Istaknuti hrvatski jezikoslovac, dijalektolog, kajkavolog, kroatist i lingvist Mijo Lončarić preminuo je u srijedu u 82. godini života, izvijestio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u kojem je proveo cijeli radni vijek.

“Institut za hrvatski jezik, hrvatska dijalektologija i hrvatski jezik smrću dr. Mije Lončarića izgubili su jedno od najvećih imena u svojoj povijesti”, istaknuli su iz Instituta.

Dodali su kako je on svoje veliko znanje, predani rad i veliku ljubav prema ispitanicima i kraju iz kojeg dolaze te ukupnoj baštini sela ili kraja kojega govor istražuje i opisuje ugradio u hrvatski jezik modernoga doba te “ostaje strpljiv i predan učitelj kojemu brojni hrvatski dijalektolozi duguju jako mnogo.”

Lončarić je rođen je u Reki, kod Koprivnice, a studij jugoslavistike i germanistike završio je u Zagrebu. Dva puta bio je Humboldtov stipendist.

U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje radio je od 1973. godine do odlaska u mirovinu. U dvama navratima bio je ravnatelj, odnosno predstojnik Zavoda za hrvatski jezik  te obnašatelj dužnosti ravnatelja tadašnjega Hrvatskoga filološkog instituta.

Do pred kraj života aktivno je sudjelovao u pisanju Turopoljskoga rječnika, a nedovršena je ostala i njegova velika monografija o kajkavskom narječju u kojoj je sažeo sve svoje znanje o kajkavštini prikupljano iscrpnim terenskim istraživanjima po cijeloj kajkavštini. Njegova „Karta kajkavskoga narječja“ najpreciznija je karta kajkavskoga narječja.

Bio je član Organizacijskoga odbora znanstvenih skupova o hrvatskim dijalektima u organizaciji JAZU-a/HAZU-a, a potom u suorganizaciji HAZU-a i Instituta za hrvatski jezik te potpredsjednik Odbora za dijalektologiju HAZU-a. Bio je i član Hrvatskoga povjerenstva za Općeslavenski lingvistički atlas.

Kao voditelj nacionalnih projekata “Hrvatski književni jezik” i “Hrvatskoga dijalektološkog (jezičnog) atlasa” želio je hrvatski jezik dignuti na razinu velikih svjetskih jezika.

S tim je ciljem okupio skupinu mladih istraživača koje je naučio kako istraživati na terenu, ali i kako opisati pojedini govor/skupinu govora.

Njegova su nastojanja da hrvatska dijalektologija bude prepoznata kao reprezentativni dio hrvatskoga jezika katkad prelazila i u sferu aktivizma te je smatran velikim inicijatorom prepoznavanja hrvatskih mjesnih govora kao nematerijalne kulturne baštine, ističu iz Instituta.

Iz njegove znanstvene bibliografije izdvajaju se temeljna djela hrvatske dijalektologije, ali i standardologije: „Kaj jučer i danas. Ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavštini s bibliografijom i kartom“, „Kajkavsko narječje“, „Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika“ (u suautorstvu), „Hrvatski školski rječnik“ (u suautorstvu), „Priručnik za pravilno pisanje“ (u suautorstvu), „Hrvatski jezični savjetnik“  (u suautorstvu) te mnoga druga.

Objava Preminuo istaknuti hrvatski jezikoslovac Mijo Lončarić pojavila se prvi puta na Novi list.