Bio je predsjednik velikogoričkog SDP-a, već dva i pol desetljeća na važnim funkcijama u goričkom ogranku stranke, bio je i kandidat za dogradonačelnika… A kako je bio sve to, Damir Šimunić je postao jedno od zaštitnih lica velikogoričkog SDP-a. Stranke koja se nije nauživala pobjeda na lokalnim izborima u našem gradu u posljednjih 25 godina, koliko je prošlo od trenutka kad se Šimunić učlanio u SDP.

A sad je odlučio – iz nje izaći. Nezadovoljan stanjem u stranci na nacionalnom, ali i lokalnom nivou, izašao je s priopćenjem.

“Već duže vrijeme nezadovoljan sam stanjem u stranci, kako na nacionalnoj, tako i gradskoj razini i zato sam podnio ostavku na sve dužnosti u stranci! (…) Punih 25 godina nastojao sam biti politički produktivan, promicati i živjeti socijaldemokraciju, ali ako unazad nekoliko godina, a posebno posljednjih godinu dana, vodstvo moje stranke čini nešto glupo, nešto što stvara dojam diktature, tiranije i samovolje, to znači da ta stranka ima ozbiljan problem u smislu demokratičnosti. (…) To više nije stranka u koju sam ušao 1996. godine a za koju me je motivirao Ivica Račan! Iako se špekuliralo što će se dogoditi na Predsjedništvu SDPH, nadao sam se da će prevladati razum, demokracija, uključivost, ali nije. Nakon toga sam osjetio bol, razočarenje, šok i nevjericu! Jednostavno je, ne mogu biti dio nečega što mi izaziva bijes, nervozu i grč u želucu. Stoga, od danas više nisam član SDPH!”, stoji, između ostaloga, u priopćenju.

O svemu tome, o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, popričali smo s odsad nezavisnim gradskim vijećnikom Šimunićem…

Puno toga ste već rekli u priopćenju kojim ste javnost obavijestili o odluci da napustite SDP, no koji je trenutak ili događaj konkretno bio okidač za takvu odluku? I jeste li u danima nakon te objave preispitivali svoju odluku?

Bio sam član SDP-a 25 godina i naravno da odluka nije bila jednostavna niti laka. Već sam duže vremena nezadovoljan načinom na koji Grbin vodi stranku. Uostalom, on nije niti bio moj izbor, ali pobijedio je voljom članstva i ja sam to prihvatio i poštivao. Ako je isključenje nekoliko tisuća članova iz stranke bio pokušaj nametanja autoriteta, kojeg on definitivno nema, onda je to potpuno promašeni pristup. Okidač je bio nakon što je raskolio saborski klub zastupnika SDP-a, te isključenje članova koji su u najtežim trenutcima stvarali SDP, članova koji su voljom građana izabrani u Sabor na listi SDP-a, članova koji su cijenjeni i prepoznatljivi na nacionalnoj razini. Zatim, njegov jalov pokušaj da ih razjedini na način da isključi njih sedam bez ikakvih kriterija i objašnjenja. Zašto sedam da, a sedam ne? U nedostatku liderskih sposobnosti, tiranskim potezom, učinio je nešto što nezabilježeno u politici, a na štetu stranke koju vodi.
Kad sam podnio zahtjev za isključenje, nisam niti jednog trenutka preispitivao svoju odluku, jer smatram da bih svojim ostankom davao podršku za ovaj neshvatljiv potez.

Što očekujete od SDP-a u budućnosti? Vjerujete li da postoji šansa da se vrati tamo gdje je bio, u ulogu prve snage hrvatske političke ljestvice, ili očekujete nastavak pada?

Teško će se SDP oporaviti nakon ovog potresa. Svakako, nema budućnost s ovim vodstvom i da, očekujem nastavak pada. Jedino rješenje bila bi ostavka cijelog vodstva stranke i to što prije, u protivnom, na sljedećim izborima doživjeti će potop!

