Na jučerašnjoj tematskoj sjedinici Gradskoga vijeća Grada Velike Gorice dominirale su dvije teme. Prva je, o kojoj ćemo pisati čim pristignu odgovori institucija, transparentnost postupanja prilikom prve lomničke peticije i provedbe javne rasprave po pitanju izrade studije utjecaja na okoliš i izdavanja građevinske dozvole. Druga je pozicija Strabaga u cijeloj priči, strane čiji se glas do jučer gotovo pa uopće nije čuo izravno.

Prošli tjedan, vjerojatno prekasno, e-obrascem smo kontaktirali Strabag. Kako odgovore na postavljena pitanja još uvijek nismo dobili, a hrvatski Strabag nije ovlašten davati izjave za javnost, potražili smo ih u iskazu Josipa Kuzmanića, Strabagovog predstavnika na tematskoj sjednici te u brošuri koja je podijeljena vijećnicima, a koju možete vidjeti OVDJE (.pdf), te u prezentaciji koju možete vidjeti OVDJE (.pptx). Oba materijala po telefonskom zahtjevu dostavio nam je Strabag d.o.o. Hrvatska.

Strabag smo pitali o ostacima tehnološkog procesa proizvodnje asfalta, tehnologiji prevencije onečišćenja zraka i voda te o buci koju takvo postrojenje proizvodi. Kako Studija i Rješenje potvrđuju da će u Lomnici doći do povećanja emisije prašine, da je očigledno da će doći do povećanja buke, a problem voda ćemo posebno obraditi, ovaj tekst predstavlja Strabagova obrazloženja rješenja za emisije toksičnih i kancerogenih čestica u zrak te se marginalno dotiče odnosa između Strabaga, Grada Velike Gorice i Donje Lomnice, o čemu ćemo također opširnije izvijestiti.

ASFALTNA BAZA JE ZAGAĐIVAČ

“Sigurno da je asfaltna baza zagađivač. To je sigurno. Mi živimo u civilizaciji gdje sve zagađuje. (…) Pitanje je što je dopušteno, gdje su granice unutar kojih možemo raditi”, rekao je na jučerašnjoj sjednici Josip Kuzmanić, član direkcije menadžmenta Strabaga Hrvatska.

Strabag je upozorio da se rad asfaltnih baza više ne temelji na katranu ugljena, a da je sadržaj toksičnih i kancerogenih policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH) tisuću puta manji u bitumenu. Strabag tvrdi da su emisije značajno ispod propisanih graničnih vrijednosti. Također, u brošuri se kaže da je potvrđeno i dokazano da na emisiju PAH-ova utječe temperatura “tako da bitumeni za cestogradnju imaju značajno manju emisiju nego bitumeni za pokrivanje krova koji se primjenjuju na višim temperaturama”.

U Europskoj uniji i SAD-u, navodi Strabag, asfaltna je industrija grupirana u industriju s minimalnim utjecajem na okoliš.

TEHNOLOGIJA PREVENCIJE

“Imamo tri mjesta gdje bitumen hlapi. (…) To je na ulijevanju u tankove. Znači, kad dođe cisterna i puni sanduk bitumenom, onda onaj zrak i pare moraju izići van. To se radi na način da se kroz vodene filtere taj zrak ispušta van, a ne direktno”, rekao je Kuzmanić. Drugo je mjesto miješanja bitumena s anorganskim dijelom (kamen), toranjski dio, a treće istovarno mjesto asfalta.

Strabag tvrdi da su sva ta mjesta zatvorena ili štićena na način da se spriječi širenje para. “Odzračnici bitumena na bitumenskim spremnicima spojeni su na sustav cjevovoda koji završava u vodenom filteru iz kojeg se sadržaj prazni od strane ovlaštene tvrke”, navodi se u brošuri dostavljenoj gradskim vijećnicima.

Toranjski je dio, kaže se, dodatno obučen u limeno kučište, “a istovarno mjesto asfalta u kamione natkriveno je haubom putem koje se bitumenske pare koje bi se mogle osloboditi kod utovara u kamione hvataju i odvode u rotirajući bubanj (sušaru) gdje se spaljuju”.

