Dramatična, s tužnim raspletom na kraju, bila je utakmica u Osijeku, u koji je Gorica otišla kao druga momčad prvenstva. Međutim, tako nije izgledala veći dio utakmice, Osijek je imao više šansi, više od igre, no na kraju je ispalo tako da Gorica ima pravo žaliti, a možda čak i ljutiti se zbog nekih sudačkih odluka, zbog kriterija koji je i ovoga puta bio “više li nego la”… U prijevodu, puno toga što je bilo tu negdje otišlo je na stranu Osijeka, koji na kraju slavi pobjedu.

Očekivao se snažan pritisak Osijeka od prve sekunde, jer tako je Bjeličina momčad startala u prethodne dvije utakmice, no ovoga puta od toga nije bilo ništa. Najtočnije bi bilo reći da je ritam utakmice bio neuobičajno usporen, kao da su obje momčadi čekale pogrešku protivnika, a u svemu tome malo je bilo pravih, izrazitih šansi, pogotovo u prvih pola sata. Prva je prijetila Gorica, preko Matara Dieyea, koji je za dijelić sekunde zakasnio na ubacivanje na vrh peterca s desne strane, a s druge strane prijetio je najčešće argentinski napadač Ramon Mierez. Prijetio je prvo nogom, zatim glavom, ali sve je to išlo pokraj gola.

I bio je Osijek s jednim načinjenim prekršajem (?!) sve do kraja poluvremena, ali i bez ijednog udarca u okvir gola. Međutim, i onaj jedan jedini bio je Osijeku dovoljan za vodstvo… Ulazilo se u posljednju minutu poluvremena kad je Petar Bočkaj nabacio s desne strane na drugu stativu, a tamo je Albi Doka u padu zahvatio loptu rukom. Sudac Vidulin prvo je dosudio korner, ali nakon konzultacija i gledanja VAR-a, presudio je da je to jedanaesterac i žuti karton za Doku. Ramon Mierez bio je siguran za vodstvo Osijeka.

U nastavak se ušlo bez promjena u momčadima, ali i u ritmu. Šansi je bilo vrlo malo ili nimalo, ali Gorica se sve više mučila s organizacijom igre što je utakmica odmicala. Previše je napada “pucalo” na jednostavnim dodavanjima, a nije bilo ni dovoljno žustrine i agresivnosti da bi se ozbiljnije ugrozilo protivnika kao što je Osijek. Pred golom domaćina tako se događalo malo toga, na prste jedne ruke mogu se nabrojati situacije u kojima je Gorica natjerala obranu Osijeka na dodatan angažman. I tako sve do 15-ak minuta prije kraja, kad je, činilo se, nestala i posljednja nada.

Albi Doka je, onako u prolazu, na centru “pokosio” neugodnog i opasnog Miereza, a sudac Vidulin pozvao ga je na stranu i pokazao mu drugi žuti karton. Protiv Istre u prošlom kolu Gorica je dobila crveni, a protivnik jedanaesterac, ovoga puta to se ponovilo… I izgledalo je doista prilično beznadno u tim trenucima.

Međutim, čuli ste možda za momka po imenu Kristijan Lovrić… Praktički ni iz čega, nakon jedne pogreške Osijeka u otvaranju igre, do lopte je došao Younes Delfi, odmah dao na lijevo, a tamo je Lovrić iz puno trka potegnuo ljevicom i pogodio neobranjivo za 1-1! I za šok, kompletan muk na Gradskom vrtu… S igračem manje, nakon 83 minute neuvjerljive igre.

I borila se Gorica do kraja, dobro se branila, pokušavala i zaprijetiti, a onda je sudac pokazao šest minuta nadoknade. Prošlo je i tih šest minuta kad je Ramon Mierez u duelu odnio Jovičića, dao za Bohara, njegov udarac Kahlina je obranio, no odbijenu loptu u mrežu je pospremio Alen Grgić. U 97. minuti… Opet je radio VAR, ali teško se sjetiti kad je od gledanja VAR-a ispalo išta dobro za Goricu. Nije ni ovoga puta, opet su protivnici sretniji dočekali kraj višeminutnog iščekivanja.

Tako je i završilo, poraz je izuzetno gorak, s oba gola primljena u sudačkim nadoknadama, a Gorica se već okreće domaćem ogledu s Hajdukom u sljedećem kolu.