Krešimir Smolković otac je troje djece. Ovaj samozatajni inženjer strojarstva našao se u fokusu javnosti kada je u blizini njegove obiteljske kuće potiho počela nicati asfaltna baza. Ususret tematskoj sjednici Gradskoga vijeća razgovarali smo s njim o kronologiji događaja, odnosima inicijative protiv asfaltne baze s Gradom i Mjesnim odborom te o političkoj apatiji grada Velike Gorice.

[ASFALTNA BAZA]

Kako je sve počelo i kada ste saznali da vam asfaltna baza želi biti susjed?

Dugo se priča o asfaltnoj bazi. Počelo se kupovati zemljište negdje 2004. godine. Odvjetnici su obilazili ljude po selu, a širile su se raznorazne priče što će tu biti, što neće biti. Uglavnom, bilo je priča da stoji Strabag iza toga, razni su se baloni puštali, ali sve je bilo u stanju mirovanja do 2010., kada je bila prezentacija Studije utjecaja na okoliš. Tada sam se aktivirao.

Tko je sve bio na tom predstavljanju?

U vijećnici su bili su predstavnici Grada, Terra Projekta, bio je i tadašnji predsjednik Mjesnog odbora Donje Lomnice Željko Deverić. Vodila se rasprava, imali smo prigovore, a čovjek koji je iz Grada bio zadužen za ekologiju, Marko Ružić, samo je odmahivao glavom “sve pokriva studija, sve je okej, ako se što dogodi, samo zovite inspekciju”.

Kada ste i kako počeli pravno postupati?

Prvo pravno postupanje bilo je u četvrtom mjesecu ove godine, kada se počelo graditi. Tada smo tražili uvid u građevinsku dozvolu. Imali smo problema, ali su nam dali uvid. Tada smo predali zahtjev za obnovu postupka. Kada je Grad uputio službeni poziv za uvid u građevinsku dozvolu, u ljeto 2016., ja nisam ni znao za to.

Zar vas se kao prvog susjeda ništa nije pitalo?

Tehnički, ja nisam prvi susjed. Sve je bilo dobro odigrano preko odvjetnika, isto kao i u ugovorima o prodaji zemlje. Tu je već počelo ograđivanje od svega, građenje alibija. Između mene i Strabaga tada su postojale još dvije parcele. Prvo su kupili jednu, onda su kupili drugu. Taj susjed, čiju su kuću kupili, s njima se sudio jer je dio njegove kuće bio na parceli koju su kupili. Na kraju je čovjek odustao, prodao i otišao. Ja ni u tom trenutku nisam postao prvi susjed jer poljski put, koji obje susjedne parcele dijeli od Strabaga ima svoj katastarski broj, a on je u vlasništvu Grada Velike Gorice. Ja nisam siguran tko je u vlasništvu druge parcele.

Što ste tada poduzeli?

Predali smo zahtjev za obnovu postupka zbog neinformiranja javnosti i to trenutno stoji na Ministarstvu graditeljstva. Grad je zahtjev odbio i mi smo se žalili Ministarstvu. Prošao je zakonski rok od šezdeset dana u kojem su morali odgovoriti, poslali smo peticiju, poslali smo više požurnica, ali nema odgovora.

Osim dozvole gradnje samog postrojenja, Strabag je morao ishoditi i gradnju odvodnog kanala.

Strabag mora graditi kanal da bi odveo oborinske vode s parcele. Dobili su u građevinskoj dozvoli izlaz van po tom poljskom putu, po Odranskoj ulici, po Školskoj ulici do korita starog potoka Lomnice. Grad je Strabagu dao dozvolu da koristi te parcele. Bez tog izlaza, Strabag ne bi mogao dobiti uporabnu dozvolu, ne bi mogao tu raditi. U građevinskoj dozvoli stoji da to se može, da će se to raditi. U građevinskoj stoje parcele kroz koje to prolazi. Dodatno postoji ugovor o reguliranju odnosa, koji je potpisan u prvom mjesecu, u kojem stoji da će se ta infrastruktura kasnije prepustiti Gradu Velikoj Gorici.

Ne radi li se tu o vodozaštitnom području? Kuda voda mora proći?

Štos je u tome, što se tiče oborinskih voda koje moraju izvući iz tog područja, da u strateškim interesima Republike Hrvatske jest zaštita voda. Grad je smislio tu nekakvu taktiku obrane, ali pitanje je bi li ona držala vodu na sudu. Znači netko u vodozaštitnom području misli graditi pogon koji koristi bitumen, ići će 200 kamiona dnevno, i betonaru. Moraju napraviti vodonepropusni pod, kiša koja pada po pogonu ne smije ići u tlo, nego se mora odvoditi tri i pol kilometra dalje. Je li to pogodna lokacija za takvo postrojenje?

[POLITIKA, GRAD, MJESNI ODBOR, MIŠLJENJE JAVNOSTI, UDRUGA]

Zašto se već 2010. niste organizirali u udrugu građana? Zašto dan danas niste organizirani u udrugu?

