Nemojte začuditi ako tri puta tjedno vidite automobile parkirane pokraj ceste u Ulici Fausta Vrančića. Primijetit ćete u njima kako netko uživa u slasnom burgeru, svinjskim rebarcima, brisketu i mnogim drugim specijalitetima. Svu tu ukusnu hranu pripremio je na svom goričkom balkonu Davor Šušković (36). Da, dobro ste vidjeli. Hranu priprema na balkonu, a ovakvo nešto nećete naći niti u jednom restoranu u blizini. Neka od jela koja Davor radi rasprodana su i tjedan dana ranije, a po njih dolaze i iz Zagreba jer ni u metropoli, čija gastro ponuda u zadnje vrijeme cvjeta, nema restoran koji nudi ono što Davor radi. Sve funkcionira tako da objavi što će koji dan kuhati, ljudi naruče putem njegove internetske stranice, plate i dogovore vrijeme preuzimanja.
– Na balkonu radim većinu toga. Imam dva roštilja. Sva oprema je pomična i računa da se će uvijek biti neka druga lokacija, a identično izgleda kad kuham na svom balkonu i na festivalima. Onaj tko naručuje hranu kod mene uvijek može doći i vidjeti kako se radi. Slobodno uđite i pogledajte – poziva Davor i dodaje kako se pazi na sve, a čak i za druženja s prijateljima hranu priprema u rukavicama.
Kada čujete Davora kako govori o hrani, mislit ćete kako imate posla s kuharom nekog skupog restorana. I, prevarit ćete se. Roštilj Davoru čak nije ni glavni posao. Završio je Fakultet elektoritehnike i računarstva, trenutno radi u tvrtki koja se bavi prodajom slušnih pomagala, završava doktorat te, kao vanjski suradnik, predaje na dva fakulteta – Filozofskom i Edukacijsko-rehabilitacijskom.
– Sve iznenadi da je roštilj zapravo moj hobi. Magistrirao sam elektroakustiku i jako volim taj posao. Nema puno ljudi koji se bave sluhom s tehničke strane i primijetio sam da tu ima jako puno mjesta za napredak, i kod nas i u svijetu – obajsnio je Davor, kojega je na prvu radionicu, onu koja je iz temelja promijenila njegovo poimanje roštilja, prijavila supruga.
– Pričao sam kako bih išao na Weberovu radionicu, ali da nemam s kime jer su svi komentirali ‘kaj ću ja tamo, nema mene kaj netko učiti roštiljati’ – priča Davor i priznaje, da je znao kako će se priča razviti, otišao bi sam bez razmišljanja.
Ovaj strastveni ljubitelj mesa i roštilja toliko se oduševio onime što je tamo naučio da je u samo tri godine postao stručnjak za posebne komade mesa, ugljen, vatru, marinadu, suho zrenje, sporo kuhanje, metode direktnog i indirektnog pečenja…
– Tamo smo pekli pile na limenci piva, pizzu, burgere, rižoto sa škampima, desert s bananama, ribu i steakove – prisjeća se Davor i kaže kako su steakovi bili okidač da na radionicu uopće ode, a onda je krenuo eksperimentirati.
Kupovao je kuharice preko interneta, gledao videe na YouTubeu i učio. Na roštilju je skuhao juhu, ispekao krafne, muffine, kokice, ali i neka jako ekskluzivna jela. Prva prepreka bila je cijena mesa jer u restoranima koji nude odlične odreske, odnosno steakove, cijena im je i 800 kuna. Kilogram takvog sirovog odležanog komada platit ćete oko 500 kuna, a svježe meso s kosti je 50-ak kuna.
– Očito je velika razlika u cijeni i isplati se tu malo uložiti. Sa susjedom sam kupio prvi frižider i on se isplatio već nakon prve runde od 20 kilograma mesa. To je bio običan frižider kojem smo odspojili termostat jer smo trebali temperaturu ispod 4 °C, a najviše je mogao spustiti na 6 °C. Napravili smo USB cirkulciju zraka, stavljali sol zbog vlage i kontrolirali koliko se meso suši. Imali smo par rundi koje su bile jako dobre, ali to nije bilo dugoročno rješenje. Nakon toga smo uložili u ‘dry ager’ u koji stane 100 kilograma mesa, ima kontrolu bakterija, vlažnosti i to je profesionalna oprema. Sad mi stoji u sobi. Da mi žena dopusti, imao bih ga u dnevnoj sobi – našalio se Šušković.
