Mladi hrvatski vratar Josip Posavec ovog je vikenda vrata Hajduka očuvao netaknutima u utakmici protiv Gorice. Koliko se god splitski klub u prvom dijelu sezone mučio da dođe do bodova, bez Posveca bi na njihovom kontu bilo još i manje bodova.

Uoči utakmice s Goricom vratar Hajduka na posudbi iz talijanskog drugoligaša Palerma dao je veliki intrvju za Splitski dnevnik.  

Kakva je atmosfera u momčadi nakon uspješno odrađena prva tri kola nastavka, u subotu imate prigodu preskočiti Goricu?

„Sigurno da je atmosfera odlična, nakon turbulentnog prvog dijela sezone, gdje je stvarno bilo svega i svačega, gdje se bilo i teško koncentrirati se, napokon malo mirnija situacija, ali nema nikakve euforije, ponizno radimo dalje i pripremamo se jednako za svaku sljedeću utakmicu. Što se Gorice tiče, i kad smo išli na Rujevicu, trener je rekao da idemo otvorenog garda, sigurno da ćemo isti pristup imati pred svojom publikom, vjerujemo u pobjedu, a što bude – bit će.“

U čemu je tajna Vaših dobrih obrana ove godine?

„Nema neke tajne, ja vjerujem u sebe, vjerujem u svoj rad, polako se taj rad vraća, ja sam sretan što sam uspio pomoći kolegama u tim nekim situacijama kad je trebalo reagirati, način igre koji trenutno igramo i meni olakšava stvari, ali najbitnije od svega toga jest da momčad ima rezultat.“

Nije li logično da s obzirom na napadačku igru zapravo imate više posla, pa da je teže braniti?

„Bez obzira što je to poprilično otvoreno, ali u ovom načinu igre više sudjelujem u igri, čak i u napadačkom dijelu, više me se koristi, pa je lakše zadržati koncentraciju.“

Trener Oreščanin inzistira na tome da se napad gradi od vratara, sami ste spomenuli da sudjelujete više u igri, radite li puno na tom dijelu?

„Mislim da imam dobru kontrolu lopte nogom, ali ja uvijek smatram da može i bolje. U svakom slučaju mi ovo odgovara, jer mi daje više samopouzdanja. Nije isto kad ne dodirneš loptu dvadeset minuta, pa moraš obraniti neki udarac, sad sam cijelo vrijeme u igri – traži se od mene da u svakom trenutku budem na točno određenom mjestu. Ja osobno preferiram ovaj stil, jer kad dođu na red „golmanske“ stvari, to mi daje određenu sigurnost i automatizam.“

Dakle, ostalo je nešto iz doba kad ste u mlađim kategorijama igrali napadača?

„Pa, ajmo – držati ćemo se te teorije, haha.“

Igralo se nekoliko utakmica pred praznim tribinama, je li lakše sad kad je stadion ovako lijepo ispunjen? Može li Hajduk do Europe uz pomoć svojih navijača?

„Mi smo svi sportaši, mi živimo i radimo za to da bismo igrali pred što više ljudi i u što boljoj atmosferi, sigurno da je to jedan veliki motiv za nas. Igranje pred praznim Poljudom ostavlja jedan utisak, gdje bude sve puno teže, to jednostavno nije to. Treba bit jak u takvoj situaciji, izvući se iz toga, ali hvala Bogu, to je sad iza nas. Da ne mislimo da možemo u Europu, ne bismo bili tu. Da se razumijemo, nema „bahaćenja“, tek su tri utakmice prošle, radimo ponizno, radimo mukotrpno i držimo se zajedno, a naravno da vjerujemo da tim pristupom možemo doći do cilja. Samo rad je bitan, lopta će onda vratiti.“

Pripremate li se posebno za protivničke napadače, gledate li njihove snimke, pazi li se na to u pripremi utakmice?

„Imam sreću da radim s trenerom Roguljićem, koji je kao i ja „picajzla“, voli paziti na sve detalje, pa tako i na to. Nije to sad nešto posebno, ali pazimo i na takve sitnice, gledamo i pripremamo se da bih u datoj situaciji bio spreman na sve.“

Ovdje ste na posudbi, kako gledate na situaciju s Palermom, što će se dogoditi na ljeto?

„Što se mene osobno tiče, što god da se dogodi, ja ću biti sretan. Palermo je moj klub, a jako sam zavolio ovaj grad i ovaj klub, tako da što god bude, ja ću biti ponosan i biti će mi čast igrati braniti boje bilo kojeg od ta dva kluba. Na meni je da radim dobro, da ne razbijam glavu time. Najvažnije mi je da i u slučaju da se vratim u Italiju da ispunimo cilj i plasiramo se u Europu, da me ljudi ovdje pamte po dobrom. Ako i ostanem, odlično, onda ću braniti za Hajduk u Europi.“

U Palermu je isto bilo turbulencija u zadnje vrijeme?

– „Iskreno, ja baš i ne čitam novine, tako da sam većinu informacija dobio od prijatelja koji to više prate, pa bih tek onda nešto pročitao. Čuo sam da je bilo problema, ali vjerujem da su se konsolidirali, i da će se vratiti u Serie A, jer smatram da jedan grad kao Palermo to i zaslužuje.“

Vratimo se Hajduku, u čemu je trener Oreščanin drugačiji od prijašnjih trenera s kojima ste radili u Hajduku?

