Jesu li potresi kod Zagreba i ovaj najnoviji kod Pokupskog povezani, zapitao se ugledni australski seizmolog hrvatskog podrijetla Hrvoje Tkalčić, profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri. U svom postu na Facebooku dao je odgovor objavivši poduži post u kojem je sve objasnio.

Prenosimo ga u cijelosti: 

"Jesu li potresi kod Petrinje i Kašine povezani?
Kratak odgovor je – nisu povezani na način da je jedan prouzročio drugi. Dulji odgovor bi bio da nisu povezani na način da je jedan prouzročio drugi ali su posljedica istog polja napetosti u Zemljinoj kori u ovom dijelu svijeta. To polje napetosti postoji u Zemljinoj litosferi (kora i najgornji dio plašta) zbog tektonskih sila. Naime, kao što sam već prije pisao, Afrička ploča se brzinom od oko 2 cm godišnje podvlači pod Euroazijsku u području Mediterana, ali osim te dvije ploče, u neposrednom susjedstvu Hrvatske postoji još niz manjih, tzv. mikroploča. One su kao mozaik koji čini litosferu Zemlje; namjerno ne koristim riječ slagalica (eng. jigsaw puzzle) jer kod slagalice su svi dijelovi “zaključani”, dok kod mozaika jedan komadić može svojom stranicom slobodno kliziti duž stranice drugoga. Zamislite da ste mozaik stavili na ravnu površinu i da ga malo pogurate prstom s jedne strane, što je ekvivalent promjene u konfiguraciji tektonskih sila.

Svi dijelovi mozaika bi osjetili silu, neki više, neki manje, neki prije, neki nešto kasnije. Slično je i kod Zemljine litosfere, ako ju možete zamisliti kao ogroman sferni mozaik ispod kojeg vriju stijene plašta Zemlje zbog visokih temperatura. Ta neprestana interakcija među tektonskim pločama izaziva skupljanje napetosti na jednom mjestu i oslobađanje iste putem potresa.

Pisao sam ranije ove godine da se kod potresa ispod Medvednice radilo o dva bloka stijena u kontaktu jer Zagreb je dosta daleko od rubova tektonskih ploča. No, samo postojanje Medvednice dokaz je da je područje geološki aktivno. Kroz geološku povijest Zemlje, neki dijelovi njezine kore su se uzdizali, drugi su se spuštali, a Medvednica je nekad čak bila i otok u Panonskom moru. Geolozima je poznato da se u području Medvednice nalaze rasjedi, a na koncu i veliki potres iz 1880. godine dogodio se na jednom od njih. Seizmološke analize Kašinskog potresa su pokazale da se radi o tzv. reversnom rasjedu kod kojeg do potresa dolazi zbog toga što su dva bloka u kontaktu bila dugo izložena kompresiji i jedan blok se duž površine rasjeda pomakao prema gore u odnosu na drugi.

Suprotno od reversnih su normalni rasjedi kod kojih su blokovi izloženi dilataciji, tj. sile su u suprotnom smjeru od kompresije. Međutim, možda najpoznatiji su rasjedi s tzv. pomakom po pružanju, kod kojih se dva bloka stijena gibaju vodoravno, tj. kod njih se rasjedna krila pomiču vodoravno jedno uz drugo. Dobri primjeri za njih su San Anreas rasjed u Kaliforniji i Anatolijski rasjed u Turskoj, oba odgovorni za razorne potrese. Iz prvih analiza dostupnih na internetu, izgleda da je potres u Pokupskom području – barem po načinu na koji se energija oslobodila i seizmički valovi manifestirali na seizmogramima – upravo ovoga tipa.

Meni je kao znanstveniku koji koristi seizmograme kao podatke za razumijevanje fizike potresa i unutrašnje strukture Zemlje, bilo vrlo drago čuti da nije bilo ljudskih žrtava. S druge strane, potres u Pokupskom području interesantan je i zbog toga što je potres iz 1909. godine iskoristio Andrija Mohorovičić kao ključan dokaz da Zemlja ima koru, što je postavilo hrvatsku geofiziku na kartu svijeta vrlo rano u povijesti moderne geofizike.
Ono što je najbitnije naglasiti je da su rasjedni sustavi kod Medvednice i Pokupsko epicentralno područje dva različita i odvojena sustava rasjeda. Drugim riječima, potres kod Kašine nije bio okidač za potres kod Petrinje. Međutim, problem u kojem je jedan potres svojevrsni okidač za drugi potres vrlo je aktualan i postoji niz radova u svjetskoj literaturi koji se njime bave.

Tako npr. je grupa kolega sa Sveučilista Oregon State prije nekoliko godina pokazala da potresi magnitude 6.5 i jači od toga mogu biti okidač za potrese magnitude 5.0 i jače od toga u razdoblju od tri dana nakon prvog potresa. Interesantno, oni su objavili rezultate istraživanja za parove antipodalnih potresa, dakle potresa na dijametralno suprotnoj strani Zemlje. Ako vas interesira, antipoda Zagrebu je nešto istočnije od Novog Zelanda. Nešto manje kontroverzne od toga su studije prolaska seizmičkih valova većih potresa, koje mogu igrati važnu ulogu “okidača” za manje potrese u istoj regiji. Međutim, s obzirom da u Hrvatskoj na sreću ipak ne možemo govoriti o sličnoj učestalosti potresa kao npr. u Kaliforniji, Japanu ili Novom Zelandu, tako nešto nas ne treba posebno zabrinjavati.

Suosjećam sa svim ljudima koji su pretrpjeli materijalnu štetu. Živimo na planetu koji se neprestano mijenja i treba imati na umu da se ovakvi potresi događaju s vremena na vrijeme kao posljedica te dinamike. No, hrvatski seizmolozi i ostali geofizičari će sada biti u mogućnosti bolje istražiti arhitekturu podzemlja ovog dijela Hrvatske, što će pridonijeti poboljšanju karti seizmičkog hazarda i unaprijediti gradnju i uvjete za život".