Dok je zimski prijelazni rok u mnogim europskim ligama već završio, U Hrvatskoj nogometnoj ligi traje do 15. veljače i još se uvijek zahuktava prije završne faze. Najjači hrvatski klubovi nisu se pokazali previše rastrošnim te su se više fokusirali na izlazne transfere.

Hajduk bi od transfera Ante Palaverse u Manchester City trebao zaraditi šest milijuna eura kad se aktiviraju bonusi, dok Dinamo još uvijek dobiva ponude za svog najboljeg igrača Danija Olma.

Što se tiče novih igrača, od svih klubova Dinamo je bio najaktivniji. Potrošili su nešto više od tri milijuna eura na najboljeg strijelca lige Komnena Andrića te Nigerijca Iyayija Atiemwena koji je stigao iz Gorice. Ovi transferi relativno su sigurna stvar. 

Obojica su mladi igrači koji su se dokazali u HNL-u, no nisu hrvatski klubovi uvijek radili pouzdane transfere. Bilo je slučajeva u kojima su iskrcali veliku lovu na "polovne" igrače koji bi "mogli nešto odigrati na iskustvo i kvalitetu". I obilo im se to itekako u glavu. Milijune eura bacili su u vjetar na islužene veterane ili nogometaše koji se nisu mogli prilagoditi momčadi. 

Ili im se jednostavno nije dalo. Pogledajte listu potpuno promašenih transfera koju su napravili klubovi u HNL-u.

1. Adrian Calello

Argentinac je svojevremeno bio velika Dinamova investicija. Još tamo u siječnju 2013. godine dok je Zdravko Mamić s mjesta izvršnog dopredsjednika Dinama žario i palio hrvatskom nogometnom scenom Calello je doveden iz argentinskog Independientea za 2,2 milijuna eura. 

No, pokazao se kao potpuni promašaj. Igrao je puno, čak 122 utakmice, ali je zabio samo tri pogotka. Nezadovoljstvo je postalo obostrano pa se Adrian nakon četiri godine oprostio od Maksimira uz znakovitu poruku: "Srećom, nemam više veze s Dinamom".
Otišao je u Sienu, Chievo i još neke talijanske klubove u kojima se nije proslavio, da bi se na kraju vratio u Argentinu gdje je nastavio sa solidnim partijama u Superligi. 

2. Fredi Bobić

Na zalasku svoje karijere nekadašnji njemački reprezentativni centarfor došao je popraviti ten na Kvarner. Jer igrao u Rijeci nije puno. Taman pola godine prije no što je objesio kopačke o klin Fredi je potpisao za Rijeku, no bio je to više marketinški trik uprave kluba s Kantride.

Puno se pričalo o slavnom napadaču koji igra za Rijeku. Sjećamo se i oglašavačkih kampanja za jogurt u čijim je reklamama Bobić pozirao s "bijelim brkovima". Na terenu nije briljirao. Osam odigranih utakmica u bijelom dresu uz samo dva postignuta pogotka. Karijeru je završio tog ljeta 2006. godine.

3. Jens Nowotny

Kad je otišao Fredi, došao je Jens. Još jedna legenda njemačke Bundeslige s 32 godine potpisala je za Dinamo kao slobodan igrač u ljeto 2006. godine. Nowotny je došao kao 32-godišnjak te je trebao donijeti stabilnost u Dinamovu zadnju liniju uoči europskih utakmica.

Ali nije donio ništa osim svojih "staklenih" koljena. Nowotny je više vremena proveo sjedeći na tribinama zbog ozljede, nego na terenu. Samo je 12 utakmica odigrao za zagrebačke Modre, a karijeru je, kao i Bobić, završio nakon što je uzeo, za HNL pojmove, astronomsku šestomjesečnu plaću.

4. Ahmad Sharbini

Hajduk je često promašivao s centarforima koje je dovodio, a jedan od njih također je i nekadašnji igrač Rijeke Ahmad Sharbini. Hajduk ga je bio "prisiljen" dovesti u transferu u kojem su za njega i njegovog brata Anasa ukupno platili 2,8 miljuna eura.

Anas je za Hajduk nešto i odigrao. Nitko mu ne može osporiti kreaciju i "nos za gol", ali Ahmadu se može osporiti sve. Dok je u Rijeci nemilo punio suparničke mreže, u hajduku je zabio samo pet golova u 40 nastupa. Došao je kao zvijezda, a otišao kao višak za 0 kuna u Istru.

5. Artem Milevskyi

Kakav je to igrač nekad bio. Ali stvarno. Artem Milevskyi je slovio za jednog od najvećih talenata ukrajinskog nogometa. Visoki napadač sjajne tehnike nije imao problema trpati više od 20 pogodaka u sezoni u Ukrajinskom prvenstvu. 

No, koštao ga je boemski život. Previše je volio alkohol i noćne provode da bi bio ozbiljan nogometaš, a s njim se odlučio kockati splitski Hajduk koji ga je doveo kao slobodnog igrača te mudao plaću od 13 tisuća eura mjesečno. Artem ju nije opravdao. Nastavio je izlaziti i piti te uživati u svim blagodatima "Cvita Mediterana". 

Dočekan je s ovacijama, poput Mesije uz povike "Arteme, povedi nas!", pokazao je i na terenu nekoliko lijepih poteza, a od svega je ostala samo upečatljiva i pomalo nostalgična krilatica: "Za tijelo parfem, za dušu Artem!". I da, nadimak mu je bio Mile Viski.

6. Hugo Almeida

Portugalac zatvara "Bermudski trokut" loših Hajdukovih centarforskih investicija. Nisu ga, poput Milevskog, mučili poroci, već je u Split došao već istrošen od ozljeda i izvan forme. kad bi ušao u igru, vidjelo bi se da se radi o igraču visoke klase koji je radio razliku, ali nije mogao puno biti na terenu.

Baš kao i Mile Viski, osunčao se na Bačvicama, uzeo Hajduku velik novac te ubrzo i napustio klub kao velik promašaj.

7. Anderson Costa

Kad dođeš u najjači hrvatski klub kao mlada nogometna zvijezda, a upamte te samo po katastrofalnom crvenom kartonu, onda tvoj transfer nije baš bio posebno uspješan. Pitajte Andersona Costu, on to najbolje zna.

Doveden je u Dinamo 2006. godine za tada ogromnih 800 tisuća eura, no ispao je propala investicija. najbolje ga pamtimo po užasnom startu na Tomislava Ercega u utakmici Dinama i Hajduka nakon kojeg je dobio izravan crveni karton. Costa je u toj utakmici ušao s klupe i na terenu je proveo tek 10-ak sekundi. Trenutno je bez kluba.