Počelo je romantično, s onom pričom koja je povezivala vođe svlačionice HNK Gorice u sezoni u kojoj je izborena prva liga, jer pet godina poslije u 4. NL Središte spojili su se trener Mraclina Damir Milanović, trener Gradića Igor Čagalj i trener Jelačića Hrvoje Jančetić. Međutim, nije potrajalo. Već nakon prvoga kola iz ove ekipe ispao je Milka, a nakon osmoga kola ni Čagi više nije u điru. Jana je tako jedini ostao u sedlu, Mraclin je preuzeo Tomislav Škrinjarić, a na klupu Gradića sjest će još jedno veliko i zvučno ime.

“Novi trener našega kluba je Zoran Tomčić”, objavili su iz NK Gradića dan nakon što su se oprostili od Čagalja, iza kojeg je ostalo 15 mjeseci suradnje s klubom iz mjesta u kojem živi.

Iako, točnije bi bilo upotrijebiti i onu famoznu kosu crtu, pa reći da je 53-godišnji Tomčić novi/stari trener Gradića.

– Da, u tom prvome mandatu bio sam dvije i pol godine u Gradićima, a to vrijeme pamtim samo po dobrome. Ostao bih i duže, stvarno sam uživao, ali u jednom trenutku nije došao poziv iz Segeste. To je moj klub, prema kojem imam posebne emocije, a u tom trenutku Segesta je bila u problemima i bio je to poziv na koji nisam mogao reći ne – vraća se Tomčić za početak pet godina unatrag, pa se prebacuje na aktualni trenutak.

U kojem Gradići imaju dva boda i gol-razliku -17, što je rezultat koji je prikovao momčad za dno tablice.

– Otkako sam otišao iz Lekenika, bio sam slobodan i kad je došao poziv ljudi iz Gradića, doživio sam to kao veliki izazov. I odlučio sam taj izazov prihvatiti, koliko god sam svjestan da će biti jako teško. Dvaput sam već bio u takvoj situaciji, da preuzimam klub koji je zadnji na tablici, prvi put kad sam dolazio u Gradiće i još prije toga kad sam preuzimao Rugvicu. Oba puta taj sam problem uspješno riješio, ali čini mi se da će ovo biti najveći izazov do sad – svjestan je Tomčić.

Iako je bivši trener Čagalj sam sebe, a i sve oko sebe, pokušavao uvjeriti da će biti moguće nadoknaditi odlaske do kojih je došlo tijekom ljeta, pokazalo se da to baš i nije tako. Poveže li se završetak prošle sezone s ovom, dolazimo do brojke od deset utakmica u nizu bez pobjede. I promjena je bila nužna, kao što će biti nužne i dodatne promjene.

– Znam što treba napraviti da bismo se iščupali iz ove situacije, ali znam i da će nam na zimu svakako trebati najmanje dva-tri iskusna, kvalitetna igrača da bismo napravili značajniji pomak prema naprijed. Gledao sam Gradiće ove sezone u tri domaće utakmice, imam u glavi sliku te momčadi i na temelju toga gradim mišljenje da se s ovim kadrom teško može napraviti nešto veliko. Dobri su to dečki, dobri igrači, ali osim Budimira su praktički svi jako mladi i zato nam treba taj dodatak u iskustvu i kvaliteti – govori Tomčić, iza kojeg su prva dva treninga s Gradićima.

– Na pravom treningu pojavilo se 17 igrača, na drugom 14, a to je brojka koja me može zadovoljiti. Ostane li tako, bit će to prvi preduvjet da preokrenemo stvari. Ljudi moraju biti svjesni da je ovo ozbiljna liga, bez obzira što se radi o petom rangu, i nema nikakve šanse da ćemo uspjeti budu li se ponavljale situacije da se na treningu pojavi pet ili šest igrača. To nije opcija – odlučan je novi trener Gradića.

U odnosu na prvi mandat u Gradićima, danas je Zoran Tomčić još iskusniji, za vjerovati je i još bolji trener.

– Ako i nemam ništa drugo, iskustvo sigurno imam – skromno i sa smiješkom počinje Tomčić, pa nastavlja:

– Već su mi 53 godine, radio sam u velikom broju klubova i sredina, a svaki sljedeći posao čovjeku donese nešto novo. Upoznaješ nove ljude, suočavaš se s novim situacijama i logično je da iz svega toga izlaziš kao nijansu bolji trener. Osobno mogu biti ponosan što nikad u trenerskoj karijeri nisam dobio otkaz, niti u jednoj sredini u kojoj sam radio, a valjda i to nešto govori. Gdje god sam bio, radio sam rezultate, ostavljao nešto iza sebe, nadam se da će tako biti i ovoga puta.

