Prolazi i četvrta godina otkako je Anita Pišković na čelu velikogoričkog Pučkog otvorenog učilišta, krovne gradske kulturne institucije. Kako to najčešće i biva u svijetu kulture, svoj mali tim vodi u tišini, bez prevelike pompe, pa tek prilikom događaja poput nedavne proslave 62. rođendana POU-a ravnateljica dobije riječ. I dobar je to vjerojatno trenutak da predstavimo sugrađanima ženu koja je na čelu jedne ovakve institucije. Točnije, da se sama predstavi. Sebe, svoje planove, vizije, poglede…
– Odrasla sam u Vrbovu Posavskom, mjestu 15-ak kilometara udaljenom od Velike Gorice, kojoj gravitira. Tako je i moje školovanje vezano uz Goricu, u kojoj sam pohađala Opću gimnaziju, kao i tečaj engleskog u našem Učilištu. Svaki dan, putujući u Zagreb na fakultet, prolazila sam kroz Goricu i izgleda da je bila fatalna, iako sam se kao mlađa vidjela u Zagrebu. Danas živim i radim u Velikoj Gorici i kad s ove perspektive razabirem, nije se bolje moglo posložiti. Grad je vrlo praktičan za obiteljski život, sve je blizu i dostupno, a ako se ima potreba otići nešto obaviti u Zagreb, i on je na dohvat ruke. Onima koji razmišljaju o selidbi u manji grad svakako preporučujem Goricu, dovoljno malu za ugodan život, a dovoljno veliku za svakakve razne obrazovne, kulturne i sportske sadržaje – kaže uvodno ravnateljica.
Sljedeće godine navršit će se cijelo desetljeće otkad je dio tima u POU-u.
– U Učilištu radim od 2013., a ravnateljicom sam imenovana 2018. Prije nego što sam se zaposlila ovdje, radila sam u gradskoj upravi i na radiju. Takvo radno iskustvo svakako je dobro došlo u sadašnjoj ulozi, nekako se dobro nadopunilo. Imala sam priliku upoznati funkcioniranje lokalne uprave, sudjelovati u organizaciji manifestacija, kulturnih i edukativnih programa, surađivati sa svim razinama institucija. Isto tako, imala sam priliku upoznati funkcioniranje Učilišta kroz posao koji sam radila i tek nakon toga “preuzeti kormilo”. Sve su to dobre okolnosti za nekoga tko je na ovoj funkciji, a ustvari je čovjek iznutra – istaknula je Anita Pišković.
POU je ustanova koja se bavi kulturom i obrazovanjem, a osnivač mu je Grad, koji ga najvećim djelom i financira.
– Svake godine apliciramo i na razne pozive Ministarstva i Županije, koji sufinanciraju neke naše programe. Učilište uprihođuje i vlastita sredstva, a neke programe financijski pomažu organizacije koje nas vide kao dobrog partnera. Zadovoljna sam poslovanjem Učilišta 2018. i 2019. godine, no u proljeće 2020. sve je krenulo u neočekivanom smjeru zbog pandemije, čije posljedice nitko nije mogao predvidjeti. Epidemiološke mjere drastično su smanjile broj posjetitelja. Evo, u jednom periodu mogli smo popuniti samo 44 mjesta od ukupno 303. Daljnja objašnjenja su suvišna kad se usporedi ekonomičnost bilo koje predstave, koncerta ili drugog programa – govori ravnateljica i nastavlja:
– Velik dio mog mandata prate otegotne okolnosti, vjerujem da smo mogli još više da nas nije unazadila korona. No i tad smo napravili dobre stvari. Nakon uvedenog kartičnog poslovanja, učinjen je važan iskorak uvođenjem sustava online prodaje. Ta polivalentna digitalna platforma za upravljanje prodajom svakako doprinosi kvaliteti našeg rada i dostupnosti korisnicima, a i promociji Učilišta. Sad svaki naš korisnik može iz udobnosti doma kupiti ulaznicu za bilo koji program, uplatiti radionice…
I baš će u tome smjeru, modernizacije i hvatanja koraka s vremenom, Učilište djelovati i u godinama pred nama.
