Prema Rješenju, koje potječe još iz 2013., a koje ovdje donosimo, zgrada bivše osnovne škole, drvena katnica u Kučama dobila je svojstvo zaštićenoga kulturnog dobra.

Rješenjem je utvrđen sustav mjera zaštite koji obuhvaća obnavljanje zgrade tradicijskim materijalima i načinom obrade, što se odnosi i na pomoćni objekt, staju, i na bunar.

Radovi su krenuli prošle godine 2015., kada su obnovljene instalacije i stolarija. Prošle je godine sanirano krovište. U tijeku su daljnji radovi na krovištu, prednjem i stražnjem zabatu te na pročelju Stare škole.

Ove je godine u sanacijske radove, prenosi VGDanas, uloženo 102 tisuće kuna + PDV, od čega 40 tisuća dolazi iz proračuna Zagrebačke županije, a ostatak od Grada Velike Gorice.

O radovima sadašnjim i budućim te o situaciji zaštite kulturnoga dobra Turopolja razgovarali smo sa stručnjakinjom iz Konzervatorskoga odjela Zagreb Ministarstva kulture Anom Mlinar, dobitnicom nagrade za životno djelo ‘Vicko Andrić’ na području zaštite kulturne baštine, koja je pitanje Stare škole detaljno razjasnila.

TRENUTNI RADOVI NA STAROJ ŠKOLI

Konzervatori naglašavaju da je Stara škola u arhitektonskom, kulturnom, društvenom i stilskom pogledu zanimljiv i važan objekt. Osim tradicionalnoga načina gradnje i materijala, ističu, pročelje sadrži i elemente secesije, oblikovnoga stila s početka dvadesetoga stoljeća.

Cilj je konzervatora Školu sanirati. Utvrđeno je loše stanje krovišta i stolarije te trijem neusklađen s vrijednostima zgrade. Niti materijalom, niti oblikovanjem.

“Završena je sanacija krovišta i stolarije, a za ovu godinu imamo planove napraviti novi, primjereniji u materijalu i oblikovanju, trijem, i predviđena je obnova detalja pročelja, zabata prema pročelju i prema dvorištu. Radit ćemo sanaciju vrata, a probat ćemo i nešto oko temelja” pripovijeda etnologinja i konzervatorica dodajući kako treba sanirati temelje i napraviti adekvatnu odvodnju oborinskih voda u najbližu grabu. Vrlo je to važno, napominje, jer vlasnici objekata iz tehničkog neznanja oborinske vode preusmjere, umjesto u sustav odvodnje, u sam temelj, koji ovlaži ili tako poplavi.

TRADICIONALNI MATERIJAL I NAČIN IZRADE, RADOVI U BUDUĆNOSTI

“Za horizontale, odnosno za ziđe, gdje je termički kriterij jako bitan i ljeti i zimi, koriste se sedam centimetara debele planke od hrasta, kestena ili nekog drugog kompaktnog drva. Krovište može biti od crnogorice. I Turopolje je imalo crnogoricu na krovu, tzv. šindru. Šindra se slaže u sedam redova orijentaciono na svaki nagib od 45°krovište s malim preklopom i tako se dobije krov. Crnogorica je smolom zaštićena od atmosferilija”, rekla je Mlinar.

Isto su nam u telefonskom razgovoru potvrdili autori projektne dokumentacije iz Arhitekture Leder ističući da se za horizontalni plašt zgrade koristi hrastovina, a za vertikalne konstrukcije pročelja jelovina.

“Vidjet ćemo kako će radovi teći. Radovi nisu nešto što je uvijek moguće predvidjeti. S ovim će biti uvelike gotovi. Gotovo je krovište, bit će gotovi zaštitni krovci koji štite pročelje i trijem, vrata se moraju urediti i temelji te odvodnja oborinskih voda. Treba urediti okućnicu na način da se postavi ograda. Treba srušiti šank u kući. Treba sanirati žbuku i instalacije. Kad se uđe u interijer, lakše se diše. Bitno je učiniti sve ovo vani. Nakon izrade ograde, treba urediti gospodarski objekt, onu štalicu koja je nekoć bila učiteljev pomoćni objekt, trebalo bi maknuti kontejner od struje. Bilo bi dobro da ga se dislocira, ali ako je preskupo ili Elektra ne dopusti, kaširati ga čvrstim zimzelenim raslinjem koje bi trebalo biti autohtono, a ne baš čempresi – da ne nagrđuje pogled”, objašnjava.

