Posljednji dan školske godine, učenici u Osnovnoj školi Pokupsko proveli su na malo drugačiji način. Bila je to jedna sasvim posebna priredba koju su pripremili učenici i učitelji škole s Klubom žena Pokupsko, a uprizorili su niti više niti manje nego svadbe običaje svoga kraja u scenskom prikazu ‘Pokupska svadba’. Bila je to ujedno i završnica istoimenog projekta Kluba žena Pokupsko kojim se želi očuvati tradicija pokupskog kraja, ali i ostaviti trajne zapise za neke buduće generacije. Iz osnovne škole ističu kako se u školi redovito provode projekti i aktivnosti koji za cilj imaju očuvanje bogate tradicije kroz pisanu riječ, ples, glazbu, narodne nošnje, kuharstvo i običaje, te na taj način oživljuju prošlost.
– S obzirom na to da naši stari običaji izumiru i mladi ne znaju za njih mi smo iskoristili priliku da napravimo repliku stare pokupske svadbe. Od samog osnutka udruge želimo obnoviti baštinu našeg kraja i imamo puno projekata koji su bili vezani za dijelove Pokuplja, a upravo je i ovaj jedan od njih – govori nam Zorica Šestak, predsjednica Kluba žena Pokupsko te se prisjeća kako se nekad svadbovalo u tom kraju.
– Pokupska se svadba razlikuje po pokupskim nošnjama koje su bijele, imaju drugačije oglavlje i običaje iako su svi dosta slični. Svaki kraj je imao svoj specifičan običaj od prošnje mlade do samog čina vjenčanja i proslave koja je znala potrajati i nekoliko dana. Nekada se nakit radio od krep papira, ručno rađenim kiticama kitili su se barjaci, svatovi i mladenci. I vijenac za mladu radio se od papira, nekada nije bilo modernih tkanina i tila. Mladenci su obavezno bili u narodnim nošnjama – prisjeća se Šestak.
Prikaz ‘Pokupske svadbe’ djeca su sa svojim učiteljicama i učiteljima, danima i tjednima pripremala i uvježbavala da bi ga na kraju odradili u holu škole i to u više scena, baš poput pravih malih glumaca. Sudjelovalo je ukupno 40 izvođača. Za scenarij je bila zadužena učiteljica Marija Zbačnik, a kojoj je uvelike pomogao i učenik sedmog razreda Josip Vranešić.
– Htjeli smo uprizoriti običaje vezane uz svadbu i vjenčanje pokupskog kraja. Tu smo se u prvom djelu bazirali na prisjećanje nekakvih tradicija u Pokupskom i njegovoj okolici. Svadba počinje s uvodom gdje glavni glumci Janica i Ivek idu na sajam jer je Pokupsko nekada bilo razvijeno mjesto poznato po svom sajmu gdje su se odvijali brojni dogovori, mladići upoznavali djevojke te su se razvijale i neke ljubavi. Nakon toga u svadbi dolazi čin snuboka, običaj prošnje mlade. Bio je tu i čin dolaska mladenčeve obitelji na ogradu i famozno kupovanje mlade te odlazak u crkvu na vjenčanje, a sve je završilo proslavom – otkriva nam učiteljica Marija.
Glumački ansambl činio je dvadesetak učenika iz 5, 7 i 8 razreda, a scenarij je bio raspisan u isto toliko uloga.
– To je zaista velik broj za našu malu školu koja broji svega stotinjak učenika. Pazili smo da sve nekako bude u skladu sa scenarijem i ono što će se izreći u skladu s karakterom svakog glumca. Vodili smo računa i da bude izvedena na dijalektu odnosno poddijalektu pokupskog kraja. Poticala sam učenike da izgovaraju riječi onako kako ih govore kod kuće, kako su govorili njihovi roditelji bake i djedovi – naglašava Zbačnik.
Kako je tu bilo i pjesme i plesa, za glazbeni dio pobrinuo se učitelj glazbene kulture i voditelj tamburaša Hrvoje Kurtanjak, a svoj doprinos u scenskom prikazu dala je i učiteljica Jasminka Podlejan.
– Kao velika ljubiteljica i čuvarica kulturne baštine rado sam se odazvala ovom projektu tako da pripremila folkloraše koji su izveli tipične pjesme i plesove Pokuplja. Ono što me posebno veseli da i u knjizi ‘Lepi naš k(r)aj učenici su istraživali običaje kroz godinu pa tako i svadbene običaje što je sigurno jednim dijelom doprinijelo kolegici Mariji da osmisli scenarij koji je bio zaista na jednoj zavidnoj razini – dodala je Podlejan, koja je inače i autorica spomenute knjige.
No, i sama ravnateljica Štefica Facko-Vrban bila je uključena u cijeli proces te je na kraju osmislila cijelu scenografiju koja se odigrala unutar škole. Kako bi mali glumci bili vjerodostojni onome što prikazuju, obukli su pravo narodno ruho. Dio nošnji je iz škole, dio posuđen iz KUD-a Pokuplje kao i privatnih arhiva.
– Tu smo vidjeli osim pokupskih i neke narodne nošnje s područja Banovine. Učenici su nosili ruho koje su za njih čuvale bake pa je ovo bila prilika da ga pokažu pred publikom i s ponosom ga nose – ističe Zbačnik te dodaje kako su nakon izvedbe povratne informacije i više nego dobre te ih vesele, a uz to su im jedan vjetar u leđa.
Spomenimo kako je projekt financijski podržala Zagrebačka županija.
– Djeca su bila oduševljena i jedva su dočekala da pokažu to s velikim oduševljenjem. Toliko su bili ponosni, sretni ozarenih lica. Iako je taj dan bilo vruće, odradili su to kao pravi profesionalci. Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli, i školi i voditeljima i KUD-u koji nam je ustupio narodne nošnje, roditeljima koji su došli i članicama udruge koje su ispekle kolače kako bi sve bilo kao na pravoj svadbi. No, najveća hvala izvođačima, našim mladima koji su nam predstavili zaboravljene običaje našeg kraja – poručila je na kraju predsjednica Šestak.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Ova objava Učenici u Pokupskom oživjeli ‘Pokupsku svadbu’ i prisjetili se nekih starih običaja se prvi puta pojavila na cityportal.hr.