– Kroz povijest gledano, ova je ustanova ostavila snažan pečat u životu i razvoju grada. Smisao Učilišta kroz godine nije se promijenio, kultura i obrazovanje su bili i ostali svrha njegova postojanja, ali nekada je tu djelovalo puno više djelatnosti i većina Velikogoričana, posebno zrelije životne dobi, povezana je s Učilištem na neki način: ili su tu polagali vozački, ili tečaj stranog jezika… A neki su u goričkom kinu doživjeli i prvi poljubac. Stoga su mnogi naši sugrađani senzibilno vezani za Učilište – kazala je Pišković, pa dodala:
– Danas gradimo imidž Učilišta, s jedne strane, kao kuće koja prati suvremene dosege tehnologije i organizira moderne obrazovne i kulturne programe, a s druge kao jednog od glavnih podupiratelja baštinjenja kulture lokalne zajednice. Učilište treba ići ukorak s društvenim i tehnološkim napretkom, a pritom i nastaviti usku suradnju s relevantnim lokalnim kulturnim čimbenicima. Tako ćemo privlačiti i mlađe generacije, a kulturna autentičnost našeg kraja neće pasti u zaborav, držat ćemo je vitalnom.
U tom smislu mogu se promatrati i sve promjene koje se događaju.
– Uz online prodaju ulaznica te plaćanje radionica, knjiga i časopisa, digitalizirali smo i financijske procese, a svoje mjesto na svakom tiskanom plakatu i letku ima dvodimenzionalni QR kod koji ima mogućnost velike pohrane podataka, a očitati ga može svaki mobilni uređaj. U predvorju, iznad blagajne, postavljen je LCD ekran koji svakodnevno emitira spotove programa POUVG-a, a na info pultu je monitor na kojem se može vidjeti raspored mjesta u dvorani, informirati o cijeni ulaznica. Na jednoj od najfrekventnijih lokacija u gradu, kod autobusne stanice na Trgu Stjepana Radića, postavljen je digitalni totem gdje oglašavamo programe kroz različite audio i video sadržaje. Izdali smo i prvu zvučnu knjigu, roman “Slava” Stipe Bilića, a u planu je i druga izdanja “Albatrosa” izdati u digitalnom obliku.
Pred nama su i ljetne manifestacije, i po tom pitanju POU ima važnu ulogu.
– Uvijek osluškujemo potrebe Goričana, pa tradicionalnu manifestaciju Goričke večeri koncepcijski organiziramo drugačije, jer znamo da se ljudi žele i zabaviti. Zadnje dvije godine svi programi Goričkih večeri su na otvorenom, većina u Parku iza Učilišta, neki na terasi Galženice, a do potresa smo bili i u dvorcu u Lukavcu. Uvijek imamo sadržaje koje je ugodno pratiti u prostranom parku, uz ponudu jela i pića. Vjerujemo da su takvom organizacijom Goričani sve zadovoljniji, a njihove dojmove pratimo i na društvenim mrežama.
Organiziraju u Učilištu, ističe ravnateljica, i koncerte kojima je cilj educirati publiku, ali i popularne, poput Zvonka Bogdana ili Amire Medunjanin. Pokrenuta je manifestacija Lučićevi dani, provode se edukacije, pripreme za mature… Odaziv Goričana je najčešće zadovoljavajući, ali bio bi i veći da Zagreb nije tako blizu…
– Kad živite u Gorici, blizina Zagreba velika je prednost. S druge strane,. teško je glavnom gradu konkurirati ponudom. Baš to je naš veliki problem, kako privući sugrađane da gledaju predstave u svom kazalištu, filmove u svom kinu, da radionice i tečajeve stranih jezika pohađaju u goričkom Učilištu. Pokušavamo tome doskočiti i statistika posjećenosti kaže da smo prilično uspješni. Godina prije korona virusa bila je najuspješnija u kategoriji broja korisnika i posjetitelja, a vjerujem da bi brojke bile još veće 2020. i 2021. da nas nisu pogodile nesretne okolnosti – rekla je Pišković i zaključila:
– Moram naglasiti i da je Galerija Galženica učinila veliki zaokret otvorivši se više lokalnoj publici. Izložbeni program nastoji pronaći skladan balans između izlaganja radova renomiranih suvremenih umjetnika, obećavajućih umjetnika mlađe generacije i na koncu kroz kustosku obradu aktualnih društvenih tema i tema autora od lokalnog značaja. Taj model publika je prepoznala i nagradila kroz povećan broj posjeta.
The post ‘Učilište mora ostati svoje, ali i živjeti u skladu s vremenom’ appeared first on cityportal.hr.