Livadom kod Pokupskog bezbrižno trčkaraju mnoge kokoši, a njihova jaja u okolici su brend. 

I zato Štef, sve koji mu uoči Uskrsa pokucaju na vrata, mora razočarati. Jaja više nema.

"Da, velika je potražnja i ljudi su jednostavno prepoznali kvalitetu domaćih jaja, momentalno nemamo viškova, možemo samo podmiriti stalne kupce", kaže Stjepan Mileković iz Gornje Bučice. 

20-ak tisuća jaja na godinu, koje mu donese stotinjak koka Štef proda bez problema. Jer njegove kokoši žive u prirodi, i jedu kad hoće, a ne na obroke.

A baš je to, uvjeren je Štef, dobitna kombinacija u odnosu na masovnu proizvodnju.

"Nema tu nikakve kemije i osnovni uvjet da jaje bude kvaliteno jest da je svježe, svježe, svježe, nikad ne prodajemo jaja starija od pet dana", objasnio je. 

No jaja iz njegovog i sličnih kokošinjaca nisu u službenoj statistici. Uvoz je minimalan, na tržištu je 96 posto jaja domaće proizvodnje, 572 milijuna proizvede se u kaveznom i podnom uzgoju, a još 43 tisuće na tržište plasira svega pet registriranih proizvođača koji se bave ekološkim uzgojem. 

Prema posljednjim raspoloživim podacima, a zahvaljujući upravo vrijednim kokošima, svaki Hrvat na godinu pojede 153 jaja. Od toga najveći broj u ovo uskrsno vrijeme, no tada jaja izgledaju nešto drugačije.

Svako je jaje umjetničko platno, a paleta boja je nepregledna. Kako se u bogatoj ponudi boja snaći? Magistrica nutricionizma Irena Švenda udijelila nam je nekoliko korisnih savjeta.

"Ja bih uvijek savjetovala prirodne boje, igrajmo se sa biljkama, s našom hranom, s bojama iz hrane bojimo naše pisanice", kaže Irena. 

Jer u pojedinim kupovnim bojama nalaze se kombinacije prirodnih, ali i umjetnih bojila. 

"Kao što je primjerice tatrazin ili sunset žuto, to su te žute boje, koje mogu izazvati određene alregijske reakcije, čak i dermatitise, ali konzumirane naravno u nekoj većoj količini", pojasnila je. 

Zato prije bojanja pisanica - budite oprezni. Čitajte deklaracije i bezbrižno uživajte konzumirajući svoja mala remek djela.