Mnoge od nas je za TV ekrane svojevremeno prikovala serija ''Zaboravljeni slučaj”. u kojoj je inspektorica Lily Rush, iz starih policijskih arhiva izvlačila davno zaboravljene slučajeve u potrazi za novim tragovima i dokazima koji će počinitelje dovesti pred lice pravde unatoč tome što su od pojedinih zločina prošla desetljeća.

Svojevrsnu inačicu, ali u stvarnom životu, imalo je i Ministarstvo unutarnjih poslova RH. Bio je to Odjel za hladne slučajeve osnovan 2013. godine koji se bavio neriješenim ubojstvima, ali i silovanjima te imovinskim deliktima s elementima nasilja.

No, od ožujka 2018. godine Odjel za hladne slučajeve koji je bio ustrojen u Ravnateljstvu policije, više ne postoji. Policijski službenici su priključeni liniji rada općeg kriminaliteta odnosno krvnih delikata u čijoj su nadležnosti kaznena djela iz ove domene.

Naime, u MUP-u su u nekom trenutku shvatili kako se poslovi Odjela za hladne slučajeve i Odjela za krvne delikte preklapaju pa je sve spojeno u Odjel za krvne delikte.

Željeli smo mi svojevremeno ''zaviriti'' u taj Odjel i pozabaviti se nekim slučajevima koje je javnost davno zaboravila, ali ne i bližnji žrtava koji svoje još oplakuju, a egzekutori nikada nisu dovedeni pred lice pravde. No, sada je to nemoguće obaviti na jednom mjestu već se za svaki konkretan slučaj treba slati poseban upit Policijskoj upravi koja slučaj vodi ne bi li se doznalo koliko je obavijesnih razgovora obavljeno, je li bilo osumnjičenih, kada je posljednji put policija imala neka nova saznanja o događaju čiji je spis već ''prekrila'' prašina.

A čak i u tom slučaju odgovor bi bio već dobro poznat - štur uz obavezno ponavljanje ''kako ne smiju izlaziti u javnost s više informacija zbog interesa istrage''.

''Predmeti koji su bili u nadležnosti Odjela za hladne slučajeve raspoređeni su ustrojstvenim jedinicama po tematici rada. Po predmetima se radi sve do trenutka nastupanja apsolutne zastare, kada prestaje zakonsko uporište za daljnji rad'', kazali su iz MUP-a za RTL.hr.

Kada nastupa zastara, a za koje slučajeve zastare nema

Zanimalo nas je kada to točno nastupa zastara za najteža kaznena djela nakon čega policija prestaje ''postupati po tim predmetima'', a Zakon jasno kaže:

''Zastara kaznenog progona
Članak 81. 
(1) Kazneni progon zastarijeva nakon:
– 40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina,
– 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina,
– 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina,
– 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine,
– 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine i
– 6 godina za ostala kaznena djela.
(2) Kazneni progon ne zastarijeva za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločin agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak 97. stavak 4.), teškog ubojstva (članak 111.), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166. stavak 3.), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu.
(3) Ako je prije proteka rokova iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine.''

U serijalu koji ćemo objaviti, prisjetit ćemo se zločina i žrtava za koje nitko nikada nije odgovarao.

Strojarski inženjer ubijen u svom stanu prije više od 30 godina

Ivan Artuković imao je 50 godina kada je u travnju 1990. godine ubijen u svom stanu u Gotovčevoj ulici u Zagrebu. Artuković je strojarski inženjer Prvomajske, a ubijen je tako što ga je ubojica zatukao statuom ljevača. Mediji su tada izvještavali kako se inženjer Artuković kretao uglavnom po lokalima u koji zalaze osobe istospolne orijentacije. U potrazi za ubojicom privedene su stotine osoba iz tog miljea. Navodno je policija čak imala i osumnjičenu osobu, ali je izbio rat i ubojica je izmaknuo ruci pravde.

Prostitutka izbodena i bačena na cestu

Antonija Arh je imala 50 godina kada je džepnim nožem nasmrt izbodena u siječnju 1991. godine. Njezino tijelo je pronađeno uz cestu kod odmorišta u Ivanjoj Reci. Pretpostavljalo se da je ubijena u nekom kamionu i izbačena na cestu. Policija je objavila njezinu fotografiju iz 1979. godine, kada su je evidentirali zbog prostitucije.

Dvojica mladih muškaraca ubijena hicima iz vatrenog oružja 

Nenad Zurchauer (34), djelatnik iz Zagreba, ubijen je u travnju 1991. godine u Zagrebu hicem iz vatrenog oružja. Pet mjeseci kasnije u Medsavama je također hicem iz vatrenog oružja ubijen 28-godišnji Branko Jeličić, djelatnik iz Zagreba.

Prvo mafijaško ubojstvo u Zagrebu

Niko Mioč, vlasnik pizzerije ''Cosa Nostra'', smaknut je u listopadu 1991. godine u Vukovarskoj ulici. Ubojstvo Nike Mioča smatra se prvim mafijaškim obračunom u Zagrebu nakon povratka ''kralja kocke'' Zlatka Bagarića i njegove ekipe iz Njemačke. 

Ubijen u klasičnoj sačekuši nedaleko od policijske postaje

Mevludin Kasumović (25), djelatnik iz Zagreba, ubijen je u listopadu 1991. godine hicem iz vatrenog oružja. Bio je u kombiju s više osoba i pretpostavlja se da je riječ o klasičnoj ''sačekuši'' u neposrednoj blizini Policijske postaje Trnje.

Ubojica iz kukuruzišta izrešetao djelatnika benzinske postaje

Stevo Vlaisavljević (49), djelatnik Inine benzinske crpke, izrešetan je na radnom mjestu u Velikoj Mlaki. Ubojstvo se također dogodilo u listopadu 1991. godine. Ubojica je došao iz kukuruzišta i istim putem pobjegao.

Krvava 1992. godina kada je ubijen i šef sindikata strojovođa

44-godišnji Smail Doizdarević iz Zagreba ubijen je tupim predmetom. Iste je godine u kolovozu sjekirom ubijen i Karlo Jakše (73), umirovljenik iz Zagreba. U nešto manje od mjesec dana u zagrebačkom naselju Siget je ubijena i 57-godišnja Radojka Šimatović.

Ipak, najviše kontroverzi te godine je izazvalo ubojstvo Milana Krivokuće (44), šefa sindikalne organizacije strojovođa iz Velike Gorice. Ubijen je na kućnom pragu u listopadu. Ubojice su mu zadale tri smrtonosna uboda nožem nakon što im je otvorio vrata. Supruzi je uspio reći da su bila dvojica nepoznatih muškaraca. Iako je prije smrti opisao ubojice, njegovo ubojstvo nikad nije razjašnjeno.

Iste je godine u prosincu u svojoj kući na zagrebačkoj Trešnjevci ubijena i umirovljenica Anka Vučedolac (58). Ubojica nikada nije identificiran.

U idućem nastavku čitajte: '90-te su obilježila mafijaška ubojstva. Pucalo se i ubijalo na ulicama, pa i u samom centru Zagreba usred bijela dana. Samo je jedno ubojstvo mafijaških klanova riješeno...