Prijava

Vaša prijava

  • Rubrika
  • Komentari

Može li Alpas cup biti još bolji?

Može li Alpas cup biti još bolji?

Ovaj vikend na igralištu u Kurilovcu održao se 10. Alpas cup za limače (službeno U-11). Nastupilo je 40 klubova iz Hrvatske te susjednih i bliskih zemalja, a najdalje su doputovali gosti iz Portugala i Australije. Pobijedio je FC National iz Sofije, koji nije bio među prvim favoritima, ali u odlučujućim utakmicama njihovi igrači bili su najprisebniji i zasluženo su pobijedili. Gužva na tribinama, vrućina i okrugla lopta s kojom su djeca stvorila cijeli niz zanimljivih trenutaka koje neki od njih nikada neće zaboraviti. Jasno, u žaru navijanja neki su možda malo pretjerali, ali sve to nije pokvarilo opći dojam.

Barem smo tako mislili. I onda, umjesto da i na hrvatskih portalima čitamo o uspješnom, tradicionalnom turniru danas su nas iznenadile vijesti na portalima. Neki od njih prenijeli su senzacionalističke članke nacionalističkih i žutih portala iz Srbije o tome kako su pijani huligani napali sina Zvezdine legende. Pri tome koriste teške riječi poput užas, skandal, djeca su bila u opasnosti. Svima onima koji su bili u Kurilovcu ta dva dana jasno je da djeca nikada nisu bila u opasnosti.

Međutim neprikladnu reakciju nekih navijača/roditelja Hrvatskog dragovoljca izazvao je gospodin Aćimović koji je nakon završetka regularnog dijela utakmice sišao s tribina i ušao na teren prigovarajući zbog neravnog terena i tko zna još zbog čega. Za njim su krenuli neki navijači Hrvatskog dragovoljca, pomalo vruće glave. Međutim nije došlo do nikakvog užasa i skandala jer su drugi roditelji i spriječili da se išta dogodi. Nije bilo nikakve opasnosti za djecu. Jasno nam je da je gospodin Aćimović malo razočaran zbog toga što je njegova ekipa izgubila. Čukarički je nakon natjecanja po skupinama bio jedan od glavnih favorita, ali lutrija penala im nije bila naklonjena. Kao ni Sportingu, čiji su igrači, također na penale, vrlo iznenađujuće izgubili od Moslavine.

Klubovi iz Srbije već godinama bez problema nastupaju na Alpas cupu. Osvajali su i prva mjesta. Bilo bi u redu od strane gospodina Aćimovića da se ispriča organizatorima i svim sudionicima što je napravio od muhe slona i što je uz pomoć nabrijanih srpskih medija nanio veliku štetu ugledu jednog malog turnira za djecu i ljude velikog srca.

No bilo bi dobro da organizatori, nakon što se dobro odmore, podvuku crtu, vide što je bilo dobro, a što možda nije i da iduće godine pokušaju biti još bolji. Kako sam bio u Kurilovcu budem im pokušao skrenuti pažnju na neke stvari.

Sigurnost

Kad se govori o sigurnosti sudionika turnira organizatori igraju na povjerenje. Vjeruju navijačima, vjeruju roditeljima i uzdaju se u njihov zdrav razum. Međutim dosta je da nekome vrućina lupi u glavu i da napravi nešto zbog čega će sav njihov trud pasti u vodu.

Kako UEFA ima Respect kampanju pod oznakom #EqualGame tako bi i u Kurilovcu jasno trebalo biti komunicirano (u medijima, na plakatima, na panoima uz igrališta) na koje će ponašanje biti nulta tolerancija. Nema ulaska na teren od strane gledatelja, nema vrijeđanja sudaca, trenera ili natjecatelja, nema bacanja predmeta na teren, nema razgovora iz gledališta sa sucima ili natjecateljima. Jasno da bi se to postiglo mora postojati organizirana redarska služba. Između terena i gledatelja moraju se vidjeti redari. Ne treba ih biti puno, ali trebaju biti vidljivi i raditi svoj posao. Više je redara na nekim drugim događajima u Velikoj Gorici nego na Alpas cupu. Ne čini mi se da je fašnik događaj gdje je veliki sigurnosti rizik, a opet ima puno više redara. Pa neće na fašniku nitko nikoga napasti ni spaliti...ups, hoće, ali to je dio priče.

Na svim događajima gdje ima više grupa i sudionika uobičajeno je da svaka grupa ima svojeg voditelja od strane domaćina koji se brine o svojim gostima. Nisam primijetio da je to ovdje bio slučaj. Igrači i treneri su uglavnom sami pomalo lutali od terena do terena, od hlada do hlada. Bilo bi dobro da iduće godine svaka ekipa ima svojeg vodiča koji će ih znati uputiti kamo da idu, koji će se brinuti o njima i paziti da im priskoči u pomoć čim im zatreba.

