Zadnjih se tjedana Benkovac našao u fokusu javnosti, nakon odgode festivala »Nosi se« potaknute prosvjedom branitelja koji su tvrdili, najjednostavnije rečeno, da dio programa vrijeđa nacionalne osjećaje. Iako je festival zamišljen kao kulturna manifestacija posvećena dekonstrukciji rata, nenasilju, solidarnosti i pluralizmu, mirni prosvjed branitelja u Benkovcu prerastao je u nacionalni incident, popraćen nasiljem, donoseći (opet) podjele.

»Država je ku-ku«

Vrlo brzo nakon »slučaja Benkovac« prosvjed dijela braniteljskih udruga održao se i u Šibeniku, zbog FALIŠ-a (Festivala alternative i ljevice) koji opet, kako su obrazlagali, vrijeđa domoljubne vrijednosti i promiče »ideologiju suprotnu hrvatskim vrijednostima« zbog čega su tražili ukidanje financiranja. No, festival u Šibeniku se održao, i to bez ikakvih incidenata, a podršku je svojim dolaskom dao i predsjednik Zoran Milanović.

Foto Luka Jeličić

Ova su događanja otvorila niz pitanja; vraćamo li se u mračna vremena, koji su kriteriji za financiranje manifestacija javnim novcem, što je svrha umjetnosti, nosi li sloboda i dozu odgovornosti… Ipak, možda je najvažnije pitanje – kome odgovaraju podjele. Danima smo pratili opise Benkovca kao nesigurnoga grada, grada u kojem će sutra započeti rat, bojnog polja na kojem se brani ili čitava Hrvatska ili kultura i njen viši cilj, kako se uzme.

Nasuprot tome, svakog desetog u mjesecu u Benkovcu je potpuno druga priča, na sajmu se okupljaju ljudi iz svih dijelova Lijepe Naše, pa i turisti, a puno je važnija svima radost susreta, šušur, nego pune vrećice. Cijene odavno nisu povoljne i premda ima svega, slabo se kupuje. Uostalom, velik broj posjetitelja kaže da dođu »da im prođe dan«, »malo da nisu u kući«, stoga ne čudi što je više ljudi u svojevrsnim kafićima i tamo gdje se vrti janje nego po štandovima.

No, ovdje se raspravlja jedino o cijenama. Kako to obično biva, onome tko prodaje uvijek je cijena mala, onom tko kupuje previše. Teške teme ovdje se uglavnom ne poslužuju, iako je upravo ovaj sajam nerijetko poligon za predizborna politička obećanja. Svejedno, ovog mjeseca u središtu su bila nedavna događanja u Benkovcu i odgođeni festival »Nosi se«. Svi imaju mišljenje, a zajednički im je nazivnik – nisam za zabrane, ali…

Dušan Korda iz Radašinovaca, mjesta pored Benkovca, gleda širu sliku, pa kaže da je cijela država – ku-ku i ajme!

Foto Luka Jeličić

– Benkovac je nikakav! Trebao se popraviti, biti bolji, ali sve je gore i gore. Što je Benkovac bio prije… Mi nemamo ništa. Nemamo upravu dobru, svatko gleda sebe. Nije festival najveći problem, ali ne podržavam taj festival, ne bih išao, govori Korda, no dodaje kako nikako ne opravdava nasilje.

Problem su zarasla polja

Zanimljivo, susreli smo puno Šibenčana, a prvi, koji je htio ostati anoniman, ističe kako je dosta tereta prošlosti. Drugi, iz Vrpolja kod Šibenika, Zlatko Budimir kaže da nema ništa protiv bilokakvih okupljanja, ali da u tome ne bude ničega protiv Hrvatske.

– Meni je cijela Hrvatska sigurna, i Benkovac i Šibenik. Ovo je moj dom. Kako može doći do pitanja je li ovdje sigurno? Mi moramo svi biti k’o braća i sestre, ali red u kući se mora poštivat’. Ako nema reda, to nije dobro. Hrvatsku su uvijek otimali, uvijek ratovi, gotovo je, nema toga više. Sad smo svoj na svome, nakon 500 godina. Amen!, kaže Budimir koji jest hrvatski branitelj, no ističe kako je to manje bitno – svi smo isti.