Za one koji možda ne znaju, Tomčić iza sebe ima i vrlo uspješnu igračku priču, koja uključuje i prvoligaški nogomet u Hrvatskoj, ali i njemačku Bundesligu. Nosio je dres Wolfsburga, nakon toga i Uerdingena, Stahla i Babelsberga, a i posljednji čin karijere bio je prvoligaški, u dresu TŠK-a iz Topolovca u sezoni 2001/02. U prijevodu, sve to događalo se u vremenu kad se dobar dio današnjih igrača nije ni rodio.

– Je, prošlo je već dosta godina, ali naravno da igrači znaju sve to, ipak je danas dovoljan jedan klik na Wikipediju da se sve vidi i dozna. Međutim, ne volim se ja puno na to vraćati, niti vidim smisla u tome, budući da trenerski posao i igračka karijera nemaju praktički nikakve veze jedno s drugim. Ne opterećujem igrače tim pričama, to nije tema, važno mi je jedino dati im ono što je potrebno kao trener. I oni to vrlo brzo prepoznaju, u manje od mjesec dana čak i na ovoj razini igrači skuže koliko znaš, kakav si trener… – govori Tomčić.

Unatoč tome što je imao značajnu igračku karijeru, što se kao trener može pohvaliti da nikad i nigdje nije dobio “cipelu”, šansa na višoj razini nikad nije došla. A postoji i razlog zašto je to tako.

– Zato što ja takvu šansu nikad nisam ni tražio! Već godinama radim u osiguranju, prvo 15 godina u Allianzu, a zadnje tri u Adriaticu, radno mjesto mi je u stanici za tehničke preglede u Velikoj Gorici, a trenerski posao na višoj razini od mene bi tražio da ostavim posao. To nikad nisam želio, iako je bilo ponuda i iz druge i iz treće lige. Nikad me nije vukao taj profesionalizam, nakon svega što sam prošao kao igrač nisam to želio. Završio sam trenersku akademiju 2004. godine, u generaciji s Bilićem, Bobanom, Asanovićem i Jarnijem, stekao licencu za prvu ligu, a onda su uveli i PRO licencu, tako da više nisam imao uvjete za to… I odabrao sam ovaj put. Uživam baviti se nogometom na ovaj način, na ovoj razini, i to me u potpunosti zadovoljava – pojašnjava Tomčić.

Prošlo je pet godina otkad je Tomčić napustio Gradiće i završio svoj prvi mandat

Za kraj smo se okrenuli i najavi onoga što mu slijedi na klupi Gradića, pa ponudili tezu da je nedjeljni ogled s Libertasom, kao i onaj sljedeći protiv Croatije iz Hrastja, lijepa prilika da se Gradići odmaknu s dna. Samo se nasmijao…

– Ne bi se baš do kraja složio s tim. Jako dobro poznajem ovu ligu, znam napamet sastave svih klubova u ovoj ligi, pa tako znam i da se Libertas značajno pojačao ove sezone u odnosu na prošlu, da tu ima igrača koji su prošli i više lige, da su jako dobra momčad. Croatia Hrastje, s druge strane, slabija je nego lani, ali sve to je zapravo manje važno. Mi moramo razmišljati o sebi, a kad krenemo tim putem, vraćamo se na činjenicu da u osam utakmica nisi nikoga pobijedio. I zašto bi u devetoj bilo lako u bilo kojem smislu? S momčadi su odraditi i treći trening do te utakmice s Libertasom, i dalje ću loviti konce, a to znači da nas u nedjelju čeka jako, jako zahtjevna utakmica – analizira situaciju Tomčić pa zaključuje:

– Naravno da ćemo ići na pobjedu, da smo svjesni da bi nam eventualnih šest bodova iz te dvije domaće utakmice donijele značajan impuls. U nogometu i jedna pobjeda radi čuda, mijenja atmosferu u svlačionici i klubu, ali do toga tek treba doći. Drago mi je da oko Gradića vlada zaista velik interes, vidim to i po broju poziva svih ovih dana, po tome koliko se priča o klubu i ligi… Drago mi je da je tako, veseli me što ljude to sve zanima. A na nama je da krenemo raditi i skupljati bodove.

Ova objava Tomčić u Gradićima, drugi put: ‘Ovo je možda i moj najveći trenerski izazov dosad!’ se prvi puta pojavila na cityportal.hr.