Strabag navodi da je navedena oprema u zapadnoj Europi standardna, na ovim prostorima prva te da poskupljuje cijenu baze za 500 tisuća eura. Kuzmanić je na sjednici rekao da su filteri već na gradilištu postrojenja. Podaci o proizvođaču te sheme tehnologije nisu sadržani u materijalu koji smo obradili.

RIZIK OD KARCINOMA, USPOREDBA S ROŠTILJEM

Pozivajući se na dio monografije o istraživanju raka, na koju je uputio prof. Uršić, Strabag navodi da ni ispitivanjima direktnog utjecaja bitumenskih para na djelatnike u asfaltnim bazama “nije jednoznačno utvrđena veza između pojedinih bolesti i narušavanja zdravlja onih koji su stalno izloženi isparavanjima”.

Rak je primarni zdravstveni rizik izloženosti PAH-ovima. PAH-ovi su povezani s rakovima kože, pluća, mjehura, jetre i želuca.

Strabag tvrdi da je uzrok 80% emisija PAH-ova na postrojenjima za proizvodnju asfalta sagorijevanje goriva, dok ostatak od 20% otpada na hlapljenja iz bitumena. Strabag tvrdi da se količina emisija sagorijevanja plina u ovom slučaju (asfaltna baza do 100 tisuća tona godišnje proizvodnje) procjenjuje da odgovara količini koju emitira 15-20 kućnih peći.

PRIMJEDBA NA STUDIJU: DJELATNOST KOJA KORISTI NAFTU I NAFTNE DERIVATE

Rješenjem Ministarstva iz 2010. odbijena je primjedba na Studiju o utjecaju na okoliš da prema Urbanističkom planu uređenja Radne zone Donja Lomnica nije dozvoljeno u III. vodozaštitnoj zoni smještavati djelatnosti koje, između ostaloga, koriste naftu i naftne derivate.

Primjedba je odbijena uz obrazloženje da se bitumen skladišti u zatvorenom spremniku na vodonepropusnoj podlozi, da je netopljiv u vodi te da nema mogućnosti dospjeti u okoliš. Prema Rješenju, zahvat nema kontakta niti s jezerom niti s podzemnim vodama.

GRAD I DRŽAVA, PREKID RADOVA U ČETVRTOM MJESECU

Strabag tvrdi da je svako njihovo postupanje bilo u skladu s hrvatskim zakonima. Kuzmanić je rekao da je za područje cijele Hrvatske zadužen od 2007. godine, da je razgovarao s trojicom goričkih gradonačelnika, da su sva trojica na jednak način reagirala te da nisu tražili nikakve pogodnosti

“Grad je svoj stav iskazao u prostornoj studiji iz 2000. godine”, rekao je Kuzmanić.

Radovi su pred izbore stali jer je Grad tražio inspekcije na gradilištu. O nalazima inspekcije Grad je izvijestio gradske vijećnike i medije. Nikakve nepravilnosti nisu utvrđene.

“Mi smo četiri mjeseca stali s radovima. Ni nama nije u interesu stvarati sebi i nekome drugome troškove koje bi sutra trebali razgovarati kako ćemo podmiriti. Ta četiri mjeseca prošle su sve inspekcije tamo”, rekao je Kuzmanić.

UNUTAR DVJESTO METARA

Ilustracije koje je Strabag jučer predočio jasno pokazuju da se asfaltne baze po Europi grade unutar radijusa od 200 metara. Niti jedan primjer, međutim, ne pokazuje blizinu naselja u radijusu od 100 metara, unutar kojega se nalazi parcela Krešimira Smolkovića.

Kako je Smolković, kao vlasnik čestice unutar radijusa od 100 metara, isključen iz postupka izdavanja građevinske dozvole, ostaje nejasno. Spomenuo se jučer na sjednici Gradskoga vijeća sudski spor neimenovanog vlasnika ili bivšeg vlasnika jedne od susjednih parcela sa Strabagom, a nejasno je i pitanje vlasništva poljskoga puta koji oba (ili sva tri!) posjeda omeđuje.

O tim smo nejasnoćama pisali institucijama i nadamo se da ćemo javnosti uskoro moći ponuditi što više informacija.

Tekst: Ante Vekić; Grafika: Strabag d.o.o.