Našu je školu 2. svibnja 2024. posjetio književnik Igor Rajki. On je dobitnik mnogobrojnih nagrada, a od 1990. redovito objavljuje tekstove u raznim novinama za kulturu i književnim časopisima. Učenici su čitali zbirku pripovijetki Mamac za duhovei tri kratke priče povezane u jednu knjigu pod nazivom Ljubavna, ljubavnija i najljubavnija. Postavljajući autoru pitanja saznali smo mnogo zanimljivih informacija o njemu. Počeo je pisati kada je, kaže, bio u našoj dobi. U početku je pisao priče i kratke tekstove. Rekao nam je da nema uzore te da zapravo nikada nije ni razmišljao imati ih. Objasnio nam je kako pisanje nije radno vrijeme koje mi moramo obavljati, već se ono može odvijati u bilo kojem dijelu dana, bez obzira na to padala vani kiša, snijeg ili bilo vedro. Ponekad najbolje ideje dolaze kad pišemo uz malu noćnu svjetiljku, a trebali bismo spavati, a ponekad kada se šećemo po gradu ili jednostavno gledamo kroz prozor. Otkrio nam je svoju ljubav prema ranom jutru jer je tada sve mirno. Ptičice cvrkuću, leptirići lete, sunce ulazi u sobu kroz zavjese, a priroda olako ustaje. Najdraže mu je pisati u to vrijeme jer tada ima neki svoj mir. Zanimalo nas je i kako je dobio inspiraciju za priču Jednoznamenke (koja se nalazi u čitanci za 5. razred) te je odgovorio da je gledao u jedan kalkulator koji nije bio uporabljen već tridesetak godina, a njemu je bilo žao da te brojke samo tako stoje pa ih je odlučio u obliku riječi prenijeti na papir te im dati život. Opet, vrlo maštovit odgovor. Odgovorio je na još poneka pitanja. Na kraju nam je morao zahvaliti te se pozdraviti s nama. Također nam je savjetovao da nikada ne odustajemo te da uvijek slijedimo svoje snove i nikada ne dopustimo ikome da nas otjera na krivi put ili spriječi u onome što radimo. Djeca su iz ovog književnog susreta puno naučila, zabavila se, a i nasmijala.
Uvijek nam je drago kad u našu školu dođe neki spisatelj ili spisateljica jer su zabavni i inspirativni za nas koji volimo čitati i pisati.