Kao poseban problem Budmir naglašava iseljavanje mladih i prodaju tvrtki strancima, a dvoje Škabrnjanaca, Nediljko Ražov i Ante Knežević, nisu pretjerano zainteresirani za temu Benkovca. Ražov od ‘68. godine živi u Australiji, gdje je puno Hrvata koji se, kaže, drže skupa, želeći još bolju Hrvatsku.

– Što ću reći, ja nisam za zabrane nikakve, dosta sam ja zabrana doživio, toga je dosta. Ipak, ne bi’ išao na taj festival. Svatko ima svoje, kaže Knežević.

Foto Luka Jeličić

I Andrija Ivković je iz Škabrnje, a prisjetio se kako je išao u školu u Benkovac, tada je sve bilo drugačije, bilo je tvornica, proizvodnje, radnih mjesta, iako nije bilo traktora, voće i povrće se izvozilo…

– Sad su polja zarasla. To su problemi, a za taj festival, što ću reći. Svi znaju što je bilo, a oni opet dolaze s tim, kaže Ivković sliježući ramenima.

Marin Katuša iz Raštana često dolazi u Benkovac, neovisno o sajmu, a govoreći o odgođenom festivalu, ističe kako svatko ima pravo na izražavanje svojih stavova.

Bez provokacija

– Ali, osobno se ne slažem s dijelom tog programa. Nisam taj tip, ne bih išao na to, iskreno. U Biogradu je sve puno cajki, ja nemam ništa protiv onih koji idu, ali ja osobno ne bih išao. Oliver Dragojević i Mišo Kovač su moj đir, objašnjava Katuša i nastavlja:

– Zabranio bih sve što je kontra Hrvatske, sve ono što vriđa branitelje, sve ono što vrijeđa mene kao osobu, kao vjernika. Ja sam svoj na svome, znam tko sam i što sam. Može doći tko god ‘oće, odakle god, ali nema potrebe za provociranjem, dodaje Katuša i zaključuje da je na strani branitelja, da su oni temelj države, a Ante Ninčević iz Gorice također podržava branitelje.

Foto Luka Jeličić

Bajo Zubčić iz Pridrage najprije nam je kazao kako ga tema o festivalima ne zanima, no kad smo pitali treba li se onda taj festival održavati u Pridragi, nije bio oduševljen.

– A, mislim da ne bi to moglo, mnogi nisu poželjni u Pridragi, pogotovo onakvi, odgovara Zubčić.

Marijana Skejo iz Zagreba na odmoru je sa suprugom Damirom, u Srimi, a već su i prije posjećivali Benkovac kojim su oduševljeni. A s obzirom na to da su na odmoru, govori Marijana, nisu previše pratili političko-kulturna događanja.

Josip iz Splita, na štandu s hrvatskim zastavama i drugim obilježjima, prilično je jasan kad je u pitanju ova tematika.

Sporni natpis

– Nije dobro, stalno provociraju nešto. Provociraju i ovi u Vladi, provokatora ima svugdje, a to nije dobro za Hrvatsku. Prosvjednici su u pravu, ja sam na strani branitelja, kazuje Josip koji je i sam branitelj.

Foto Luka Jeličić

Na štandu je i transparent s natpisom »Za dom spremni«, a Josip govori kako to nitko neće zabraniti, da su to puste priče.

– Bili smo spremni ‘91., spremni smo uvijek. Za što će me biti strah, nije me bilo strah ‘91., nije ni danas, odgovara Josip koji je bio na Thomsponovom koncertu i u Sinju i u Zagrebu.

Svakako, događanja u Benkovcu i Šibeniku pokazuju koliko su kulturne manifestacije (i dalje) snažno političko i društveno ogledalo našega društva. Dok se s jedne strane govori o slobodi, umjetnosti i pluralizmu, s druge se priziva obrana domoljublja i nacionalnih vrijednosti, međutim često kroz zabrane i isključivost. Ipak, razgovori s ljudima pokazuju da većina nije za zabrane ni za nasilje, nego prije svega za mir, red i dostojanstvo, uz svijest da su stvarni problemi iseljavanje, nejednakosti i nedostatak perspektive. A podjele, jasno je, trebaju samo onima koji od njih žive…

Objava FOTO I na poznatom benkovačkom sajmu svi su pričali samo o odgođenom festivalu: ‘Nismo za zabrane, ali…’ pojavila se prvi puta na Novi list.