Prijava

Vaša prijava

  • Rubrika
  • Komentari

Dobar, loš, političar

Dobar, loš, političar

Negdje početkom prošle godine bio sam na jednom druženju gdje je bilo dosta šaroliko društvo pa su se rasprave dotakle i političkih tema. Nije moglo proći bez spominjanja vladajuće stranke i glavnih aktera. Spomenuti su i lokalni mediji i to kako je došlo do treperenja u sili te da Barišić nije neprikosnoven već titraju i neke druge opcije. Lokalni mediji, a pri tome mislimo na one koji imaju i svoja tiskana izdanja, uglavnom svi pušu u jedan rog, prodali su se za Judine škude, tj. za ono što kaplje iz proračuna. Već i poneka izbjegla rečenica u ponekoj vijesti je jednom mojem sugovorniku dala naslutiti da se nešto mijenja.

Često se čulo od članova vladajuće stranke i otvorenih simpatizera, ali i onih sa strane koji su bili bolje upućeni, kako je Ačkar super, dobar dečko, a kako je Barišić ne tako dobar, da ne kažemo loš. I odjednom je nastupila sveopća kakofonija Ačkar dobar, Barišić loš, Ačkar dobar, Barišić loš...

U jednom trenutku mi se učinilo da je sve jasno. HDZ će na idućim izborima s biračima zaigrati igru dobrog i lošeg policajca. Barišić je loš policajac, Ačkar je kao dobar i prihvatljiv širem krugu birača. Treba zahvatiti i glasove izvan kruga onih koji su obavezni svoj glas dati vladajućoj stranci, a Barišićev potencijal se tu pomalo ispuhao. Ačkar, s imidžom dobrog dečka, mogao bi iskoristiti taj potencijal...

Par tjedana kasnije institucije su se zaigrale, Barišić je završio u pritvoru i izgledalo je da su se Ačkaru sve karte otvorile. Barišić je kao poslušni vojnik stranke odradio sve što se očekivalo od njega, stavio je saborski mandat u mirovanje, nije dao ostavku na mjesto gradonačelnika jer bi to značilo nove izbore pa je pričekao da prođe rok nakon kojeg izvanredni izbori nisu potrebni. Znao je Barišić da stranka ne napušta svoje poslušnike i da će posluhom postići da štetu od zaigranih institucija minimalizira.

Vršitelj dužnosti gradonačelnika postao je Kolarec, iako je to, prema mjestu na izbornim listama, trebao biti Ačkar. Ačkar je kao pao u nemilost, a zapravo je tim statusom žrtve samo podgrijao imidž dobrog policajca, tj. političara. Jer Velikogoričani vole političke žrtve. Sjetite se samo kako je Vesna Škare Ožbolt našla politički pojas za spašavanje u Velikoj Gorici nakon što ju je Sanader otkantao.

Čak je takva situacija Ačkaru mogla biti savršen politički alibi za izbore. Za sve što će se loše ili krivo dogoditi mogao je okriviti Kolarca jer on sam nije imao nikakve ovlasti.

Ipak izgleda da takvo stanje nije moglo potrajati, Barišiću je bilo dosta pritvora, dao je ostavku na mjesto gradonačelnika i Ačkar je zasjeo na poziciju. Propao mu alibi, ali ionako se može izvlačiti da je bilo premalo vremena da se nešto napravi i za sve loše stvari okriviti Barišića.

Intervju koji je dao portalu Gorica.info je pokazao kako je Ačkar odabrao taktiku ne talasaj. Sve je super i sve je za 5 kad si muško i voliš HDZ koji je jak, a oporba je rasuta i prazna.

Ništa se nije promijenilo. Vladajući i pripadajući sateliti, na dobro ukopanim pozicijama, klize prema izborima. Nije nimalo slučajno da Ačkar u razgovoru za Gorica.info nijednom nije spomenuo riječ korupcija niti mu je palo na pamet da i spomene mogućnost isprike građanima za ono što se stavlja Barišiću na teret. Modus operandi vladajuće stranke se ne mijenja. Dovoljno je onih koji su dužni i koji su namireni, a možda i imidž boljeg dečka potraje do izbora. Samo se ne treba bespotrebno izlagati javnosti.

Za kraj, kao zvučnu kulisu za ovu kolumnu, možete si pustiti Bijelo Dugme i Lipe Cvatu. Sve je isto ko i lani...


Nêred i kazna

Jêzik na poprečke