„Ne znam što bih prvo istaknuo, ali svakako, mislim da je jako pedantan u smislu tih nogometnih stvari, jako je detaljan u pripremi i analizi utakmice. Mislim da je jedna od najpozitivnijih stvari koje je donio ta njegova mirnoća koju prenosi na igrače, koja igraču daje dozu samopouzdanja, kojeg možda nismo imali u nekim drugim situacijama. Mislim da ima potencijala za biti veliki trener.“

Je li taj trenerov pristup tajna dobre atmosfere u momčadi?

„Sigurno da je to dio svega toga. Da pokucam u drvo, od kad je on došao dišemo puno lakše, ima i puno više zafrkancije, što se onda na koncu odrazi i na rezultatu. Rezultat je na koncu najbitniji i dok je sve ovako, nitko sretniji od nas.“

Sjetite li se još onog detalja iz Bukurešta?

„Rekao sam već, ja sam čovjek, nisam robot. Uvijek će biti boljih i lošijih partija, ja ne živim od stare slave, ali isto tako ne razbijam glavu starim greškama. Svaki vikend je novo dokazivanje, nova utakmica, svaki dan je novi trening na kojem se treba dokazati, Bukurešt je davno iza mene.“

Pitali smo za Oreščanina, kakve je promjene donio trener vratara Roguljić, koji je došao s njim?

„Iznimno poštujem sve svoje trenere s kojima sam radio. Od baš svakog nešto naučiš, iz svake promjene treba izvući nešto dobro, jer svaki trener nosi svoje. Razgovaramo, pričamo o mojim nedostacima, pokušavamo ih popraviti, on je, kako sam i rekao vrlo pedantan, i meni je drago kad mi uspije dati i jednu sitnicu koja me unaprijedi. Drago mi je da sam u prigodi raditi s njim.“

Kako se nosite s pritiskom igranja u Hajduku?

„Čujte, ja sam ovdje došao iz Palerma, mentalitet tog grada je tu negdje sa splitskim, tako da sam imao da tako kažem privilegiju tako nešto već osjetiti na svojoj koži i biti spreman za ono što me je čekalo ovdje. Meni je ovdje lijepo, privikao sam se, i koliko god je igranje u Hajduku teret, meni je to još puno više privilegija i čast. Imati mogućnost razveseliti ove ljude je velika stvar, nekad ih nažalost i rastužimo, onda je to najteže za mene.“

Je li bilo zanimljivih susreta s navijačima u Palermu ili Splitu?

„Ja sam došao iz jedne male sredine kao što je Zaprešić, to je malo mjesto gdje se nogomet ne prati toliko, a onda sam stigao u Palermo, gdje ne možeš prošetati bez da te traže slikanje ili autogram. U početku je to za mene bilo čudo, ali polako navikneš na to. To ti daje motiv, kad znaš da iza toga što radiš stoje ljudi koji to prate, koji te vole, i koje možeš omogućiti neko veselje svojim igrama.“

Kažu u Hajduku da ste Vi igrač koji je podijelio najviše dresova navijačima, da svaki put kad idete kući nosite barem desetak dresova?

– „Za mene osobno nema veće sreće nego kad neki običan čovjek traži nešto tako od tebe. Mene ne privlače nazovimo ih velike „baje“, meni puno više znači kad neki običan čovjek želi nešto moje. Ja sam došao sa sela, ja se dobro sjećam kad ja nisam imao ništa i drago mi je kad mogu razveseliti obične ljude, koji su tamo gdje sam ja možda bio prije nekoliko godina, i uvijek ću učiniti sve što mogu da im donesem malo radosti.“

Vi ste mladi otišli u inozemstvo, kakav biste savjet dali svojim suigračima – vršnjacima i onim nešto mlađima koji imaju mogućnost otići vani?

„Iskreno, moje osobno mišljenje je da je najvažnije od svega da mladi igrač igra, jer niti jedan trening ne može zamijeniti iskustvo utakmice. Iskustvo koje nosi ambijent, svaka nova situacija na utakmici se ne može ničim nadomjestiti. Što se tiče mojeg primjera, nisam nikad požalio svoju odluku, jer mislim da se sve dogodi s nekim razlogom, svatko ima svoj put, moj je bio takav da i kad sam otišao u inozemstvo, izborio sam se za svoju poziciju, a prije svega, kad si stranac, onda je to puno teže nego doma. Nisam stagnirao provodeći vrijeme na klupi, uglavnom sam igrao, a mislim da za vratara od 22 godine imati preko 100 seniorskih prvoligaških nastupa nije mala stvar.“

U to doba niste bili standardni u mladoj reprezentaciji, branili ste u Serie A, a prigodu su dobivali neki koji nisu imali mjesto u prvih jedanaest u svojim klubovima u HNL-u?

„Ja se nisam opterećivao time, kao što rekoh, svatko ima svoj put, i sve se događa s nekim razlogom. Meni je čast biti tamo, ali vjerojatno je bilo starijih momaka koji su imali prednost, ali čekao sam svoju prigodu, smatram da sam je sad dobio. Sve ima svoje vrijeme, meni je važno da dobro radim, pa kad dođe mojih pet minuta da ih kvalitetno iskoristim, to mi je bio jedini cilj.“

Reprezentacija već dugo vuče vratare iz Hajduka, nadate li se pozivu u A vrstu?

„Sretan sam i ponosan što sam dio generacije U-21 koja je izborila nastup na europskom prvenstvu. Još uvijek imam pravo nastupa za mladu reprezentaciju i dok je tako, ja sam sretan što sam tu, a sve ovo ostalo, mislim da ako nastavim raditi kako radim sad, vjerujem da će doći trenutak i za to, ali ne opterećujem se time. Imam svoja razmišljanja o Hajduku u ovom trenutku, to je prioritet, a ja ću uvijek biti na raspolaganju.“