Znamo da organizatori nemaju baš toliko ljudi za redare i vodiče, ali mogu u pomoć pozvati ostale domaće klubove koji nastupaju na turniru. Siguran sam da bi roditelji i članovi tih klubova bili spremni pomoći da se sve odvija kako treba.

Mediji

Danas je vrlo lako organizirati dobru medijsku pokrivenost nekog događaja. Nije skupo, samo treba angažirati ljude koji to znaju i koji imaju barem nekakvo iskustvo. Ovo je događaj za koji je jako velika šteta da nije bolje iskorišten za promociju Velike Gorice i našeg kraja. Tu se trebaju uključiti svi koji mogu pomoći, ne treba sve pasti na leđa organizatora.

Turnir nema svoju web stranicu. Informacije su se mogle dobiti uz pomoć Facebook stranice Alpas cup koja u profilnoj slici još uvijek ima oznaku 2018. godine. Tamo je objavljen raspored i objavljivani su rezultati, ali ne dinamikom koju očekuju medijski potrošači 21. vijeka. Danas, dva dana nakon završetka turnira, još uvijek nije objavljen konačan poredak niti rezultati razigravanja.

Izgleda da nije bilo ni nikakvih priopćenja za medije. Trebalo je obavijestiti sve portale, poslati im vijesti, slike, podatke. Svi portali su gladni vijesti i ako im se pošalje pismeno i zanimljivo priopćenje oni će to objaviti. Tako ne bi ružne vijesti iz Srbije bile jedine u kojima se spominje turnir.

Djeca koja su igrala na turniru su Instagram generacija. Tu je također propuštena velika prilika. Turnir je trebao imati svoj službeni hash tag koji je trebao biti naveden svuda oko igrališta, na natpisima, panoima.

Podaci o rezultatima? Danas ima na raspolaganju dovoljno servisa uz pomoć kojih su sve informacije i tablice mogle biti vrlo brzo dostupne svim zainteresiranima. I prijave za turnir (igrača i ekipa) mogle bi ići preko web stranice, zainteresirani klubovi bi dobili pristupne podatke. Pa onda možda ne bi trebalo zvati predstavnike ekipa da donesu popis igrača.

Lokalni mediji bi sigurno pomogli u boljoj medijskoj pokrivenosti. A i ostali stručni ljudi. Ispred ovog portala mogu javno ponuditi pomoć u tome. Možda bi očekivao samo da Alpas sponzorira s novom garniturom dresova klince jednog malo breškog kluba. ;-)

Natjecanje

Finalisti su u 2 dana igrali 15 utakmica. Možda malo previše. Trebalo bi razmisliti da se smanji broj utakmica, da se reorganizira natjecanje. 32 kluba u 4 skupine bilo bi bolje rješenje. Jasno, organizatori žele da što više klubova dobije priliku nastupiti. Možda da kvalifikacijski turnir dobije veću važnost, da se igra dan prije glavnog te da iz njega više ekipa dolazi na glavni turnir? U svakom slučaju ovakav ritam je prenaporan za neke ekipe i to se pokazalo u nedjeljno popodne.

Sitnice

Nismo to očekivali od turnira kojemu je sponzor proizvođač sportske opreme, ali na nekim terenima je nedostajalo lopti. Očekivali bi barem 3 lopte po terenu, ali na nekima je bila samo jedna lopta pa ako je ista odletjela preko mreže u travu igrači su morali čekati da se ona nađe. Prije jedne utakmice sudac je uzalud tražio loptu pa su se angažirali i roditelji, tražili organizatora da bi jedna djevojčica bacila svoju loptu s tribine kako bi utakmica mogla početi na vrijeme.

Drugi problem je što su neke ekipe u zadnji čas dobile markere (ako bi ekipe imale istu boju dresova), sekundu prije nego što je sirena označila početak svih utakmica tog kruga.

Spomenuo sam voditelje koji bi se brinuli za ekipe. Isti bi se mogli brinuti i o loptama, o markerima i o ostalim sitnicama o kojima se naizgled nitko nije brinuo.

Crni dresovi? Ovo ne ide organizatore već ekipe. Sve popularniji su crni dresovi, sve više ekipa ih nosi. A utakmice se igraju po najvećem suncu. Prstići i limači mojeg malog breškog kluba većinu svojih utakmica igraju oko podneva. Mislite malo na svoju djecu, ima i drugih boja osim crne.

I to bi za sada bilo to od mene. Ovo nije kritika zbog kritike, ovo je napisano iz želje da idući Alpas bude bolji, vidljiviji, sigurniji.


Ne plaćajte upise u beskorisne registre

Statistika