Premda su Petercol i Knifer bili dugogodišnji prijatelji, do sada su zajedno izlagali samo na velikim grupnim izložbama. Radni proces glavna je poveznica u njihovom radu. Forma je posljedica procesa, kaže Petercol, a istu rečenicu možemo primijeniti i kod Kniferovog rada.
Ova tri umjetnika čiji se radovi u nesagledivim smjerovima i vremenu podudaraju ili razilaze, povezuje to što se praznina, proces, tranzitivnost i vrijeme isprepliću na širokom području njihovog djelovanja.
Biografije:
Julije Knifer (Osijek, 1924. – Pariz, 2004.) završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1959. bio je suosnivač, a potom i član skupine Gorgona, a od 1961. izlagao je na izložbama Novih tendencija. Predstavljao je SFR Jugoslaviju (1976.), a zatim i Hrvatsku (2001.) na Bijenalu u Veneciji. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim izložbama, kao što su Histoires de Blanc et Noir (Musée de Grenoble, 1996.), Made in France Expo (Centre Georges Pompidou, Pariz, 1997.), Beyond Geometry: Experiments in Form, 1940s-70s (Los Angeles County Museum of Art, 2004.), Transmissions (MoMA, New York, 2015.). Više puta je samostalno izlagao u MAMCO u Ženevi, zatim u Museum Haus Konstruktiv u Zürichu (2017.), Neue Galerie u Grazu (2020.) i brojnim drugim. MSU u Zagrebu mu je pripremio veliku retrospektivnu izložbu (2014.), koja je gostovala u rodnom mu Osijeku i u Splitu. Kniferovi radovi nalaze se u kolekcijama svjetskih muzeja: MoMA u New Yorku, MAMCO u Ženevi, Centre Georges Pompidou u Parizu, Tate Modern u Londonu, MSU i NMMU u Zagrebu. Od sredine 1970-ih živio je i izlagao pretežito u Njemačkoj i Francuskoj. Dobitnik je Nagrade „Aurélie Nemours“ (2000.) i Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2003.).Tomo Savić-Gecan rođen je 1967. godine u Zagrebu. Konceptualni je umjetnik koji u svojim radovima istražuje komunikaciju i interakciju, koristeći često suptilnu prostornu transformaciju i nesvakidašnje odnose vremena i prostora. Nevidljivo, odsutno i praznina temeljne su teme njegovih radova. Izlagao je u brojnim domaćim i međunarodnim galerijama i muzejima, među kojima su: Manifesta 3; Europsko bijenale suvremene umjetnosti, Moderna galerija (Ljubljana, 2000.); Non – Members Only, Arti & Amicitiae (Amsterdam, 2002.); Portal II, Kunsthalle Fridericianum (Kassel, 2003.); Tomo Savić-Gecan, Galerija Isabella Bortolozzi (Berlin, 2004.); Visa for 13, PS-1 (New York, 2004.); Moć praznine – Julje Knifer i Tomo Savić-Gecan, Galerija PM, HDLU (Zagreb, 2005.); On Mobility, De Appel (Amsterdam, 2006.); Let Everything Be Temporary, or When Is The Exhibition?, Apexart (New York, 2007.); Muzej Jeu de Paume (Pariz, 2010.); Bergen Kunsthall (Bergen, 2010.); T-Htnagrada@msu.hr, Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb, 2011., 2012.); Melanchotopia, Witte de With (Roterdam, 2011.); Death and Life of Fiction, Biennale u Taipeiu (Taipei, 2012.); (ON)begane grond (Antwerpen, 2015.); Untitled 2016, Zuidplein Amsterdam i Van Abbemuseum (Amsterdam, Eindhoven, 2016.). Bio je jedan od hrvatskih predstavnika na Venecijanskom bijenalu (2005.) te je ovogodišnji hrvatski predstavnik na 59. Venecijanskom bijenalu (2022.). Živi i radi u Amsterdamu.
Goran Petercol rođen je 1949. godine u Puli. Diplomirao je 1975. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, izlaže od 1975. Predstavljao je Hrvatsku na bijenalima: u Sao Paolu (1994.), Veneciji (1995.) i Istanbulu (1995.). Sudjelovao je na međunarodnim izložbama kao što su Trigon ’89. (Aktuelle Kunst) i Trigon ’92. (Identität: Differenz, Eine Topographie der Moderne 1940-1990), Graz; Translucent Writings, Neuberger Museum of Art at Purchase, New York (1994.); Kommentar zu Europa 1994, Museum Moderner Kunst Stiftung Ludwig, Beč (1994.); Blood & Honey, Essl Collection, Klosterneuburg, Beč (2003.); In the Gorges of the Balkans, Kunsthalle Fridericianum, Kassel (2003.); Light Art from Artificial Light, ZKM, Karlsruhe (2005.); Unlimited, Art Basel, Basel (2009.); Negative Space, ZKM, Karlsruhe (2019.). Više je puta samostalno izlagao u Galeriji Grita Insam u Beču i Galeriji Gregor Podnar u Berlinu, zatim u ifa-Galerie u Bonnu (1998.); Galerie Stadtpark u Kremsu na Dunavu (2022.). Retrospektivno je izlagao na izložbama: Bez struje u Gliptoteci HAZU u Zagrebu (2006.); Predmeti u Klovićevim dvorima u Zagrebu (2011.) i Ne brini o poetici, ona će doći sama u MMSU-u u Rijeci (2019.). Petercolovi radovi nalaze se u kolekcijama muzeja: MSU u Zagrebu, MMSU u Rijeci, MUMOK u Beču, Ludwig Museum u Budimpešti, Neue Galerie u Grazu, Watermill Collection u New Yorku, Moderna galerija u Ljubljani, Arter u Istanbulu. Živi u Rijeci i Rovinju.
- Web
- GT