Ankica Đankić živi u naselju već 16 godina. Osnovni uvjeti za život, kaže, nisu najbolji. 

"Voda je malo žuta, malo bijela, ali je ja ne pijem", rekla je. 

Ovako žuta služi samo za pranje. Ostava je puna brašna i ulja. Kuća u Tovarniku joj je srušena do temelja i tamo se, kaže, ne vraća. "Ne mogu, nemam ovdje zašto živjeti, voljela bi da idem ća". 

Na izlasku iz kuće dočekali su nas ostali stanovnici. Nisu htjeli stati pred kameru, kažu, neće se ništa promijeniti. To zna i gradonačelnik Petrinje. 

"Ne mogu biti zadovoljni, jer ovo nije život dostojan čovjeka. Zato što žive kao u getu, u problemima koje lokalna samouprava ne može riješiti", izjavio je Darinko Dumbović. 

Bez pitke vode i s drvima za ogrjev, bivšim izbjeglicama i prognanicima vrijeme slabo prolazi. Petrinjac Marijan Hodalj kuću je izgubio, a ovo mjesto kaže, ne bi bilo dobro za nove izbjeglice, koji se ovih dana pokušavaju domoći Europe. 

"Tu bi im bilo grozno. Odbili su oni i bolje smještaje u Mađarskoj. Cilj im je Njemačka, zaposlit se i zaboravit od kuda su došli", rekao je. 

U naselju živi 220 osoba od kojih je 203 Kosovara. Hrvatska državljanstva imaju i trebali su se preseliti u novo naselje Dumače, ali čekaju više od godinu dana.

"U suradnji s lokalnim vlastima, ali i glavnim partnerom iz Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje dobili smo uvjeravanja da će se to srediti vrlo skoro", rekao je Mario Pavlović iz UNHCR Hrvatska.

Iako u naselju živi više djece nego odraslih, sadržaja za igru nema. 

Kad nemate puno, svejedno se, kažu, snađete. Integracija je dug proces, posla nema, a uskoro bi im i krovovi trebali biti srušeni. Neki znaju gdje će, a neki još uvijek tragaju za boljim smještajem u Hrvatskoj.