Stanko Jurić je u Koprivnici postigao gol za izjednačenje i započeo preokret koji je Hajduku donio tri boda u naizgled izgubljenoj utakmici, pa smo razgovarali s njim u najavi subotnjeg ogleda s Rudešom na Poljudu. Evo što je rekao u intervjuu za Splitski dnevnik.

Počnimo odmah s Koprivnicom, postigli ste gol koji je pokrenuo preokret?

Znali smo da će biti teško od početka, Slaven je uvijek težak protivnik, posebno kod kuće, stali su u čvrsti blok, koji smo mi pokušavali probiti, nažalost, onda je došao taj crveni karton, pa je postalo još teže, ali mi smo vjerovali do samog kraja da možemo okrenuti, a na kraju smo u tome i uspjeli.

Tri izmjene – dva pogotka i asistencija, što Vam je trener rekao kad ste ulazili, i općenito kako se nosite s ulogom jokera s klupe?

Da, trener je pogodio s izmjenama, ali svi su dali svoj obol toj pobjedi. Tražio je od mene da podignem trku i agresivnost u sredini terena. Svatko više voli biti u početnoj postavi, ali svi znamo koliko je klupa bitna, i koliko donosi prevagu. Moje je mišljenje da je momčad onoliko dobra koliko je dobar najlošiji igrač u njoj. Pokušavam uvijek dati sve od sebe kad ulazim, za ovaj klub koji toliko volim, to mi je najbitnije. Želim se razvijati i biti bolji iz dana u dan.

Nakon Tudorovog pogotka završili ste na ogradi, jeste li imali neku poruku za nekoga, jeste li tražili nekog na tribini?

To je bilo čisto ludilo, to je najbolji događaj u mojem životu, najveća sreća koju sam doživio u jednom trenutku do sad, nevjerojatno nešto, još sam pod dojmom svega toga, tako okrenut sve u tih pet minuta, čudo jedno. Gledao sam taj svoj gol još jednom, i vidio sam da su navijači još i prije tog mojeg gola navijali i gurali nas, kao da su i oni vjerovali da mi to možemo. Ludilo jedno, ponijele su me emocije i to je to.

Najdraži gol, pretpostavljamo?

Apsolutno. Pitali su me suigrači to već, dao sam gol i u Šibeniku za prolaz u kupu, gol Lokomotivi, Slaviji, ali ništa kao ovaj, ovo je skroz drugačije. Atmosfera u momčadi je vrhunska, drago mi je radi momčadi, trenera, tih navijača koji nas prate stalno da smo pokazali da ginemo, da želimo i da možemo. Bilo je u prošlosti nekako uobičajeno da mi primamo golove u zadnjim minutama, i znali smo ne reagirati kad nas protivnik „nagazi“, i baš zato je ovo nešto posebno, nadam se da ćemo i u budućnosti pokazivati ovakav dišpet i dobivati „izgubljene“ utakmice.

Dojam je s tribina bio da je prekretnica bila nedosuđeni žuti karton za prekršaj na Nejašmiću i žuti za Caktaša, odnosno isključenje pomoćnog trenera Rosande, nakon toga je momčad podigla agresivnost do kraja?

Slažem se. Već tu smo ih dobro stisnuli, iako smo imali igrača manje, dalo nam je to dodatni impuls.

Koja pozicija u momčadi Vam najviše odgovara?

Moja pozicija je „šestica“, zadnji vezni, tu se najbolje osjećam i gotovo cijeli život to igram, ali trenutno igram tu „nisku osmicu“, a ranije sam znao igrati i visoku, ali mogu igrati bilo kud gdje me stave. Nije to lako, ali puno radim i pričam s trenerima o taktici, tako da mogu reagirati dobro na bilo kojoj poziciji, zahvaljujući svemu tome napredujem iz dana u dan, na treninzima znam uskočiti i na stopersku poziciju.

U Hajduku se već duže vrijeme ponavlja isti scenarij, postavi se novi trener, pase  zareda s odličnim rezultatima, a onda se dogodi nekakav problem, neka rupa i pad, zašto?

Bitno je da do toga ne dođe. U nogometu je uvijek bitan kontinuitet, to je najteže postići. Mislim da ova momčad to može. Stvar je stava. Evo, dok sam se zagrijavao u Koprivnici, kad je došao taj penal i crveni karton, bilo mi je to teško razočaranje, jer sam vjerovao da ćemo pobijediti u toj utakmici s obzirom na to kako smo krenuli. Prošlo mi je svašta kroz glavu u tom trenutku, pomislio sam „ajme, pa ne opet“, ali trudili smo se, borili smo se do kraja i eto, nagradilo nas je.

Vi osobno nikako da uhvatite kontinuitet, ulazite s klupe, pa dobro odigrate, pa se dogodi neka ozljeda, nikako da se ustalite u momčadi, kako se nosite s tim?

Da, stalno mi se nešto događalo, ali trenutno sam zdrav , a kad sam zdrav, to mi je najvažnije i ne može me ništa poljuljati, ma šta mi se događalo u nogometnom smislu, makar bio na klupi ne znam koliko. Važno je da sam zdrav, imam vjeru u sebe i svoj rad, imam veliko samopouzdanje, nemam problema s tim što ne igram ili ulazim s klupe, ne vidim to kao neki uteg.

Bila je i ta nesretna prometna nezgodna, je li bilo kakvih posljedica nakon toga?

Prošao sam „lišo“, malo je natečena ruka bila, malo je bolio vrat, ali već idući tjedan sam bio u konkurenciji za Goricu. Ružna epizoda je to bila, ali hvala Bogu, ni meni ni gospođi koja je skrivila nesreću nije bilo nikakvih posljedica od sudara.

Nanizali ste seriju pozitivnih rezultata, ali kao da ste prikovani za to šesto mjesto, nikako se pomaknuti s njega?

Ne razmišljamo previše o tome, ali svaki put kad pogledam tablicu, dođe mi slabo. Fokusirani smo na Rudeš, a onda na Istru, a onda na Dinamo. Svaka sljedeća je najvažnija. Svaku treba dobit, baš smo fokusirani sto posto na to, svaka nam je „ajmo to dobit“.

Je li Europa ipak nadohvat ruke?

Mislim da je. Samo moramo nastaviti ovako. To je glavni imperativ, sve osim toga bio bi teški neuspjeh.

Rudeš je u subotu na Poljudu, s praznim sjeverom?

Ma bit će pune zato ostale tribine, siguran sam. Još jednom bih se zahvalio navijačima za Koprivnicu, jer oni su zajedno s nama iznijeli tu pobjedu. U subotu razmišljamo samo o pobjedi, sve osim toga je neprihvatljivo. Momcima iz Hajduka koji su tamo na posudbi želim sve najbolje, osim u ovoj utakmici, haha. Bit će i puno bolji teren nego u Koprivnici i Zaprešiću, tamo uopće nisu zalijevali travnjak, što je po meni apsurdno. Ja ne razumijem što ti klubovi rade, time na koncu rade protiv sebe i protiv svojih igrača, zato su se i dogodile te ozljede, to je katastrofa za zglobove i tetive. Ne razumijem to, igramo prvu ligu, a teren suh kao barut, balun putuje tri dana, u subotu će sigurno i u tom dijelu biti lakše.