Kojnača ili konjski tramvaj prometovao je u Velikoj Gorici od 1907. do 1937. godine. Pruga je povezivala željeznički kolodvor današnjom Kolodvorskom ulicom sa središtem grada, odakle je vodila dalje do tvornica četki, špirita, pjenice i žeste u Novom Čiču. Ukupna duljina pruge iznosila je oko osam kilometara, a vožnja u jednom smjeru trajala je oko sat vremena.

Na temelju dozvole za gradnju pruge i koncesiju za prometovanje tramvaja, koju je 1906. godine izdalo nadležno ministarstvo trgovine Ugarske vlade, utemeljena je 1907. godine Konjska željeznica /Tramway/ dioničko društvo u Velikoj Gorici, koje je upravljalo tramvajem.

Glavni dioničari tramvajskog društva bili su Plemenita općina Turopolje i poduzetnik Nikola Hribar, dok je prvi predsjednik skupštine bio turopoljski župan Ljudevit Josipović. Kočijaš tramvaja bio je Ivan Butković, a za pojačana prometa pomagao mu je Đuka Mirenić sa svojim konjima. Kondukteri su bili Mato Jurman i Milan Smolković. Putnici su prevoženi kolima u koje je stalo dvadesetak osoba, a za prijevoz tereta korištena su posebna kola.

Osim početnog stajališta na kolodvoru i krajnjega u Novom Čiču, bila su još tri stajališta: kraj bolnice, pošte i vojarne. Društvo je poslovalo s dobiti do početka 1920-ih godina kad je zbog prestanka rada tvornice dokinut dio pruge do Novog Čiča, a od 1928. godine na poslovanje je utjecalo i uvođenje stalne autobusne linije Zagreb-Velika Gorica-Orle pa je opterećen gubitcima i dugovima tramvaj 1937. godine prestao prometovati.
Dio tračnica u središtu grada bio je vidljiv sve do 1960-ih godina.

Fotografija: Konjski tramvaj na kolodvoru u Velikoj Gorici, original u privatnom vlasništvu, presnimak: Jozo Vranić, 1979., vlasnik/imatelj: Muzej Turopolja

Literatura: Aleksandar Božić, Višnja Huzjak, Kojnača: 100 godina velikogoričkog tramvaja, Velika Gorica: TZ Grada Velike Gorice, Turopoljski glasnik, 2007.

Objava CRTICE IZ POVIJESTI: Konjski tramvaj imao je pet stanica i mogao prevesti 20-ak osoba pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.