Svećenici su stali za oltar, narod u crkvi se prekrižio, a potom su se čule sljedeće riječi: “Milošća Gospona našega Jezuša Kristuša i ljubav Boga Otca i občinstvo Duha Svetoga naj bude z vsemi vami”.

Početak je to bio Svete mise, točnije rečeno kajkavske Svete Meše, koja je održana 3. listopada u župnoj crkvi Majke Božje Snježne u Dubrancu, a koja je okupila vjernike koji su htjeli čuti Božju riječ na domaćem turopoljskom narječju. Po starim običajima Zagrebačke nadbiskupije na starom hrvatskom kajkavskom jeziku misu je pripremio i vodio misnik dr. Zvonimir Kurečić koji je u propovjedi rekao kako narod koji izgubi svoj jezik gubi i svoj identitet. Upravo je to bila i misao vodilja Plemenite opčine turopoljske, organizatora ovog događaja, koji su ovim misnim slavljem htjeli podsjetiti da je kajkavski jezik još danas živ u Turopolju.

Misu je zbornim napjevima na kajkavskom posebno uljepšao Gradski zbor Franje pl. Lučić pod vodstvom Dubravke Veliki, a poklone za učesnike omogućio Stjepan Kos, gorički poduzetnik i umjetnik koji stvara u staklu.

Kajkavski je međunarodno priznati jezik

U vrijeme prije mise vrlo zanimljivo predavanje pod nazivom “Kajkavski molitvenici kroz stoljeća” održao je Vid Balog. Molitvenici na kajkavskom datiraju još od 17. stoljeća, a polako nestaju početkom 20. stoljeća, a među značajnijim izdavačima našli su se i dva Turopolja: Juraj Habdelić i Juraj Mulih. Kajkavski jezik je ove godine i međunarodno priznat kao jezik te je dobio svoju numeraciju i kod po kojim će se knjige pisane kajkavskim jezikom moći pronaći u bibliotekama. Tako se više neće događati da se starija izdanja knjiga na kajkavskom u knjižnicama označavaju kao pisana Hrvatsko-srpskim ili drugim jezikom već kajkavskim. Više o ovom velikom priznanju okupljenima je ispričao Mario Jembrih iz udruge Kajkavska renesansa.