Donja Lomnica je isto što i cijela Hrvatska. Svi misle ‘bude netko drugi, institucije su tu da rade svoj posao’, a zapravo njih boli briga. Kao i u svim drugim udrugama, trebaju postojati dva čovjeka koja će se time baviti cjelodnevno i gurati to dalje. Svatko od nas ima svoje razloge zašto to ne želi ili se toga ne može primiti. Ja osobno nisam siguran da bi nama udruga riješila neke probleme.

Kako je javnost reagirala kada ste sredinom godine, pred same izbore, ukazali na problem?

Dosta smo energije potrošili na uvjeravanje ljudi da uopće imamo problem. Dio ljudi smatra, što je bila u predizborno vrijeme glavna floskula HDZ-a Velika Gorica, da smo mi tu da rušimo vlast, da smo mi tu da njima uzimamo vijećnićke mandate. Teško je ljudima objasniti da to nema veze sa strankom.

Grad je obećao tri stvari prije izbora, između ostaloga da će osnovati odvjetnički tim i da će ga platiti. Konkretno, bili smo na sastanku s Gradonačelnikom u sedmom mjesecu povodom zahtjeva za obnovu postupka. Gradonačelnik je govorio da trebamo razgovarati, održavati sastanke, da treba Strabag održati prezentaciju da pokaže koliko je to za nas dobro, ali ne cijelom selu nego da odaberemo deset – dvadeset predstavnika. Branili su se time da se radi o državnom interesu, da nismo stranka u postupku te da su odradili sve što treba da bi javnost bila informirana.

Tko je nazočio sastanku s Gradonačelnikom?

Osim Gradonačelnika, na sastanku je bila samo Elizabeta Stipetić. Mi smo došli razgovarati o pravnim stvarima. Nakon što je odvjetnik iznio sve što je trebao, Gradonačelnik je rekao da nije on te struke te da treba sazvati odmah sutra širi sastanak. Drugi dan je došla pročelnica Cvahte, nije htjela ni o čemu govoriti, Gradonačelnika nije bilo, nikoga drugog nije bilo i to je bilo to. Gospođa uopće nije htjela razgovarati o slučaju i mi smo otišli.

Vjerujete li predsjedniku Mjesnog odbora i gradskom vijećniku Dijaneževiću kada kaže da struka misli da je studija dobra i da nitko ne želi raditi novu?

Konkretno znam da su bili na “Ruđeru Boškoviću” i da se razgovaralo i mogu vjerovati da je to rečeno jer je način na koji se te studije pišu kalupljenje u zakonski okvir da to prođe. I to je njihov posao.

Problem je što institucije nemaju sluha. Nitko ne želi sjesti za stol i razgovarati o konkretnim stvarima. Ima puno stvari koje treba odraditi. Problem buke, problem sustava praćenja emisije čestica i u Velikoj Gorici i u Zračnoj luci. Mi se time nismo stigli baviti.

Ono što mi tražimo nije ukidanje građevinske dozvole, nego obnavljanje postupka. To je prilika da se neke stvari bolje istraže i da se cijeli slučaj provede pred očima javnosti. Da možemo slobodno govoriti o faktima. Jer sve je prošlo u tišini, nitko se nije mogao pobuniti, nitko nije mogao dati prigovor, sve je prošlo sa strane.

DORH je tražio od Županijskog odvjetništva da istraži slučaj. Mi smo pozvani na razgovor, iznijeli smo svoju stranu i to traje. Nešto tu dokazati je nemoguća misija. Bojim se da tu nema sreće.

[O POLITIČKOJ SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI TUROPOLJA]

Smatrate li da je Turopolje moguće politički ujediniti na zajedničku dobrobit?

To bi nam bila najvažnija stvar. Svako selo u Turopolju ima asfaltnu bazu, neki svoj problem. Ti problemi se guraju pod tepih. Kad bi se Turopoljci ujedinili, sve bi se riješilo. Vraćamo se na pitanje udruge. Mi smo ekipa sa svih strana, svatko je svoga političkoga uvjerenja. Ako se idemo boriti za sve i svašta, postajemo politička stranka.

Mislite li da će Ministarstvo graditeljstva obnoviti postupak?

Ne znam.

Smatrate li da trenutni saziv MO Donja Lomnica radi na dobrobit mještana Donje Lomnice?

Mjesni odbor je tu za građane. Ako izgubi vezu s mještanima, gubi svoj smisao. Komunikacija s mjesnim odborom je, po meni, jako loša. Naš mjesni odbor niti ima kakvu stranicu, rijetko se oglašavaju, niti su se baš niti sastajali u prošlom sazivu.

Hoćete li izići na sljedeće izbore?

Vjerojatno hoću, ali sve više shvaćam većinu koja ne izlazi. Nema nikakve oporbe, ništa se ne događa. HDZ radi kako radi, imaju svoju bazu kakvu imaju, ali čak i dobar dio te baze nije izišao na izbore jer nisu zadovoljni načinom na koji se stvari rješavaju. Nekima vjera brani da glasaju za SDP, a trećeg kandidata u Gorici nema. Po meni, premalo se čuje i vidi, premalo se postavljaju pitanja. Gorica spava. Svi smo mi krivi za to.

Razgovarao: Ante Vekić