S prošlotjednom temom o ružnim stvarima koje se događaju u skloništu za životinje Pokupsko Cerje samo smo, čini se, zagrebli površinu.

Za potrebe priče, aktericu ove priče zvat ćemo Ana. Kad čujete što je doživjela od vlasnika skloništa za životinje Pokupsko cerje, bit će vam jasno zašto ne želi pokazati lice. A samo je došla spasiti psa kojem se primicao taj kritični 60. dan, nakon kojeg bi ga Baraba, vlasnik skloništa, vjerojatno uspavao. 

"Pustio me unutra u boks, u kojem je bilo šest, sedam pasa, ne znam koliko ih drži u jendom boksu, a zatim me zatvorio u taj boks. Ja sam nekako prevazišla taj strah i sjela sam dolje među pse", započela je svoju priču Ana. 

Postalo je još i gore. 

"U tom kavezu provela sam nekakvih 15 minuta i u jednom trenutku sam osjetila strah i nelagodu jer zapravo nisam mogla fizički izaći van, a on je stajao pred tim kavezom.  U jednom trenutku je rekao da je on bio branitelj, da ima sve papire i da on može bacit bombu kad hoće. Nije prijetio meni, prijetio je nekim drugim osobama koje su mu se iz nekih razloga zamjerile", rekla je Ana. 

Do tog trena sve se činilo idiličnim. Baraba je bio susretljiv, čekao ju je van radnog vremena, nije pitao ni za kakve pretprovjere. Zašto je tako reagirao ni danas joj nije jasno. 

A na pitanje zašto ga nakon te situacije nije prijavila policiji odgovara: "Pa nisam ga prijavila zato što sam prije svega mislila na pse."

I zato nije odustala. Vratila se sljedeći dan, unatoč strahu. Baraba joj dao na udomljenje dva psa. 

"Dobila sam papire, rješila sam sve to bez te predprovjere koju oni toliko spominju, jednostavno sam dobila te pse", nastavila je. 

Zašto je prijetio udomiteljici, te zašto joj je na kraju bez ikakve provjere, koju voli spominjati udomiteljima, ipak dao dva psa - ne znamo. Baraba još uvijek šuti. Iako ga zakon obvezuje podatke o životinjama dati na uvid javnosti. No, još ih nismo dobili. 

Koliko je pasa i u kakvom stanju izašlo iz skloništa Pokupsko Cerje – pitanje je to koje smo postavili i odgovornima. U Gradu Velika Gorica, koji financira ovo skloništu kažu da te podatke nemaju. Ostali nas upućuju na ministarstvo poljoprivrede. Od njih smo pak dobili dopis u kojem kažu da bi objavljivanje takvih podataka moglo prouzročiti štetu postupku u tijeku ili bi moglo nanijeti štetu ugledu i poslovanju skloništa koje posluje sukladno propisima. 

Iz ovog nije jasno jesu li prijetnje i ucjene dio propisa ili se nad skloništem ipak provodi istraga.