Osim samoga vrha čelništva Grada, najviše se u proteklih pola godine spominjalo ime pročelnice Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Zdenke Cvahte. Njezin smo iskaz stoga pažljivo proučili. Postavili smo Pročelnici potom u dva navrata pitanja i oba smo puta dobili tražene odgovore.

Iskazom pročelnika Upravnog odjela za urbanizam i zaštitu okoliša Romana Repača, zbog pomanjkanja u infrastrukturi i ljudstvu, nismo se stigli pozabaviti. Na njega ćemo se, nadamo se, osvrnuti tijekom razlaganja šire kronologije događaja sve od 2004. pa do danas.

KRONOLOGIJA POSTUPKA IZDAVANJA LOKACIJSKE DOZVOLE

Pročelnica Cvahte utvrdila je još jednom kronologiju izdavanja lokacijske i građevinske dozvole za izgradnju poslovno-pogonske zgrade, betonare i asfaltne baze na području Radne zone Donja Lomnica i zahvata u prostoru odvodnje oborinske vode s lokacije proizvodno-poslovnog kompleksa u Donjoj Lomnici.

Lokacijska je dozvola akt kojim se provodi prostorni plan. Ona nije akt za građenje, naglasila je pročelnica Cvahte, te je nakon nje potrebno ishoditi akt za građenje. Radi se o građevinskoj dozvoli koja je, u ovom slučaju, donesena za prvu fazu gradnje.

Na temelju važećih urbanističkih planova, Strabag je zahtjev za lokacijskom dozvolom podnio 13. prosinca 2010. godine. Zahtjev je usvojen te je Strabagu izdana lokacijska dozvola za građenje u tri faze (uz uvjet da se sustav odvodnje obavezno radi u prvoj fazi), i to 22. siječnja 2013. godine.

Žalba na navedenu lokacijsku dozvolu proslijeđena je drugostupanjskom tijelu (tadašnje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja), koje ju je “zbog pogreške u načinu pozivanja stranki” poništilo, pa je pokrenut novi postupak i izdana je, postupajući po uputama Ministarstva, 24. rujna 2013. godine nova lokacijska dozvola. Pročelnica Cvahte je naglasila da je u ponovnom postupku izdana lokacijska dozvola za “potpuno isti zahvat kao prva”.

I na novu su se lokacijsku dozvolu stranke žalile. Isto Ministarstvo žalbu je tada odbilo, a protiv tog je rješenja pokrenut upravni spor. Upravni sud u Zagrebi 23. studenoga 2015. presudio je da odbija tužbeni zahtjev. Stranka je nakon toga izjavila žalbu Visokom upravnom sudu, koji je rečenu presudu potvrdio. Lokacijska dozvola postala je pravomoćna 21. prosinca 2015. godine.

GRAĐEVINSKA DOZVOLA

Pročelnica Cvahte je istaknula da je zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole za prvu fazu (gradnja asfaltne baze s manipulativnom površinom i odvodnja oborinskih voda) podnesen prema novom Zakonu o gradnji.

Građevinska dozvola izdana je 15. rujna 2016., a postala je pravomoćna 14. listopada. Po službenoj su dužnosti izdana dva rješenja o ispravci greške. Jedno datira 9. studenoga 2016., a drugo 25. srpnja 2017. Razlog su za ispravke, navodi pročelnica Cvahte, pogreške u pisanju teksta, i to oznake katastarskih čestica na kojima se planira gradnja cjevovoda oborinske odvodnje.

Dana 20. ožujka 2017. investitor je prijavio početak građenja. Dana 15. svibnja zaprimljen je prijedlog za obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole, koji je 28. srpnja odbačen. Na to rješenje zaprimljena je žalba 4. kolovoza 2017. te je proslijeđena Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja.

Razlog odbijanja zahtjeva je sljedeći: “Nakon detaljne analize zaključeno je da predlagatelj obnove nije stranka u postupku”, što je obrazloženo interesom Republike Hrvatske za gradnju komunalne infrastrukture, u ovom slučaju oborinske odvodnje.

Doznajemo da je Ministarstvo odbacilo prijedlog i vratilo ga na prvostupanjsko tijelo uz nalog da se navedeni nacionalni interes utemelji u zakonu.

“Ja osobno vjerujem u zakonitost svih tih rješenja”, rekla je na 4. tematskoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Velike Gorice pročelnica Cvahte.

NACIONALNI INTERES

Zahtjev za obnavljanjem postupka građevinske dozvole podnesen je uz obrazloženje da Strabag d.o.o. nije na način sukladan Zakonu o gradnji obavijestio o izdavanju građevinske dozvole. Rješenjem Upravnog odjela taj je zahtjev odbačen kao podnesen od neovlaštene osobe uz argument da je odvodnja oborinskih voda od interesa za Republiku Hrvatsku te da time prvi susjedi zahvata u prostoru nisu stranke u postupku. Žalba je proslijeđena Ministarstvu.

Odbijenica iz Ministarstva utvrdila je, doznajemo, da se o interesu koji rješava lokacijska dozvola ne može raspravljati u procesu po pitanju obnove postupka građevinske dozvole. Žalitelj je, naime, argumentirao da se sustav odvodnje gradi i preko zaraslih poljskih putova, te da se građevina na koju se poziva upravno tijelo odnosi na otpadne vode koje će proizvoditi Strabagovi objekti, izgradnja kojih neće ni u kakvom pogledu koristiti mještanima Donje Lomnice.

U odgovoru na pitanje o nacionalnom interesu pročelnica Cvahte je odgovorila: “Građevine od interesa za Republiku Hrvatsku su definirane mnogim zakonima, ovisi o kojoj vrsti građevina se radi. Zakone donosi Hrvatski sabor, a mi ih provodimo.”

Pročelnica Cvahte citirala je Zakon o komunalnom gospodarstvu kojim se navodi da je “izgradnja objekata i uređaja komunalne infrastrukture od interesa za Republiku Hrvatsku” (čl. 29), da su “komunalne djelatnosti u smislu ovoga Zakona (…) odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda” (čl. 3., st. 1., t. 2.) te da se “pod odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda razumijeva odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odvodnja atmosferskih voda…” (čl. 3., st. 3.).

POGREŠKA U POZIVANJU

Na pitanje da razjasni o čemu se točno radilo kada se reklo da je prva lokacijska dozvola poništena zbog pogreške u pozivanju, pročelnica Cvahte odgovara: “Žaliteljica (podaci dostupni uredništvu) je navela u svojoj žalbi da joj nije omogućen uvid u dio idejnog projekta, odnosno njegovu djelomičnu dopunu iz 2012. godine. Ovo tijelo je žalbu proslijedilo Ministarstvu, koje je odlučilo kako je naprijed navedeno, te je također navelo da pobijano rješenje nije obrazloženo na način propisan čl. 98. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku.”

TEŠKA POVREDA SLUŽBENE DUŽNOSTI

U svom je izlaganju pročelnica Cvahte napomenula da je “donošenje rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole (…) iako je očito da bi zgrada u tom pogledu bila u skladu s navedenim uvjetima, teška povreda službene dužnosti službene osobe koja je donijela rješenje” (čl. 121., st. 4. Zakona o prostornom uređenju).

Tekst: Ante Vekić; Foto: Michael Stepanić