Da ste u poziciji odlučivanja, kako biste Vi postavili SDP, na kojim temeljima?

SDP mora biti uključiva i demokratska stranka, koja će promovirati i promicati svoje politike i programe, a ne odavati dojam foteljaške stranke u kojoj se već sada vodi borba za nove saborske mandate. Građani Hrvatske su u velikim problemima, počevši od obnove nakon potresa, neimaštine i siromaštva, iseljavanja, ali SDP ne odaje dojam da im je zaštita i interes građana prioritet, a to pokazuje i rejting stranke.

Kako je sve to izgledalo u drugoj polovici devedesetih, u trenucima kad ste ušli u stranku? I kako to da ste se te 1996. uopće odlučili na ulazak u stranku?

To je bio početak stvaranja stranačke infrastrukture na terenu pod vodstvom Ivice Račana, koji me je i motivirao da se učlanim u SDP. Prije svega, meni kao branitelju, bilo je impresivno kada je Račan i delegacija SKH zajedno sa Slovencima, napustio 14. kongres SKJ, čime je započeo proces izlaska Hrvatske iz ralja Jugoslavije. Njegova pragmatičnost i mudrost spriječila je potencijalni sukob među hrvatskim građanima, već je svjestan političkog trenutka i raspoloženja u društvu, mirno predao vlast dr. Franji Tuđmanu.

Kad pogledate dva i pol desetljeća unatrag, koje biste trenutke u svom “SDP-ovskom” životu biste ocijenili najljepšima, a koje, ne računajući ovaj nedavni razlaz, najružnijima ili najlošijima?

Nakon iznenadne smrti Ivice Račana 2007. godine, predsjednik SDPH postaje Zoran Milanović, koji tu dužnost obnaša do 2016. U tom periodu, imali smo veliki broj članova, organizacija i ogranaka kao i veliki broj simpatizera. Milanović se pokazao kao lider s velikim autoritetom. Sjetimo se saborskog kluba SDP-a u to vrijeme, svi zastupnici su bili aktivni i obvezni prisustvovanju na svim sjednicama Sabora. Danas kad pogledamo lijevu stranu sabornice, najmanje je SDP-ovaca! Po mojem mišljenju, jedino gdje je Milanović pogriješio je reevidencija članstva zbog članarine. Mislim da je tu bilo prostora da se to provede spretnije i sretnije.

Od nacionalne tematike puno Vam je bliža ona lokalna, pa kako onda gledate na posljednjih 25 godina velikogoričkog SDP-a? Koliko ste zadovoljni učinjenim, koliko je to moglo biti bolje ili lošije?

GO SDP Velika Gorica je bila najbrojnija i najjača dok je predsjednica bila Vesna Fabijančić Križanić. Imali smo formirane forume, ogranke u većini mjesta Velike Gorice. Bili smo aktivni na terenu, vrlo jaki klub u Gradskom vijeću, promicali smo naš program, provodili puno vremena među građanima. Naravno, to su bile i drugačije okolnosti jer smo na nacionalnoj razini imali kompetentno vodstvo i to se itekako reflektiralo na lokalne organizacije. Uvijek može bolje, jer nakon svakih izbora slijedi analiza i vjerujem da se većina nas pita jesmo li se dali dovoljno u kampanji, iako je važan rad kroz sve godine. Isto tako, uvijek može i lošije, iako za zadnje lokalne izbore ne smatram da je sadašnje vodstvo GO isključivo odgovorno. Pristup pozornici i medijima ima vodstvo na nacionalnoj razini i ako oni rade loše, to se odražava na niže razine.

