Bila je to, činilo se, jedna sasvim obična ljetna subota u našem gradu, srpanj je jurio prema svome kraju, mnogi su se već okrenuli svojim godišnjim odmorima… A onda se, u poslijepodnevnim satima, nebo nekako “narogušilo”, naoblačilo se, nadvila se neka tamna sjena na jednu naizgled običnu subotu koja se u sekundi pretvorila u tužnu, depresivnu, razarajuću subotu.

“Poginuo je vatrogasac”.

Bila je to i nogometna subota, na gorički stadion stigao je Inter iz Zaprešića, a rečenica koja je počela kružiti tribinama učinila je da sve u sekundi gotovo potpuno utihne. Već nekoliko trenutaka kasnije došla je i dopuna tragične informacije… Požar je izbio na krovištu kuće u Ulici Mate Lovraka 37, pripadnici velikogoričke Javne vatrogasne postrojbe izašli su na teren, a život je tog kobnog 20. srpnja 2019. izgubio 24-godišnji vatrogasac iz Mraclina, Ivan Galeković.

Rijeke suza prolivene su sljedećih dana zbog tragično izgubljenog mladog života, a puno lakše obitelji, prijateljima, kolegama i poznanicima nije ni cijelih godinu dana poslije.

“Prijatelju, kolega… Prošla je godina dana od kad te nema, duga godina bez tvoje jutarnje radosti što si došao na svoj ‘posao’. Svi znamo da tebi to nije bio posao. Tebi je to bio odlazak na druženje s prijateljima i pomaganje ljudima. Tako je bilo i toga sunčanog jutra, popila se zadnja kava i kovali zadnji planovi za budući život. A tko bi znao da su zadnji…

I tog paklenog dana si radio ono što si najviše volio, pomagao si ljudima. Ali Bog je za tebe imao druge planove i tada smo se uvjerili da stvarno uzima one najbolje sebi.

Prijatelju, prošla je godina, proći će ih još mnogo uz nerazmjernu bol i ponos, ali uvijek ćemo pamtiti te prekrasne dane sa tobom, taj smijeh s kojim si nas častio svakog jutra.

Zato, prijatelju i kolega… Nećemo plakati nego ćemo ponosno uzdignuti glavu i nasmijati se prema nebu, onako kako si nas ti učio.

Ivek, neka ti je vječna slava i hvala ti!”

Ovim su se riječima Ivana Galekovića, točno godinu dana poslije, prisjetili njegovi prijatelji i kolege iz JVP-a. Hrabro i odvažno su ga se prisjetili, onako kako bi Ivek najviše i volio, ali teško je vjerovati da poneka suza neće kanuti i ovog ponedjeljka, na tužnu godišnjicu…

Počivao u miru, Ivane… I hvala.