Majin i Petrin tata bio je strastveni ljubitelj brzina. Volio je automobile i motore, a i sam je vozio rally. Budući da nije imao sinova, u svoju garažu vodio je kćeri, a kada je Maja imala 14 godina kupio im je i prvi motor. Bila je to Honda CTX.

– Tata je kao mlad vozio rally, dok su to još bili fićeki, i radio kao instruktor u autoškoli. Već i prije nego što nam je kupio prvi motor, seka i ja naučile smo voziti auto i đirale smo se po moru. Stalno nas je vodio na utrke, gledat rally, voziti carting… Budući da je bio lud za brzom vožnjom, rekao je da njegove cure moraju imati motor i sa 16 godina smo i jedna i druga polagale vozački. I tako je to nekako ostalo – ispričala je Maja Đuračić koja danas vozi Kawasaki ER-5 od 500 kubika, a s motorom putuje i na posao.

Petra Klarić i Maja Đuričić – sestre ljubiteljice motora. Foto: Privatna arhiva

Nakon što su rano ostale bez oca djevojke su na neko vrijeme prestale voziti motore, ali čini se da taj osjećaj i slobodu nikada nisu zaboravile.

– Imala sam pauzu od 20 godina što se tiče motora. Tata mi je umro kad sam imala 17 i ostao mi je taj 125-ica, zadnji motor koji je on kupio, i to je stajalo u garaži dok nisam rodila prvo dijete. Onda smo muž i ja govorili da nam ne treba motor jer nećemo nikada imati vremena za to i skoro 20 godina je prošlo do toga da mi se ispunila želja i kupila sam si motor i sad guštamo seka i ja – prepričava Maja i dodaje kako se osjećaj koji ima dok vozi motor ni sa čime ne može usporediti i jednostavno uživa u vjetru i brzini.

Njezina sestra Petra Klarić bila je uvjerena kako više nikada neće sjesti na motor, a danas joj je jedna od najdražih stvari na svijetu voziti se na motoru i pjevati si u kacigu.

– Sloboda – to za mene znači motor. Mi smo sad još relativno friške bajkerice. Uopće ne znam da li se tako možemo nazvati jer nismo još napravile par tisuća kilometara koji su valjda nužni da bi se zvao bajker. Ali kad sjednem na motor do posla, do Zagreba i nazad, do Siska, je gušt. Otkrila sam si super foru, a to je da kad stavim kacigu imam osjećaj kao da imam prste u ušima i pjevam iz sveg glasa. Dogodilo se da cijelim putem od Gorice do Siska pjevam jednu te istu pjesmu jer mi je baš taj dan pasala – priča Petra koja nije ni pomišljala nakon 20 godina opet početi voziti motor dok se njena sestra nije pojavila sa svojim Kawasakijem.

Petra Klarić i Maja Đuričić – sestre ljubiteljice motora. Foto: Privatna arhiva

– Seka je bila prva koja je nakon 20 godina kupila motor i još smo joj i mama i ja govorile da treba li joj to baš, je li nužno, a ona kakva je, kad nešto zacrta to i napravi, kupila je motor. Nakon par dana sam ju nagovorila da mi da da pokušam ponovo voziti i dogodilo se to da je ona više od sat vremena sjedila i igrala se s klincima dok sam se ja vozila. To se ne zaboravlja, sve se vratilo i bilo je prirodno, kao da nisam imala pauzu. Muž mi je bio podrška, a tjedan dana nakon što sam kupila motor i on je otišao položiti za A kategoriju – kaže ova majka dvoje djece.

Petra Klarić i Maja Đuričić – sestre ljubiteljice motora. Foto: Privatna arhiva

Maja je ljubav prema motorima prenijela na svoje troje djece, a kako sada stvari stoje, čini se da će motor voziti i Petrina kćer.

U svakom slučaju, kada idući put vidite na semaforu nekog na motoru, sjetite se da se ispod kacige možda krije duga ženska kosa, a Maju ćete prepoznati i po plavoj kečki na kacigi.

Petra Klarić i Maja Đuričić – sestre ljubiteljice motora. Foto: Privatna arhiva

Ova objava Sestre s vjetrom u kosi: Tata nas je vodio u garažu i rekao je da njegove cure moraju imati motor se prvi puta pojavila na cityportal.hr.