Ekipa RTL-Direkta snimila je tri turopoljska praščića koji su potomci jedne od samo 140 krmača svoje vrste u cijelom svijetu. Iako im tata opako izgleda, vrlo su plašljivi, ali po pecivo vole doći i u vrt.

Možete li zamisliti da srce nekog njihovog daljnjeg rođaka sutra kuca u vama? Naravno da bi taj rođak za taj vaš život morao platiti glavom, odnosno srcem, ali ni život do tada ne bi im bio tako lijep kao praščićima iz Turopolja.

Bile bi to životinje uzgojene u laboratorijima s organima koji su genetski prilagođeni funkcioniranju u ljudskom organizmu. Izgledom su već poprilično slični.

Pokazuje nam to i uzgajivač iz Turopolja Emanuel Starčević.

Sličnost je zapanjujuća, zato ksenotransplantacija od davnina intrigira znanstvenike. Poznati su takvi pokušaji moderne medicine, poput onog iz 1964. kada je u čovjeka ugrađeno srce čimpanze na čovjeka koji je nakon toga poživio svega 90 minuta. Jedan je pacijent 1990. s jetrom pavijana preživio 70 dana, a prije 4 mjeseca je svinjski bubreg 50-ak sati uspješno radio kod pacijenta koji je već bio klinički mrtav. Bio je to razlog za veselje ne samo znanstvenicima.

"Ali ozbiljno, ako dobiješ organ svinje, definitivno moraš postati vegan, zar ne? Jer, zamisli da ti netko daruje svoj bubreg i onda mu ti pojedeš cijelu obitelj. To je čisto nepoštivanje", kazao je jednom prilikom komičar Trevor Noah u  svom Daily showu.

A svinjsko srce danas kuca u 57-godišnjem Davidu Bennettu iz Marylanda, koji je tvrde liječnici bio prebolestan kandidat za zdravo srce ljudskog donora. Liječnici su mu davali najviše 6 mjeseci života pa se svjesno odlučio za svinjsku alternativu.

"On je sam rekao: 'Želim živjeti, a ako ne preživim, vi ćete puno naučiti'. I da, volio bih da znamo više. Ali svaki dan uz ovog gospodina puno učimo. I za sada smo sretni zbog odluke da krenemo naprijed, a i on također. Veliki osmijeh je na njegovom licu danas", kazao je Bartley Griffith, medicinsko sveučilište u Marylandu.
      
I to je svakako prekretnica, no prošlo je tek sedam dana od operacije i zasad je zanimljivo, kaže profesor Hrvoje Gašparović samo na razini anegdote, odnosno eksperimenta.

"Transplantacija ljudskog srca je počela sa životinjskim srcem, a hoće li završiti sa životinjskim srcem ja to stvarno ne znam. Ali odgovorno tvrdim da nitko ne zna. U ovom trenutku to je nije moguće znati. Ali ono što je bio razlog za tako naglim odbacivanjem organa u fazi, ranoj fazi ksenotransplantacije bilo je upravo ta aktivacija imunološkog sustava na određene gene koji su bili izloženi u nazovimo tako u životinjskom srcu i te je sada u ovom trenutku moguće isključiti," tvrdi Gašparović.

Odbacivanja stranog organa je normalno kod svake transplantacije, zato su pacijenti doživotno ovisni o imunosupresivima. Mala cijena za nastavak života. To isto zna i Sanjin Španović koji je dva puta zbog uznapredovale faze Chronove bolesti transplantirao jetru. Da mu život, ne daj bože sutra ovisi o tome, odlučio bi se i na transplantaciju životinjskog organa.

"U tom trenutku to moraš napraviti ako želiš novi život, ako će se to događati ja sam najbolje to vidio iz prve ruke da ovi timovi u Hrvatskoj to mogu. Ja znam da je kirurg koji je mene dva put transplantirao, prof. primarijus Kocman učio od svinja. Da su oni kad su bili pioniri kupili dvije svinje na veterini i njih transplantirali da ih nauče", kaže Španović.

I profesor Gašparović je uvjeren da tehnički to ne bi bio problem, ipak presađivanje organa životinje bilo bi opravdano u iznimno rijetkim situacijama i ako postoji pacijentov svjesni pristanak.

Pitanje koje posebno intrigira je: može li čovjek sa svinjskim srcem dobiti i neke životinjske osobine? Jer, svi smo čuli svjedočanstva pacijenata, koji su uz tuđe organe dobili i tuđe osobine. Dražen je dobio srce planinara, a Danijel tinejdžera.

"Najvjerojatnije po njegovom srcu evo mene vuče u planinu", kaže Dražen Zemun.

"Glasniji sam, više se smijem, jedem puno slatkoga, temperamentiniji sam", kaže  Danijel Katić.

Nijedna velika religija ksenotransplantaciju ne vidi kao veliki problem, iako ih manje više sve zabrinjavaju ista pitanja. 

"Prva perspektiva jest mogućnost uspjeha ili neuspjeha takvoga zahvata, na ljudski organizam, na ljudsko tijelo. Druga perspektiva jest mogućnost alteracije, to jest promjene osobnosti dakle primatelja organa, premda možemo kasnije razgovarati odnosnu i razmišljati o informiranom pristanku osobe koja prima", kazao je doc. dr. sc. Odilon Singbo, s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Produženje života da, ali ne pod svaku cijenu, kažu prijatelji životinja. Uzgajanje GMO životinja, namijenjenih isključivo spašavanju života čovjeka - apsolutno im je neprihvatljivo.

"Nije samo nama sporno. Apsurd da nam srce zakaže jer se prejedamo svinjetinom, dakle mesom svinja, a onda genetski modificiramo svinje da bi joj i srce uzeli, mislim da zaista već sve govori o tome kamo ovaj svijet vodi", kazao je Luka Oman, iz udruge Prijatelji životinja. 

Uzgajanje organa od matičnih stanica vlastitog tkiva što i Oman predlaže, ipak je još daleka budućnost. A transplantacija svinjskih organa, ma koliko još problematična, postala je sadašnjost. Da vam život doista ovisi o tome sva etička pitanja postaju manje bitna.

"Imamo 97 posto iste gene, zašto ne ako to spašava živote, samo je meni žao što sam ja srca (op.a. svinjska) dao pticama da jedu, mogao sam zaraditi milijune. Možda iduće godine u ovo vrijeme budem milijuner", našalio se uzgajivač Starčević.

Hoće li se ikad dogoditi da organi laboratorijski uzgojenih rođaka praščića doista postanu rasadnici organa za transplantiranje moglo bi se početi razmatrati tek ako se David Bennet nakon oporavka vrati životu kakav je imao prije bolesti. No to mu za sada nitko ne može jamčiti.