“Stara škola je u dobrom stanju. Ne treba je rekonstruirati, nego samo sanirati”, zaključuje Mlinar.

SANACIJA INTERIJERA

U sklopu naknadnih intervencija u interijer, navodi se u Rješenju, u pretprostoru je izvedena zidana pečenjara, položene su keramičke pločice, zidovi su suvremeno ožbukani, a u sobi u prizemlju postavljen je šank natkriven crijepom. Prema riječima stručnjaka, treba doraditi instalacije, sanirati zidove i ukloniti nepripadni šank.

“Konzervatoru je stalo da interijer bude u skladu s vremenom arhitekture. Prenamjena je moguća. Interijer Stare škole je prilično nepromijenjen. Nije tu bilo velikih prezidavanja i rušenja zidova, osim u desnoj prostoriji u prizemlju, gdje je netko napravio neodrživi šank s krovom”, rekla je Mlinar.

ULOGA KONZERVATORA, DOBRA SURADNJA S GRADOM, SVIJEST O KULTURNOJ BAŠTINI

Za razliku od drugih europskih zemalja, gdje vlasnici savjesno održavaju baštinske objekte, sanaciju i rekonstrukciju kod nas često ugrožavaju neuredni imovinsko-pravni odnosi, nebriga vlasnika i loša suradnja s jedinicama lokalne samouprave. Grad Velika Gorica, ističu konzervatori, svijetao je primjer dobre dobre suradnje. Već petnaest godina Grad Velika Gorica podržava, financira i brine se o kulturnoj baštini Turopolja.

Velika Gorica je napisala Pravilnik, osnovano je učinkovito Povjerenstvo za obnovu tradicijske arhitekture, te je dokumentirano i obnovljeno nekoliko objekata u Mraclinu, nekoliko u Kučama i u Okujama.

“Kada konzervator prepozna neki objekt kao posebno vrijedan, onda ga mora dokumentirati i krenuti prema donošenju akta o zaštiti. Hrvatska je bogata kulturnom baštinom. Počev od malog golubarnika u Mraclinu, preko svinjca, kokošinjca, štale, pa do kuće – čardaka, koja je prekrasno ukrašena i izuzetno funkcionalna, estetski vrijedna. Dakle, sve je to kulturna baština, stvorio ju je čovjek, ali dok ne napravimo, kako ja to zovem, krsni list, taj objekt ne može biti tema našega rada, odnosno njegova obnova ili sanacija neće biti financirana”.

Zbog financijskog stanja kakvo jest, a možda je tako i dobro, pita se konzervatorica, radovi idu sporo ali učinkovito. Na obnovi Velikog Tabora radilo se čak dvadeset godina.

“Jako je poticajno kad se slože sredstva iz više fondova. Onda se može više i napraviti. U svakoj godini treba napraviti i moguće je napraviti jednu fazu. Naši fondovi su takvi da se radi u etapama, negdje i do dvadeset godina. Najzdravije je raditi u kontinuitetu.”

BAŠTINA

Konzervatori pozivaju mještane Kuča za daljnju brigu oko Stare škole i kvalitetno korištenje prostora jednom kad bude obnovljen. Zemlja je bez baštine prazna, ljudi su bez baštine nesvjesni vlastite povijesti i kulturne važnosti.

“Za održanje baštine potrebno je pet čvrstih karika: vlasnik, konzervator, kvalitetan majstor, sredstva i dobra funkcija. Onda će se baština čuvati”, zaključuje Mlinar.

Tekst: Ante Vekić; Foto: Ante Vekić, Kristijan Kos