Upis u knjižnicu danas je besplatan. Uz predočenje osobne ili, ako upisujete dijete, zdravstvene iskaznice. Od danas je svim starijima od 75 godina besplatna i obnova članstva. Gradska knjižnica Velika Gorica posljednji put svoj rođendan slavi na današnji datum.

Tragajući za dokumentima o goričkom lovstvu, doajen goričkog novinarstva Aleksandar Božić pronašao je u Hrvatskom državnom arhivu statut najstarije kulturne institucije Turopolja.

Razgovarali smo o povijesnom otkriću s Božićem i ravnateljicom Gradske knjižnice Katjom Matković Mikulčić.

U POTRAZI ZA PRAVILIMA

Da Pravila Društva čitaonice u Velikoj Gorici uopće postoje, nije se pouzdano znalo. Pretpostavljalo se da je knjižnica otvorena 1886. u okviru društva “Sloga” te da nije bilo ustrojeno kao ustanova.

“Utvrdili smo da je Osnivačka skupština održana 8. ožujka 1885., a ne 3. siječnja 1886, kako piše Laszowski. Laszowski se poziva na društvo ‘Sloga’ i podrazumijevao je da je to društvo pokrenulo i knjižnicu. Međutim, nije. To se dogodilo gotovo godinu dana ranije”, kazuje Božić.

U potrazi za statutom prvoga goričkog lovačkog društva posegnuo je Božić prvo za arhivskom građom o pravilima društava, udruga, organizacija i klubova građana.

Tzv. ‘Knjigu Društva’ pretresla je svojedobno i Matković Mikulčić, kao i zapisnike Plemenite opčine turopoljske od prosinca 1885. do siječnja 1887., ali Pravila tamo nije našla.

“Ja sam tragala za tim Pravilima jer mi je bilo nelogično da svi gradovi u okolici imaju pravila svojih čitaonica i knjižnica, a Velika Gorica nema. Konačno imamo dokument vezan uz iznimno važnu i najstariju kulturnu instituciju na velikogoričkom području”, rekla je Ravnateljica.

Božić Pravila pronalazi u evidentiranoj i klasificiranoj, ali neobrađenoj arhivskoj građi.

“U ovom dokumentu nedostaje samo potvrda. U pet primjeraka su se davala pravila Ministarstvu unutarnjih poslova Kraljevske zemaljske vlade u Hrvatskoj. To je bila jedna vrsta provjere, formalnosti. Tog dijela, kad je potvrđeno, nema. Ali je potvrđeno i potpisano da je župan Stjepan pl. Josipović postao predsjednik, odnosno privremeni predsjednik dok se Pravila nisu potvrdila, a da je Guido Špigelsky bio privremeni tajnik”, utvrđuje Božić.

KONCIZNA PRAVILA

Za razliku od danas, kada se statuti, ali i uredbe i zakoni kroje po željama i nejasno, slažu se naši sugovornici, devetnaestostoljetna pravila pisana su precizno. Na tek četiri stranice i u šesnaest članaka uređuju se poslovi društva od osnivanja do eventualnog gašenja.

“Sva ta pravila s kraja 19. stoljeća, pa čak i od polovice, izuzetno su koncizna. Ona su napravljena po obrascu, to su radili ljudi koji znaju. Zna se kako se izabere upravni odbor, predsjednik, predsjedništvo, tajnik. Ako se društvo ugasi, kud ide bilo kakva imovina, novac”, rekao je Božić.

Matković Mikulčić upozorava da se historiografskim istraživanjem ne dolazi samo do podataka, nego i do modela.

“To su šprance koje su bile i u drugim knjižnicama. I pravila koja je 1920. postavio Franjo pl. Lučić izvode se na takav način. To je bio dobro promišljen sustav i funkcionirao je godinama”, kazala je.

ZNAČAJ OTKRIĆA

Kroz otkriće Pravila, nastavlja Matković Mikulčić, materijalizirala se potvrda tradicije kulturne ustanove, ali i šireg kompleksa pismenosti turopoljskog kraja, za koji je zaslužna Plemenita opčina turopoljska.

“Materijalizirala se i ona višestoljetna tradicija postojanja knjižnica na ovom području. Ovaj je kraj bio iznimno bogat privatnim knjižnicama koje su postojale ili u plemićkim dvorovima, kurijama, ili u župnim dvorovima. Ovo je logični slijed bogate tradicije koja je iznjedrila mnoge obrazovane, pismene i značajne ljude.”

Za instituciju, kao i čovjeku, važan je datum rođenja, smatra Božić. Jasna, pisana, evidentirana i verificirana potvrda datuma s kojim je počelo kontinuirano knjižničarstvo, čitanje, objavljivanje i skupljanje knjiga, izuzetno je značajna.

“Tamo gdje nema arhiva, tamo gdje nema podataka, tamo gdje nam naše prošlosti, nema ni našeg identiteta. Niti nacionalnog niti povijesnog”, zaključuje.

CRTICE IZ POVIJESTI GRADSKE KNJIŽNICE i onkraj

Monografija o 130. obljetnici otvaranja Prve čitaonice u Velikoj Gorici, objelodanjena u prosincu 2016., otkrićem Pravila ne gubi na značaju, složni su naši sugovornici.

Imena zaslužnih za razvoj pismenosti u Turopolju u nju su upisana pozlaćenim slovima. Osovinu prosvjetiteljskog mehanizma podmazala su dva župana POT-a, osnivač knjižnice Stjepan pl. Josipović i Franjo pl. Lučić, a ustanovio ju je promišljanjem i postavljanjem pravila narodnog knjižničarstva vrhovni ravnatelj školstva u Hrvatskoj pod vladavinom Marije Terezije Nikola pl. Škrlec Lomnički (1729. – 1799.).

“Godine 1885. nije bilo jako mnogo pismenih ljudi, nije bilo puno obrazovanih. Plemenita opčina turopoljska bila je svjesna da bez obrazovanja, poticanja čitanja i opismenjivanja nema napretka. Osnivanje čitaonice bila je dugoročna strategija razvoja ovog kraja. Vidim u tome veliku potvrdu i izuzetnu vizionarsku ulogu ljudi koji su bili tada na čelu politike. To nam se danas ne može dogoditi.”

Župan Josipović, ističe Ravnateljica, za čitaonicu je predložio 1886. “da se gradi društvena kuća” i naručio projekt. Smrću županovom, a uz glasove protivljenja zbog visoke cijene, ideja do danas nije realizirana.

“Gorica je grad koji se ubrzano razvija, koji ima osam osnovnih i pet srednjih škola te veleučilište i zaslužuje zgradu gradske knjižnice koja bi bila projektirana prema suvremenim trendovima knjižničarstva. To našim političarima još nije doprlo do svijesti kao Josipoviću”, rekla je Matković Mikulčić.

Božić pak ističe da su Josipovići kroz stoljeća potpuno pogrešno stigmatizirani kao mađaroni te da se uloga Stjepana pl. Josipovića kao župana turopoljskog sustavno zanemaruje.

Novinar i pisac dao je naslutiti da je u Arhivu došao do još nekih važnih povijesnih otkrića, vezanih upravo za župana Josipovića, no odlučio ih je zasad zadržati za sebe.

Tekst i foto: Ante Vekić, Grafika: A. Božić