Kako gledate na činjenicu da se u velikogoričkom SDP-u kroz sve ove godine nije isprofiliralo niti jedno “jako ime” koje bi na izborima moglo ozbiljno konkurirati za mjesto gradonačelnika? Jedini koji je u tome uspio bio je Tonino Picula, koji je ipak “uvozni” lokalni političar…

Što se tiče profiliranja kandidata za Gradonačelnika Velike Gorice, imali smo Vesnu Fabijančić Križanić, rođenu Velikogoričanku, dugi niz godina politički i društveno aktivna. Zašto nismo uspjeli? Bila je to vrlo prljava kampanja, neviđena na ovim prostorima. Toliko laži i objeda, uvreda i na osobnoj razini, provlačenja kroz blato, pa čak i opstrukcijama nekih koalicijskih partnera. Iako smo imali odličnu kampanju, građani su povjerovali svim tim lažima i to je bilo moje najveće razočarenje od kada sam u politici. Jesmo li kasnije mogli još nekoga isprofilirati? Teško, u zapuštenoj stranačkoj infrastrukturi. HDZ je dugo na vlasti u Velikoj Gorici, dobro su posloženi i organizirani, da im niti afera Barišić nije naštetila.

Zašto Vi nikad niste bili kandidat za gradonačelnika? Je li o toj mogućnosti ikad bilo govora u SDP-u?

Obnašao sam dužnost predsjednika Gradskog oodbora SDP-a Velika Gorica i naravno da sam uoči izbora bio prvi izbor i prijedlog za kandidata za gradonačelnika. Međutim, ja sam imao drugačiju viziju i mišljenje te sam predložio kandidata koji nije dobio jednoglasnu podršku na Gradskom odboru, ali većinom glasova prijedlog je prošao. Nakon provedenih izbora, često me mučilo pitanje, bi li postigao bolji rezultat da sam se kandidirao. Ali to nikad nećemo saznati. Nakon toga sam preuzeo odgovornost isključivo na sebe i više nisam razmišljao o kandidaturi za novi mandat. Bilo mi je jako drago da je Ozren Robić odlučio objaviti svoju kandidaturu i da je dobio veliku podršku naših članova. Doista se radi o izrazito poštenom, sposobnom i istinskom SDP-ovcu i žao mi je da nije bio naš kandidat za gradonačelnika, ali imao je objektivne i opravdane razloge.

Damir Šimunić

Kako ocjenjujete aktualni trenutak u kojem je naš grad?

Teško je dati ocjenu rada nove izvršne vlasti za ovo kratko vrijeme od izbora. Neki projekti su realizirani a iz medija vidimo da je povučeno dosta sredstava s nacionalne razine i fondova, ali ono što nam je svima u fokusu je provedba projekta Aglomeracije koja ne ide zadanom i planiranom dinamikom. Mnoge ugovore je sadašnji Gradonačelnik nasljedio od svojeg predhodnika i ne možemo znati bi li on nešto drugačije napravio. Tek ćemo u prijedlogu Proračuna za iduću godinu vidjeti u kojem smjeru će Velika Gorica ići u narednom razdoblju, ali ponavljam, problem je Aglomeracija, zatim javni prijevoz, prometnice, smještaj osoba starije životne dobi, investicijske aktivnosti. Vidjet ćemo šta će se od ovih projekata naći u Proračunu za iduću godinu.

U Gradskom vijeću ste sad kao nezavisni vijećnik, kako ćete funkcionirati?

Kao nezavisni vijećnik podržavati ću one prijedloge koji će biti u interesu građana, bez obzira s koje strane ti prijedlozi dolazili. Volio bih vidjeti da gradonačelnik prihvaća prijedloge i amandmane koji dolaze iz oporbe, kao i to da oporba prihvaća kvalitetne prijedloge gradonačelnika.

Za kraj, pogledajmo još malo u budućnost… Kako vidite Veliku Goricu, primjerice, 2030. godine?

Velika Gorica je grad velikog potencijala obzirom na svoj položaj, veličinu i broj stanovništva. Nadam se da će biti dovoljno snage, znanja, ambicije i mudrosti da učinimo sve kako bi kompletnu infrastrukturu i investicijske potencijale podigli na višu razinu, kako bi osigurali što više radnih mjesta i zaustavili daljnje iseljavanje naših mladih sugrađana.