Posebno je i to što komade mesa koje Davor koristi nikada nećete vidjeti u vitrini neke mesnice. Kako bi ih dobio kontaktirao je mesare, objasnio im kako mu trebaju izrezrati meso, koje komade želi i koliko da budu prošarani.
U međuvremenu je Davor otvorio instagram profil davors.quadrillage i vrlo brzo privukao velik broj ljubitelja roštilja.
– Quadrillage je zapravo fancy riječ za tragove grilanja na stakeu, a s druge strane označava i trag ili potpis koji sam ostavljam na onome što pečem – objasnio je.
Nakon toga je osmislio izazov u kojem su mu pratitelji navodili tri namirnice od kojih će napraviti jelo. Iz izazova su proizašla 24 jela. Bilo je tu stvarno neobičnih kombinacija – zec u whiskeyju, janjetina s čokoladom, palačinke sa sirom, plavi krumpir…
Veliki korak dalje za ovu kulinarsku priču je bio Davorov susret s Goranom Vrabecom koji vodi brend Volim ljuto i trgovinu u zagrebačkoj Ilici s craft pivama, umacima i začinima iz cijelog svijeta, ali i onima koje sam radi.
– Upoznali smo se prije dvije godine na rođendanu tog dućana. Pokazao sam mu svoj profil na instagramu, a on je nakon dvije minute predložio da nešto zajedno radimo – kaže Davor i prisjeća se kako su svega mjesec i pol nakon susreta napravili događaj prema kojemu je i cijela njihova priča dobila ime.
– BBQ Hot Yard smo napravili u Vintageu. Imali smo četiri dosta ekskluzivna jela. Poanta je bila da smo radili hranu po nabavnim cijenama, svako jelo je koštalo 18 kuna, i to nas je zapravo pregazilo jer je došlo milijun ljudi. Naravno da uopće nismo bili spremni na to. Hrane je bilo dovoljno, ali se na nju čekalo i po dva sata – prepričava Davor njihovo ‘vatreno krštenje’ i kaže kako im ipak nitko nije zamjerio, jer su svi bili zadovoljni onime što je ovaj dvojac pripremio.
Nakon toga, događaji na kojima je sudjelovao BBQ Hot Yard samo su se nizali. Bili su na festivalima piva, gastro festivalima, a krenuli su i s privatnim slavljima. Radili su sve, od krstitiki i svadbi do rođendana i dočeka Nove godine. Sa svojom hranom prošli su dobar dio Hrvatske, a počeli su snimati i edukativne gastro videe za You Tube te održavati radionice.
– Sad imamo ekipu s kojom možemo raditi evente za stotinjak ljudi, s osam slijedova jela, cjelodnevne evente. Cijela priča je otišla jako daleko. Nikada nismo dobili više pohvala za burger nego za naš Zmajček. Napravili smo ih 100 komada, a isti tren kada su ga probali ljudi su se vraćali pohvaliti nas. To je ono zbog čega mi to radimo. Znamo da smo dobri u tome, da radimo kvalitetno i stalno si dižemo ljestvicu i želimo biti bolji i uvoditi nove stvari. To nas tjera naprijed, to što su ljudi zadovoljni. I odličan je osjećaj – objasnio je ovaj majstor za roštilj koji se nada kako će uskoro, kada si malo oslobodi raspored, završiti i kulinarsku školu kako bi dobio temeljna znanja.
Za sve više od ovoga, kaže Davor, trebao bi se u potpunosti posvetiti kuhanju, ali se nada da još neko vrijeme neće morati birati između svoje dvije ljubavi – posla koji svakodnevno radi i kuhanja. Planovi su mnogi, a među njima je možda i otvaranje restorana.
– Možda u nekoj daljoj budućnosti. Mislim da naši ljudi zaslužuju takvo mjesto, a trenutno na našim prostorima nema pravog ‘smoke housea’. Postoje vrhunski steak houseovi, ali ovoga nema i siguran sam da bi to moglo biti izvrsno – kaže Davor, a na pitanje postoji li mogućnost da to bude u Gorici odgovara: “Zašto ne, ja sam tu doma i sviđa mi se.”
A do tada, Davor će svoje specijalitete pripremati na balkonu. Od kraja kolovoza ljudi će ponovno autima dolaziti po njih i parkirati sa strane kako bi ih odmah pojeli. U rujnu kreću i radionice na koje dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, a u Gorici će organizirati i barem jedan event.